‘Makedonski scenario’ je put u NATO i Evropsku uniju

Stevo Pendarovski: Ja imam kontinuitet u stavovima, ne priznajem građane 'prvog' i 'drugog' reda

Stevo Pendarovski (55) je zajednički kandidat vladajuće koalicije, odnosno ukupno 31 političke partije svih etniciteta, za predsjednika Sjeverne Makedonije na izborima čiji je prvi krug zakazan za 21. april.

Pendarovski trenutno obavlja funkciju nacionalnog koordinatora za članstvo u NATO-u.

Diplomirao je 1987. godine na Fakultetu za pravne i političke nauke na Univerzitetu “Sv. Kiril i Metodij” u Skoplju, a zatim je magistrirao i doktorirao na Institutu za sociološka i političko-pravna istraživanja.

Jedanaest godina je predavao međunarodnu sigurnost, vanjsku politiku i globalizaciju na Univerzitetu American College u Skoplju.

Bio je glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova te u dva navrata savjetnik za vanjsku politiku predsjednika države.

Okušao se i u prethodnoj utrci za predsjednika države 2014. godine, ali je tada na drugi mandat izabran Đorge Ivanov.

  • Vi ste po prvi put predsjednički kandidat u Makedoniji koji ima podršku i Makedonaca, i Albanaca, ali i ostalih etničkih grupa. Većina analitičara kaže da je to značajna prednost, ali ima i onih koji tvrde da bi to mogao biti Vaš hendikep u predsjedničkoj utrci…

– Tako je, mene formalno podržava 31 politička stranka, a u toj širokoj koaliciji su četiri albanske partije, zatim dvije partije Turaka, stranke Bošnjaka, Roma, Vlaha… Ovo što se sada događa, ova višenacionalna koalicija, to je podrška prije izbora. Imali smo mi ranije kandidate koji su dobijali podršku drugih etničkih zajednica, ali to se dešavalo poslije izbora. Primjerice, kada neki Albanac dobije podršku Makedonaca, ili obratno, kako bi pobijedio na lokalnom nivou, u općini, ili u drugom krugu općih izbora. Ovo sada je prvi put da se takva situacija događa uoči prvog kruga predsjedničkih izbora, da se formira takva multientička koalicija, što je jako značajno.

Mogućnost da to bude hendikep dešavalo se sve do parlamentarnih izbora 2016. godine, kada je u Makedoniji, po prvi put na Balkanu, što je svojevrstan fenomen, Socijaldemokratski savez Makedonije – SDSM dobio značajan broj albanskih glasova, odnosno birača Albanaca, iako je na izbore izašao veći broj albanskih stranaka. Tada je opoziciona, a sada vladajućam partija SDSM prešla etničke granice, prvi put od devedesetih godina do danas.

  • Prije pet godina ste bili predsjednički kandidat, ali niste uspjeli. Šta je to što bi Vam moglo donijeti pozitivan rezultat u ovogodišnjoj utrci?

– Nisam član nijedne stranke, ali se politički slažem i sarađujem sa SDSM-om već osmu godinu. Ja sam 2014. godine bio nezavisni kandidat na predsjedničkim izborima i tada sam dobio znatan broj albanskih glasova, oko 35.000. No, tada je na vlasti bio autokratski režim, uključujući i najveću i glavnu albansku stranku, Demokratsku unija za integracije. Sada je DUI u vladajućoj koaliciji [sa SDSM-om] i sasvim su drugačije političke i društvene konotacije.

Te 2014. godine DUI nije podržavao moju kandidaturu, čelnici te partije su poručili svom biračkom tijelu da ne smiju dati podršku kandidatu iz druge političke opcije. No, DUI je tada bojkotirao i Đorgea Ivanova, jer je smatrao da su to bili “makedonski izbori”, odnosno da Makedonci sami odluče o izboru predsjednika zemlje. Ova stranka nije bila zadovoljna s prethodnim mandatom Ivanova, jer “nije ništa uradio za nas” Albance, a nije željela dati podršku ni meni, “opozicionom kandidatu”, odnosno nezavisnom kandidatu kojeg je podržavala opozicija. Uprkos tome, ja sam dobio značajan broj glasova iz albanskog biračkog tijela, a bilo bi ih sigurno mnogo više da nije bilo takvog stava DUI-ja.

  • Sada je situacija potpuno drugačija, DUI je partner u vlasti, trebali biste imati podršku i ove partije…

– Što se tiče ovih izbora, siguran sam da ću imati solidnu podršku iz albanskog biračkog tijela, ali i ostalih etničkih zajednica. Tokom profesionalnog rada stekao sam poštovanje pripadnika svih entičkih zajednica. Turbulentne 1999. godine, kada je NATO bombardirao ciljeve u Saveznoj Republici Jugoslaviji [Srbija i Crna Gora], uključujući i Kosovo, te 2001. godine, tokom unutrašnjeg sukoba u Makedoniji, bio sam portparol Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je bilo sastavljeno uglavnom od etničkih Makedonaca. Bilo je to vrijeme velikih entičkih tenzija, koje su trajale još od bivše Jugoslavije, “obični” ljudi se nisu zanimali jedni za druge, nisu se poznavali. Ja tada nisam nastupao kao moje kolege portparoli iz drugih insitucija, Vlade, Ministarstva odbrane, nisam zastupao samo jedan etnikum, nisam bio “vojnik svoje partije”.

Ta moja profesionalnost i korektnost donijela mi je priznanje i poštovanje drugih etničkih grupa, uključujući Albance. Prošlo je od tada mnogo godina, 18, odnosno 20, ali sam siguran da mene i moj rad srednje i starije generacije Albanaca pamte i vjerujem da će mnogi od njih glasati za mene. Imam kontinuitet u stavovima, ne priznajem građane “prvog” i “drugog” reda.

  • Kažete da ćete dobiti podršku i albanskog biračkog tijela i u prvom, i u drugom krugu. Dakle, očekujete drugi krug…

– Bit će gotovo sigurno drugi krug izbora, jer je prag da neko pobijedi u prvom krugu nevjerovatno visok, a to je 50 posto plus jedan glas od svih upisanih na birački spisak, da ne govorimo unaprijed kakav će biti odziv na glasanju 21. aprila. Na spisku je nešto više od 1,8 miliona birača, dakle jedan od tri kandidata bi u prvom krugu trebao dobiti 900.000 glasova, što je nerealno, čak i nemoguće. Dakle, izvjesno je da će biti drugi krug izbora 5. maja.

  • A u drugi krug idu…

– Što se tiče političke i svake druge podrške, očekujem i vjerujem da ću proći u drugi krug. Vjerujem da će i [Gordana Siljanovska Davkova] kandidatkinja VMRO-DPMNE-a, stranke koja je do sada uvijek bila jedna od dvije vodeće partije u Makedoniji proteklih 30 godina i koja ima značajno i stabilno glasačko tijelo, također proći u drugi krug.

Nema zvaničnih potvrda, ali nije mali broj onih koji smatraju da bi VMRO-DPMNE mogao bojkotirati predsjedničke izbore…

Da, priča se o tome i mislim da se ne radi samo o pukom nagađanju. Ta stranka je to uradila prošle godine s referendumom. Oni su tada rekli svom biračkom tijelu, a radi se o više od 300.000 ljudi, da nikako ne glasaju, da ostanu kod kuće, da ne bio odaziv birača potrebnih 50 posto plus jedan glas kako referendum o promjeni imena ne bi uspio. Oni su to poslušali, izlaznost je bila nepunih 37 posto. Dakle, ne bi bilo prvi put da bojkotiraju…

Osim toga, imamo još jedan problem, a on je karakteristika svih balkanskih država – mnogo je manje ljudi u zemlji nego što ih ima na biračkom spisku. U Makedoniji je to oko 400.00 osoba, ljudi koji su otišli vani, oni ne glasaju ni u dijaspori, niti dolaze ovamo na izbore. Dakle, imamo mnogo manje birača nego što ih je na spisku, a ne znamo koliko tačno, jer još nemamo mjerodavan popis stanovništva. Zadnji popis je urađen 2001. godine, onaj od 2011. godine nije uspio, vjerujem da ćemo iduće, 2020. godine, obaviti popis. Do tada se moramo koristiti podacima, odnosno biračkim spiskom, koje imamo.

  • Nisu to male cifre, jeste li pokušali ažurirati birački spisak, nekako ‘približiti’ stvarno i faktičko stanje?

– Probali smo to 2016. godine, kada smo pokušali “ukrstiti” evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova, zdravstvenog i penzionog fonda, podatke biroa rada, kompanija, škola i drugih institucija, ali nismo uspjeli, jer su sve te evidencije sistemski loše vođene, neažurirane, manjkave… Sve je rađeno i vođeno na procjenama, a kao što tvrdi Statistički zavod, procjene teško da mogu biti tačne.

Svjetska banka je prije dvije i po godine izašla s nekim svojim podacima, koje ima u Evropi i svijetu – u posljednjih 15 godina se iz Makedonije iselilo oko 630.000 ljudi. Još ako tome dodamo negativan priraštaj stanovništva, da je ovdje mortalitet veći od nataliteta… Primjerice, Albanci su nekada imali jako visok natalitet, ali je u posljednje vrijeme znatno niži.

  • Prema Vašoj projekciji, u drugi krug izbora ulazite Vi i kandidatkninja VMRO-DPMNE-a. A treći kandidat u prvom krugu, profesor Blerim Reka, čije će on glasove ‘uzeti’ od vas dvoje?

– Realne procjene pokazuju da on ne može proći u drugi krug, ali grubo rečeno, on će u prvom krugu uzeti “moje” glasove. Moja podrška je i albansko biračko tijelo, a normalno je za očekivati da će gospodin Reka najviše glasova dobiti iz tog etniteta. S druge strane, najveća opoziciona stranka, VMRO-DPMNE, odnosno njegovi birači, neće dati nijedan glas albanskom kandidatu, jer oni imaju strahovitu nacionalističku retoriku. Nedavno je predsjednik te stranke [Hristijan Mickoski] na Twitteru napisao, odnosno pozvao sve građane Makedonije da glasaju za kandidata njegove partije, redom je nabrojao sve nacionalnosti, jedino je izostavio Albance. Nije to bio nikakav lapsus, pogreška, on se poslije toga nije izvinio, on to tako misli i radi.

Tako je godinama radio i njegov prethodnik Nikola Gruveski, koji, kada mu je to trebalo, odlično sarađivao s albanskim partijama, ali je tokom (pred)izbornog perioda tražio od Makedonaca da mu daju većinu kako ga “Albanci ne bi ucjenjivali”. Kasnije mu nije smetalo da s albanskom partijom napravi parlamentarnu većinu i formira vladu.

  • Brojni analitičari, ali i građani, kažu kako je trenutna situacija u Makedoniji i dalje vrlo složena: Makedonci se svađaju između sebe, Albanci također, a jedni prema drugima su i dalje nepovjerljivi, da ne koristimo teže termine…

– Ovdje se radi o dva procesa. Prvi je desetogodišnja politika Nikole Gruevskog na vlasti, koji jeste u nekim periodima govorio protiv Albanaca, pravio se “velikim Makedoncem”, ali je istovremeno bio veoma rigidan prema makedonskoj opoziciji, prema svima koji nisu bili kao on i koji su mu bili “prijetnja”, odnosno njeogovoj vladavini. On je znao da bez unutrašnje stranačke saglasnosti i snage ne može postići dobar izborni rezultat, da mu tada neće glas dati nacionalistički birači, pa je vrlo često vrijeđao druge i govorio protiv njih, bez obzira da li su oni bili Makedonci, Albanci ili Grci. U njegovom vremenu je podjela među makedonskim narodom bila najjača i najizraženija od nastanka ove države.

Drugi razlog za to je, moramo biti realni, promjena imena države. Prošla vlast je o tome pričala, lagala, ali ništa nije uradila, pa je je to morala učiniti nova vlast. Bio sam dio tog tima, koji je predvodio [aktuelni premijer i predsjednik SDSM-a] Zoran Zaev, kada je napravljen Prespanski ugovor i svi bili uvjereni da je to najbolji mogući kompromis za nas. No, opozicija je to “iskoristila”, tvrdeći kako s imenom Sjeverna Makedonija mi više ne možemo biti Makedonci, kako se osporavaju naš jezik, kultura, tradicija, historija…

A sve je u tom ugovoru precizno navedeno, potvrđuje sve ono što opozicija izmišlja da ne postoji, uključujući makedonski jezik. No, opozicija je krenula s teškom nacionalističkom retorikom, optužuje nas da smo “prodali državu i narod”. Tako se nakon Prespanskog ugovora produbio jaz među Makedoncima, ali ovaj sporazum je jako dobar za Makedoniju i sve njene građane i sigurno će svima donijeti blagodeti, uključujući i one koji su zbog njega pokrenuli nevjerovatnu nacionalističku harangu.

  • Na euroatlantskom putu Makedoniju i dalje čekaju veliki izazovi. Iako je zemlja pred vratima NATO-a, preostao je samo formalni ulazak u Alijansu, opstrukcije ne popuštaju. Neke dolaze i od susjeda, konkretno iz Srbije, čak neki predstavnici vlasti u ovoj zemlji često spominju ‘makedonski scenario’. Brinu li Vas takve poruke?

– Mi u Skopju, ova ekipa koja radi na euroatlantskim procesima, ali i na unutrašnjim stvarima, Zaev, ja i ostali, odlučili smo da na takve poruke i provokacije ne odgovaramo. Jer, ako počnemo vraaćati takvom retorikom, onda tu neće biti kraja, odmah će naredni dan biti nova saopćenja, reagiranja, uvrede… Najbolja je politika na Balkanu, mi tako mislimo, da se ne konfrontiramo, bez obzira na to što mnogi naši članovi i simpatizeri kažu da na takve nekorektne poruke trebamo odgovoriti. Mi smo odlučili da “igramo na duži rok”, ne da odmah reagiramo, ne da razmišljamo samo o ovim i narednim izborima, nego da odgovorno i sistemski pravimo kvalitetnu državu.

A što se tiče “makedonskog scenarija”, mislim da on postoji u smislu kako da riješimo sporove sa susjedima, uđemo u NATO i onda krenemo put Evropske unije. Makedonija je, nažalost, jedina država na zapadnom Balkanu iz koje dolaze pozitivne vijesti. Mi trebamo biti i ostati pozitivan primjer, da proizvodimo dobre vijesti, da se takve stvari dešavaju i u drugim državama u regiji, da Balkan prestane biti “bure baruta”.

  • Jedna od ključnih neriješenih stvari je Kosovo, kakav rasplet Vi zagovarate, šta je to što bi bilo najbolje za Srbiju i Kosovo, ali i ostale zemlje u regiji?

– Kada se Jugoslavija raspala, njene republike su postale zasebne države. Ne bi bilo dobro da se prave nove prekompozicije, da se ide na etničko mijenjanje granica. Kada je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, njegove granice su ostale u onom smislu kada je bilo pokrajina, a ne republika, u okviru bivše Jugoslavije.

Što se statusa Kosova tiče, pravo rješenje je ono koje Beograd i Priština dogovore, i to trebaju svi poštovati. Mogu to pojasniti našim skorim primjerom. Prije nekoliko mjeseci nam je [evropska šefica diplomatije] Federica Mogherini poručila da sve što mi dogovorimo s Grčkom u vezi imena to će Evropska unija prihvatiti. Naravno, da takvo rješenje doprinese miru, da ima pozitivan efekat, da ne destabilizira regiju, da ne riješite jedan problem a stvorite dva-tri nova.

  • Kakvu Makedoniju vidite i želite u bližoj budućnosti, u narednih nekoliko godina?

– Ono što je evidentno je da je proces našeg NATO puta nepovratan, očekujemo do kraja ove ili najkasnije u prvom kvartalu iduće godine puno članstvo u Alijansi. Prespanski ugovor nam je za to širom otvorio vrata, sada očekujemo da to verificiraju zemlje članice NATO-a, neke su to već uradile, to je proces koji traži malo vremena, ali nema prepreka da se uspješno okonča.

Očekujem da ćemo u mandatu ove parlamentarne većine i Vlade dobiti pozitivan odgovor Evropske unije, da ćemo otvoriti, možda i zatvoriti, nekoliko pregovaračkih poglavlja, radit ćemo i na unutrašnjim reformama. Ukratko, vjerujem u svijetlu budućnost ove države i svih njenih građana.

Izvor: Al Jazeera