Malešević: Lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma

Siniša Malešević je specijalist za teorije nacionalizma i nacionalne države (Ustupljeno Al Jazeeri)

Sve što smo znali o čovječanstvu od običnog dnevnog susreta, načina poslovanja, neoliberalnom kapitalizmu, autoritetima, u zadnja dva mjeseca postalo je upitno. U bujici informacija, ali i teorija, teško je razaznati u kom se smjeru čovječanstvo kreće. Hoće li ljudi nakon pandemije korona virusa biti saosjećajniji ili otuđeniji? Hoće li država ojačati, ili će nacionalističke retorike postati snažnije? Mora li se promijeniti odnos prema znanju i autoritetima dio je pitanja o kojima smo govorili sa sociologom Sinišom Malešević, specijalistom za teorije nacionalizma i nacionalne države te organizirano nasilje i ratove.

Malešević je redovni profesor i šef odsjeka za sociologiju najvećeg univerziteta u Irskoj, University Collegea u Dublinu, član je Irske akademije nauka (Royal Irish Academy) i Evropske akademije nauka (Academia Europea) te vanjski član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Bio je gostujući profesor i istraživač na nekoliko univerziteta u Evropi i autor je sedam knjiga i velikog broja znanstvenih radova prevedenih na desetak stranih jezika.

Nedavno mu je objavljena knjiga The Rise of Organised Brutality: A Historical Sociology of Violence u izdanju Cambridge University Pressa. Na hrvatski jezik prevedene su mu dvije knjige, Sociologija rata i nasilja i Države-nacije i nacionalizmi. Odnedavno je dostupna i Maleševićeva knjiga Grounded Nationalisms (Utemeljeni nacionalizmi), u izdanju Cambridge University Pressa.

  • Mijenja li se globalni narativ? Sve što je bilo aktuelno prije dva mjeseca postalo je nevažno – primjerice Brexit, migranti između grčko-turske granice…

– Istina, ova kriza je u popunosti marginalizirala sve druge teme i društvene probleme. Odjednom se sva pažnja koncentrirala na pandemiju, a teme koje su sve do skoro bili u centru pažnje su potisnute u drugi plan. Međutim, sve ti problemi (Brexit, migracije, nasilje, kriminalitet…) i dalje su tu i ova kriza ih samo može još više zakomplicirati i povećati. Naprimjer, britanska vlada i dalje insistira da se pregovori vode u pravcu postizanja konačnog dogovora između Evropske unije i Velikie Britanije do kraja godine, iako to u ovom trenutku izgleda nestvarno.

Taj stav je potpuno neodgovoran prema vlastitom stanovništvu, koje će i tako osjetiti teške ekonomske i socijalne posljedice korona krize, uključujući rekordnu nezaposlenost, a onda ih još čeka i tvrdi Brexit bez dogovora, koji će kreirati još goru situaciju. Slična je situacija s migrantima – ako se pandemija proširi u migrantskim kampovima, onda će se problem migracija dodatno iskomplicirati. U tom smislu globalni narativ se potpuno promijenio, ali su problemi ostali isti. Pandemija je samo dodala još jednu razinu kompleksnosti, čime su stari problemi postali teži.

  • Mnogo je različitih scenarija o tome šta se, zapravo, dešava trenutno sa svjetskom epidemiološkom slikom. Najveći dio njih ima zavjerenički ton. Koliko se priča o zavjeri koja prati Covid-19 razlikuje od teorija zavjere koje smo imali ranije?

– Od Francuske revolucije do danas svaka veća kriza je generirala plejadu popularnih teorija zavjere. Naprimjer, u Velikoj Britaniji su već krajem 18. stoljeća John Robinson i Augustin de Barruel popularizirali prve teorije zavjere, koje su zastupale ideju da su Francusku revoluciju organizirali Iluminati, s ciljem globalnog uništavanja kršćanstva. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća dominantne teorije zavjere fokusirale su se na ideje da masoni i Židovi planiraju preuzeti kontrolu svijeta putem komunizma ili kapitalizama. Tokom 20. i početkom ovog stoljeća pojavilo se neizmjerno mnogo teorija zavjere koja nastoje objasniti sve moguće krize, ratove, atentate i razne druge tragedije. Kao što sociološka i psihološka istraživanja pokazuju, teorije zavjere imaju vrlo sličnu narativnu strukturu, gdje se ništa ne može dogoditi slučajno. nego je sve unaprijed planirano te se odvija baš onako kako je to zamislilo par zavjerenika.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U tom narativu nema mjesta za strukturalne procese, nepredvidive događaje, kompleksne veze između ljudi i promjenjivih društvenih okolnosti, nego je sve stvar nekoliko negativaca, koji o svemu odlučuju. U logičkom smislu, ove teorije su tautološke te njihovi zagovornici redovno odbijaju argumentirane kritike ili utvrđene činjenice. Narativna struktura teorija zavjera se nije značajno mijenjala kroz stoljeća. Međutim, promjenio se način komunikacije i deseminacije konspirativnih diskursa. S razvojem masovnih medija, a pogotovo društvenih mreža, teorije zavjere su postale masovni fenomen. U tom kontekstu, globalna reakcija na ovu epidemiju još više podstiče širenje teorija zavjere, jer su sad prvi put oči cijelog svijeta fokusirane na isti problem. Teorije zavjere o koroni nude jednostavna, instantna i razumljiva objašnjenja, koja stvaraju iluziju kontrole nad događajima koje ne možemo kontrolirati.

  • Erupcija informacija o pandemiji dovela je do mnoštva različitih interpretacija onoga šta se zapravo događa, pa samim tim tumačenja potpuno suprotstavljenih stavova. Postavlja se pitanje čemu vjerovati? Mijenja li se naš odnos prema autoritetima? Šta je danas i ko je autoritet? Je li nam je pandemija ukazala da smo taj odnos promijenili?

– Ova pandemija je stigla baš u vrijeme kad su mnogi dosadašnji autoriteti već bili prilično uzdrmani. Jačanje populističkih pokreta u posljednje vrijeme je rezultiralo napadima ne samo na političke, ekonomske i intelektualne autoritete, nego i na znanost, te i na samu ideju istine. Koncepti kao što su “fake news” i “post-truth” su direktan napad na ideju stvaranja znanja na osnovu utvrđenih činjenica. Populizam radikalno relativizira znanje, jer postavlja znanost na istu razinu s osobnim mišljenjem svakog pojedinca. U tom kontekstu popularnost teorija zavjere o korona virusu se šire na valu populizma, koji dominira već duže vrijeme u svijetu.

Nije slučajno da su teorije zavjera, kao ona o 5G, najzastupljenije i najviše se propagiraju od ekstemno desnih grupa iz cijelog svijeta. Takve grupe agresivno negiraju, relativiziraju i omolavažavaju znanost. Donald Trump je simptom ove nove situacije – osoba koja nema nikakvog znanja o epidemiologiji redovno nudi svoja objašnjenja problema te savjetuje svoje sugrađane kakve tretmane trebaju koristiti protive korone. Bez obzira na kritike epidemiologa i drugih znanstvenika, značajan broj ljudi spreman je slušati savjete populista i teoretičara zavjere bez obzira na katastrofalne posljedice. Ovakve reakcije su indikator nedostatka povjerenja u sve institucije, uključujući znanstvenike.

  • U trenutku kada su administratori društvenih mreža počeli uklanjati informacije koje su ocijenjene kao lažne, čest komentar bio je ‘počelo je’. Administriranje oduvijek postoji, a zašto je to sad postao orwelovski scenarij?

– Konspirativni diskursi se hrane napadima i zabranama. Svaki pokušaj kontrole zavjereničkih grupa se uklapa u njihov narativ proganjanja i pokušaja kontrole od države ili privatnih korporacija. U vrijeme velikih kriza za očekivati je da će ljudi biti nepovjerljivi prema službenim interpretacijama te će tragati za informacijama koje se nude u nekonvencijonalnim izvorima. Biti kritičan prema državnim i ostalim službenim medijima je nešto što se očekuje od svakog slobodnomislećeg građanina. Međutim, konspirativni diskurski ne nude kritička objašnjenja, koja se zasnivaju na provjerenim informacijama i koje su utemeljeni na logičkim argumentima.

Upravo suprotno, teorije zavjere imaju šablonsku strukturu objašnjenja, koja već ima unaprijed pripremljen odgovor na bilo koju kriznu situaciju. Umjesto fokusa na skupljanju provjerenih činjenica te pokušaju objašnjenja problema, konspirativni diskurski prvo nude objašnjenje, a tek onda pokušavaju ugurati realnost u već postojeću interpretativnu matricu. Svaka kriza već unaprijed ima isto objašnjenje – za teoretičare zavjere uvijek su isti ljudi i organizacije odgovorni za sve nevolje – od Iluminate, masona, židovskog lobija, Vatikana, komunista, Rothschildovih, do George Sorosa, Bill Gatesa i tako dalje.

  • U martu, kada smo svi pratili svjetsku mapu širenja Covida-19, činilo se da nacionalne zastave preko noći postaju nevažne. Već u drugom valu u retorici političkih lidera sveprisutna je militaristička retorika. Šta nam je to pokazalo?

– Ova pandemija je dobro pokazala sve proturiječnosti današnjeg svijeta. S jedne strane imamo globalni fenomen, koji zahtijeva isto tako globalni odgovor. Zatvaranje u nacionalne okvire ne može riješiti ovaj globalni problem, jer dok god je jedan dio čovječanstva zaražen i svi drugi mogu biti zaraženi. Isto tako, bilo bi logično da postoji koordinirana reakcija i usklađene mjere izolacije i izrade vakcine. S druge strane, vidjeli smo da svaka država ima svoj jedinstveni pristup rješavanju ovog problema te vladari i javno mnijenje upotrebljavaju vrlo različitu retoriku – neki koriste militarističke metafore, a neki pozivaju na regionalnu solidarnost. U nekim državama postoje šire konsultacije kako da se pristupi rješavanju ovog problema, dok u drugim državama vlasti uvode drakonske mjere i tretiraju građane kao neodgovornu djecu.

Ovakve razlike u reakcijama podsjećaju dijelom na ekonomski krah iz 2008. godine – i to je bio globalni fenomen, gdje su reakcije opet bile različite od države do države. Sve ovo ukazuje da, bez obzira na globalizaciju, živimo i dalje u nacio-centričnom svijetu, gdje su države-nacije i dalje dominantan organizacijski i ideološki oblik političkog djelovanja. U tom kontekstu, svaka velika kriza samo objelodani kolika je snaga i utjecaj država-nacija i nacio-centričnih diskursa i politika u modernosti. To se najbolje vidi na primjeru Evropske unije – iako postoje zajedničke institucije i zajednički sistem vrijednosti, čim nastupi veža kriza (od ekonomskog kraha 2008. godine, grčkog problema dugova, migracijskih valova do korone), automatska reakcija država članica je zatvaranje u svoju nacionalnu ljušturu i pokušaj rješavanja globalnog problema kroz nacionalne institucije. To je svijet u kojem mi živimo.

  • Zanimljivo kako se brzo uvode novi pojmovi, poput socijalne distance, koja je u ovom momentu, zapravo, fizička. Zašto je taj pojam prihvaćen? Kod nas je, ne znam da li je globalno, usvojen i pojam algoritma koji tvori virus među stanovništvom.

– Američko sociološko društvo je uputilo protestnu notu Svjetskog zdravstvenoj organizaciji zbog upotrebe koncepta socijalne distanc,e koji u društvenim znanostima ima izrazito negativno značenje. U sociologiji koristimo Bogardusovu ljestvicu socijalne distance da utvrdimo stupanj netrpeljivosti između različitih društvenih skupina. Takve ljestvice nam često pokazuju koliki je stupanj diskriminacije prema različitim, uglavnom manjinskim grupama. Naravno, ono što WHO zastupa je, u stvari, fizička distanca u socijalnom kontekstu. Mislim da je WHO prihvatio da promijeni ovaj koncept, ali on se, nažalost, već uvriježio u državnim institucijama i medijima i neće ga biti lako izbaciti. U vrijeme kad nam je potrebno više solidarnosti upotreba koncepta socijalne distance je, naravno, kontraproduktivna.

Zanimljivo je analizirati ljudske reakcije na izolaciju i fizičku udaljenost. Kako smo mi izrazito društvena bića, ljudima nije lako izbjegavati fizički kontakt. Mnoge mikro-sociološke studije pokazuju (naprimjer američki sociolog Randall Collins) da smo mi izrazito taktilna bića te kao takvi često izražavamo emocije kroz dodir i fizičku interakciju. Naprimjer, kad smo ushićeni i sretni, grlimo one oko nas (kad nas tim pobjedi), a kad smo jako tužni ili se bojimo, isto tako očekujemo fizički kontak s našim najbližim, jer nas tako mogu utješiti. U tom smislu izolacija i fizička distanca su ogroman problem koji će postati sve vidljiviji ako ove mjere udaljenosti ostanu za godinu ili dvije s nama.

  • Nije prva pandemija u čovječanstvu, ali po svemu sudeći, ova se razlikuje jer su ljudima informacije dostupnije. Kako će se ona reflektirati na život i suživot ljudi?

– Naravno, čovječanstvo je prošlo kroz puno veće pandemije od ove, od velikih epidemija kuge, kao što je Crna smrt iz 14. stoljeća, koja je pobila skoro 60 posto stanovništva Evrope, do Španjolske gripe iz 1918-20, kad je umrlo oko 50 miliona ljudi. Međutim, ovo je prva pandemija globalizacije, gdje su sve aktivnosti vezane za Covid-19 praćene od svih svjetskih medija. Prvi put imamo svi pristup informacijama o stupnju zaraženosti u cijelom svijetu. Putem interneta možemo pratiti sve sto se događa u različitim dijelovima svijeta te naći precizne informacije o rasprostranjenosti pandemije i žrtvama od Japana do Kosta Rike.

Ovakav pristup informacijama omogujuće komparacije između različitih država, čime možemo učiti na uspjesima i greškama drugih. Ukoliko pandemija potraje duže vremena, to će se, naravno, odraziti na nas način svakodnevnog života. S jedne strane, državni aparati će moći povećati svoj koercivni kapacitet, a mnoge privatne korporacije će prebaciti više svojih poslovinh aktivnosti na internet. Prije ove krize ljudi su se i tako sve više okretali tehnologiji, a ako kriza potraje tehnološka rješenja će još više dominirati našim svakodnevnim životima.

  • Da li je s pandemijom došao dugo najavljivani kraj neoliberalnog kapitalizma?

– Nema sumnje da će ova kriza utjecati značajno na ekonomiju i društvo. Već sad vidimo ogromne promjene – broj nezaposlenih je eksplodirao gotovo preko noći, mnogi mali poduzetnici su bakrotirali, države su morale proširiti isplate različitih financijskih naknada za milione ljudi koji sad ne mogu raditi ili se školovati. Međutim, ne vjerujem da će ova kriza srušiti kapitalizam. Povijest kapitalizma pokazuje da je to ekonomski  sistem koji je prilično fleksibilan i koji se uspio transformirati kroz stoljeća. Od merkantilizma iz 16. stoljeća, laissez-faire imperijalnog kapitalizma iz 19. stoljeća, do državnog kapitalizma, oligarhijskog kapitalizma, kapitalizma države blagostanja sve do neoliberalnog/financijskog kapitalizma današnjice – ovaj ekonomski sistem se uspio transformirati i prilagoditi novim društvenim i povijesnim okolnostima. Kapitalisti vole krize, jer im one nude nove mogućnosti za profit.

Upravo sad možemo vidjeti kako najveće privatne korporacije, kao što su Amazon, Apple ili Google, zarađuju još više u vrijeme ove krize. Ljudi ne mogu vani, ali mogu kupovati putem interneta. Sasvim je moguće da će neoliberalni kapitalizam zamijeniti nešto drugo, ali vjerojatno je da će to u dogledno vrijeme i dalje biti nekakva vrsta kapitalizma. S obzirom da se može očekivati jačanje moći države, neo-liberalni kapitalizam bi mogao postati više državni kapitalizam (nešto što već vidimo na primjeru Kine). Velike pandemije su u prošlosti imale utjecaja na promjenu ekonomskog sistema. Naprimjer, Walter Scheidel je pokazao u svojim radovima da su veliki ratovi i pandemije odigrale ključnu ulogu u smanjenju društvene nejednakosti kroz povijest. Moguće je da će i ova pandemija, ako potraje dugo, imati slične posljedice. Međutim, čak ni puno gore pandemije i najveći ratovi vođeni na ovoj planeti, kao što su to bila dva svjetska rata, nisu doveli do kraja kapitalizma. U to smislu Fredric Jameson je bio u pravu kad je rekao da je lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. 

Izvor: Al Jazeera