Malezija – novi neuspjeh za UAE i Saudijsku Arabiju

Gubitak Najiba Abdula Razzaqa istovremeni je gubitak i za UAE i Saudijsku Arabiju (Reuters)

Dolaskom na mjesto premijera Malezije Mahathir Mohamed otvora novu eru u kojoj je najavio kraj jednog razdoblja karakterističnog po poigravanju arapskih prijestonica njegovom državom.

Najavljuju se i ponovna otvaranja slučajeva korupcije u kojima se za umiješanost terete i Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, zbog čega bi se te dvije države mogle suočiti s novim neuspjehom u svojim intervencijama, koje su se proširile od istoka do zapada.

Priča o odnosima Saudijske Arabije i UAE-a s Malezijom datira još iz godina vladavine bivšeg premijera Najiba Abdula Razaka. U tom periodu posebno dolaze do izražaja sumnje u korupciju i istrage vezane uz nju. U središtu je slučaja malezijski državni razvojni fond 1Malaysia Development Berhad (1MDB), koji je pronevjerio gotovo četiri milijarde američkih dolara malezijskih državnih kompanija. Također dolazi do uplitanja drugih država u unutrašnja pitanja te zemlje, što je dovelo do toga da Malezija potone u korupciju.

Takva događanja navela su Mahatira da 2016. napusti vladajuću stranku, koju je predvodio više od dvije decenije, nakon što je pružila podršku Razakovoj vladi, koja je bila upletena u korupcijske skandale. Tada je izjavio da ga je sramota da bude povezan sa strankom koja podržava korupciju.

Američki list Wall Street Journal otkrio je u januaru 2017. kakvu je ulogu UAE imao u pogoršanju stanja u malezijskom suverenom fondu. WSJ je objavio dokumente sa suđenja i istrage koje su otkrile umiješanost Yousefa al-Otaibe, ambasadora UAE-a u Washingtonu, u taj skandal. Otkriveno je da su kompanije povezane s Al-Otaibom dobile milione dolara od stranih kompanija, za koje istražitelji iz Sjedinjenih Američkih Država i Singapura kažu da su ukradeni iz Malezijskog razvojnog fonda.

Istraga o Al-Otaibi

Američki mediji objavili su prošle godine e-poštu ambasadora Ujedinjenih Arapskih Emirata u Sjedinjenim Američkim Državama u kojoj se opisuju sastanci između Shahera Awartanija, Al-Otaibinog poslovnog partnera iz Abu Dhabija, i Jhoa Lowa, malezijskog finansijera, za koga američko Ministarstvo pravde kaže da je bio glavni zavjerenik u navodnim prevarama od 4,5 milijardi dolara, a koje istražitelji opisuju kao najveće u historiji.

WSJ je naveo i imena emiratskih kompanija navedenih u istragama o pranju novca malezijskog fonda, što posmatrači vide kao “noćnu moru” za Emirate koja ih čeka kad je riječ o istragama koje se trenutno provode u pet država širom svijeta.

Druga zemlja koja je nastojala značajnije intervenisati u Maleziji bila je Saudijska Arabija. Njen ministar vanjskih poslova Adel a-Jubeir potvrdio je da je kraljevska porodica u Rijadu na privatni račun Najiba Abdula Razaka uplatila 681 milion dolara uoči izbora 2013. godine.

Prije Malezije brojni turski mediji iznosili su optužbe na račun Emirata za podršku neuspjelom vojnom udaru u Turskoj u ljeto 2016.

Turska prije Malezije

U subotu je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu optužio arapsku državu, koju nije imenovao, da vodi kampanju protiv Turske i radi na tome da poremeti odnose njegove zemlje s arapskim državama u okruženju.

Posmatrači smatraju da je Cavusoglu time aludirao na UAE s obzirom na to da je rekao da je ta država učestvovala u finansiranju pokušaja vojnog udara koji je izvela organizacija Fethullaha Gulena. Sredstva su Gulenu prebačena posredstvom bivšeg čelnika u pokretu Fatah Mohameda Dahlana, koji živi u Abu Dhabiju i radi kao prvi savjetnik prestolonasljednika Mohammada bin Zayeda.

Posmatrači stoga postavljaju pitanja koja se tiču cilja Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije u pokušajima da osujete pionirske projekte u islamskom svijetu, osim uplitanja u unutrašnje stvari i ratove u brojnim državama, među kojima su Egipat, Katar, Libija, Jemen, Sudan, Somalija, Džibuti i još neke afričke države.

Prema mišljenju Salaha al-Qadrija, istraživača u polju arapskog i islamskog svijeta, Saudijska Arabija i UAE igraju glavnu ulogu u pokušajima “obaranja Malezije”, osim blokade i proglašavanja rata svim snagama koje odbace zapadnu hegemoniju ili usvoje revolucije naroda protiv nepravde.

U telefonskom javljanju za Al Jazeeru iz Pariza rekao je da Saudijska Arabija slijedi stari plan čiji je cilj spriječiti uspjeh svakog eksperimenta zasnovanog na islamskim referencama koje su suprotne njihovom vehabijskom usmjerenju.   

Inspiracija islamistima

Prema njegovom mišljenju, Saudijska Arabija nastojala je srušiti malezijski model iz dva razloga. “Prvo, jer je postao inspiracija za islamiste koji su pozivali na njegovu primjenu u svojim državama, uključujući i islamiste u Egiptu kad su došli na vlast. Drugo, u Maleziji postoje oni koji nastoje svoju državu priključiti civilizacijskom projektu koji obuhvata niz islamskih i arapskih rastućih sila, između ostalih, Tursku, Pakistan, Katar i druge države, što predstavlja opasnost za utjecaj Saudijske Arabije.”

Al-Qadiri smatra da događanja u Egiptu “spadaju u isti ovaj saudijsko-emiratski plan jer su te dvije zemlje svjesne da Egipat ima predispozicije da postane rival, što bi ga vratilo na vodeću poziciju u arapskom svijetu i učinilo modelom za islamski svijet”.

Taj istraživač iz Pariza smatra da postoje “arapsko-cionistički savezi” sačinjeni od država i snaga koje imaju za cilj ostvariti dvije stvari: prvo, onemogućiti uspjeh bilo kojeg sistema izvan okvira američke zapadne hegemonije i, drugo, uništiti sve revolucionarne snage čiji se pravac podudara s aspiracijama arapskih i muslimanskih naroda.

Tajna saudijsko-emiratskog rata protiv Muslimanskog bratstva i njegovog označavanja kao terorističke organizacije leži u tome da je riječ o najorganizovanijoj i najsposobnijoj snazi koja se može suprotstaviti vladajućim režimima, dodao je.

Dva glavna zadatka

Al-Qadiri je, također, rekao da ta koalicija danas ima dva glavna zadatka: “Prvi je likvidacija palestinskog pitanja, što je u skladu s američkom i zapadnom strategijom zasnovanom na integraciji Izraela u regiju. Drugi je zadatak okružiti snage u ekspanziji, bez obzira na to je li riječ o državama ili snagama, što objašnjava nastojanje te koalicije da osujeti tursko i malezijsko iskustvo.”

Međutim, Al-Qadiri smatra da taj savez u posljednje vrijeme prima bolne udarce, uzimajući u obzir posljednja događanja u Maleziji, koja su veoma važan indikator, osim neuspjelog pokoravanja Katara, a prije toga i vojnog udara u Turskoj.

Misli da su se u posljednje vrijeme na sceni pojavili “džepovi otpora”, i to veoma snažni, koji se ogledaju u palestinskom suprotstavljanju projektima likvidacije njihovog pitanja, somalijskom protivljenju dominaciji Emirata, ustrajnosti Sudana na održavanju odnosa s Turskom i Katarom, “jemenskom buđenju protiv dominacije UAE-a”, pa sve do toga da se veliki dio libijske javnosti usprotivio tome da Haftar iskoristi priliku i preuzme njihovu revoluciju.

Izvor: Al Jazeera i agencije