Mancinijev otkaz podijelio Manchester

Italijanskom stručnjaku zamjeraju što od bjelosvjetskih zvijezda za tri i pol godine nije sastavio cjelinu (EPA)

Piše: Vedat Spahović

Marmite je rijetki prehrambeni brand sa engleskom originalnošću. Englezi od hrane malo šta imaju svoje. Čuo sam kako tvrde da je njihov specijalitet indijski ljuti curry. Dotle to ide.

Svojataju marmite na New Zelandu, Australiji i na Pacificu, ali je – Ostrvski.

Ta britanska verzija marmitea ili namaza je neke ljepljive, tamnobraun boje, sa teškim ukusom presoljenog kvasca raširenog po prepečenom hljebu.

Marmite

Marmite nije za opisivanje. Marmite je to nešto za namazati, probati, ali je još više – poznati engleski slogan. Marmite se jedino može razumjeti ako ga prevedem sa “ili ga voliš, ili ga mrziš”.

Na to mi liče ovdašnje udarne reakcije na odlazak Roberta Mancinija sa kormila Manchester Cityja.

Ni oni koji su mu uručili otkaz ga ne mrze, jaka je to ovdje riječ, jednako jaka dok je upotrebljava možda čak i manjinska navijačka grupacija. Mnogo su glasniji u odobravanju otkaza neki bivši asovi ovoga kluba, treneri, menadžment, a tabloidi tvrde da je ono “ili ga voliš, ili ga mrziš” zavladalo među igračima, što mu je neoprostiv grijeh.

Navodno je taj sentiment natjerao vlasnike iz Abu Dhabija da se rastanu sa Mancinijem, koji je uporno na njih navaljivao da se izjasne nakon što je izgubio Kup od autsajdera Wigana: “Pregovarate li sa nekim drugim ili ne?”

Mancini je dobio neslavan odgovor uoči meča u utorak sa Readingom, a ovakvu reakciju Kluba poznati televizijski i novinski komentator Mark Lawrenson nazvao je manje-više provincijskom.

Klubovi poput Chelsea i sada Manchester City žele rezultat preko noći, vođeni novčanim magnatima iz dalekog svijeta. Liga Prvaka je njihova opsesija.

Mancini je, kažu, bio sklon da izdiktira tim, smisli taktiku i da ne pravi mnogo posla brinući kako se u cjelini osjeća pojedinac.

Ovakva konstatacija pojedinih komentatora je dubiozna, jer je Arsenalovo ili, na kraju, vlasništvo Manchester Uniteda bjelosvjetsko, a Wenger je još tu, dok je Sir Alex sam donio odluku o povlačenju.

Slušao sam ushićeno preporučivanje Michaela Laudrupa, slavnog danskog internacionalca i ovosezonskog hit trenera sa Swansea u Premier Ligi, onih klubova koji čuvaju svoje velikane trenere.

U takve klubove je uvrstio i Everton, kome je David Moyes do MU-a ostao vjeran 11 godina. Laudrup tvrdi da neće nigdje iz Swansea, mada će ponude doći sa nekoliko strana. Da vidimo.

Ne znam koliko je uopšte uputno i citirati jedno ime iz MC-a bivšeg menadžment tima, Stephen Aziza, koji tvrdi da “u životu nije vidio arogantnijeg i uobraženijeg čovjeka, koji ne zna ili neće sa ljudima, kao što je Roberto Mancini”.

Manuel Pellegrini

U Italijanove grijehove mediji nadalje ubrajaju: krivicu za štrajk Teveza, hrvački zahvat sa Mariom Balotelijem na jednom od treninga, koji je mogao odvesti u otvorenu tuču njih dvojice, svađu sa Samirom Nasrijem, rano ispadanje iz Lige Prvaka i već spomenuti gubitak Kupa.

Njegov “suborac” iz igračkih dana Robbie Savage, danas osebujni pundit (ime za TV i radio komentatora specijalistu), koji je igrao sa  Mancinijem  za Leicester City, na internetskom cvrkutanju je očajavao: “Kakva grozna odluka jednog kluba!”

Evo zašto grozna: MC je čekao 44 godine da bude opet prvak te velike Engleske lige. Uspjelo mu je to sa – Mancinijem. U te tri građanske godine Mancini je donio Klubu ništa manje vredniji od titule Lige, engleski Kup.

MC website ispisuje te Mancinijeve zasluge, ali priroda ovoga posla, priroda ovoga života je: šta je sa ovom sezonom, svi ciljevi su iznevjereni, promašeni, ako se izuzme drugo ligaško mjesto što je, također, valjda, neuspjeh, jer drugi nije prvi, a prvi je vječiti rival MU-a.

Predsjedavajući Kluba Khaldoon Al-Mubarak je imao samo riječi hvale, ali šta se dogodilo u kratkotrajnom razgovoru sa Sheik Mansourom to ne nagađaju ni tabloidi.

Čime se slobodnije operira u medijima je ime trenera Čileanca Manuela Pellegrinija, sa kojim je MC pregovarao, ali i Barcelona je u igri.

Edin Džeko

Matt Law, novinar The Sunday Mirrora, koji je i najbliži MC krugovima, jutros je sklon napisati da je dolazak Pellegrinija gotova stvar.

Uvijek će od pojedinca biti važnija cjelina. Zar je i taj MC izuzetak. Baš ni po čemu.

Otpuštajući Mancinija, MC klub insistira na takozvanom ‘holistic’ prilazu u budućnosti. Konsultujući Oxford Engleski Rječnik, to ‘holistic’ znači tendenciju pravljenja cjelina.

Mancini je, kažu, bio sklon da izdiktira tim, smisli taktiku i da ne pravi mnogo posla brinući kako se u cjelini osjeća pojedinac. To je taj, kao, njegov grijeh, što od bjelosvjetskih zvijezda za tri i pol godine nije sastavio cjelinu.

Uvijek sam se pitao, između ostalog, kojim se jezikom najbolje pravi ta cjelina. Jer Mancini nije makao u engleskom od onog ‘appy’, hoće reći happy – sretan, nakon svake pobjede.

A, ruku na srce, nije bilo malo tih pobjeda, odnosno tih ‘appy’, ogromnim parama plaćenih pobjeda, koje “problijede” porazom od igrača Wigana, stotinama puta manje plaćenih igrača, koji samo nekoliko dana nakon osvajanja Kupa Engleske napuštaju Premier Ligu Engleske, onako bolji od MC-ja.

Daily Mail donosi da je MC ostao dužan Manciniju sedam miliona funti za prerani rastanak.

Ne znam šta misli bh. reprezentativac Edin Džeko. Nismo daleko, obojica smo na Ostrvu, ali je ostalo teško doći do njega.

Znam šta misli selektor Sušić, rekao mi je to ne tako davno.

“Kod Mancinija je Edin malo igrao. Igrao bi, svakako, više da je u Njemačkoj ili Francuskoj. Ali, to je bila i ostala njegova volja i odluka gdje mu je bolje.”

Izvor: Al Jazeera