Makedonski građanin protiv partokratije

Prvi put su albanska i makedonska zastava bile povezane jedna s drugom (EPA)

Piše: Ali Pajaziti

Makedonski proljetni društveni kontekst 2015, koji je često analiziran i teoretiziran sa različitih aspekata, donio je Balkanu jednu novinu. Donio je proteste i antiproteste, gdje postoje dva tabora – jedni koji traže promjene i drugi, koji za očuvanje statusa quo, jednu realnost u kojoj se društvo s jedne strane palestinizira, tj. dijeli po nacionalnoj osnovi prema skici vladajuće garniture koja je uspjela nacionalizirati državu.

Kao što je bilo istaknuto na posljednjem mitingu 17. maja, Makedonija jeste jedna država, ali u njoj egzistiraju dva društva, veliki jaz koji je kreiran osobito poslije 2006. godine, kada na vlast stupa VMRO-DPMNE.

Sedamnaestog maja dogodio se građanin Makedonije, dogodilo se prirodno stanje ovog društva, multikulturalizam.

Veliki svenarodni miting, i po kvantitetu, a i po porukama, predstavlja jedan društveni konstruktivan korak, korak ka samospoznaji. Po prvi put se u “demokratskoj” Makedoniji, od osnivanja ove republike-države, događa da jedan političar, tj. [Zoran] Zaev najmanje svojim očiglednim diskursom priznaje albanski element ravnopravnim sa dominusom ovog društva.

Protest koji se dogodio 17. je jedno novo poglavlje u makedonskoj historiji: prvi put Albanac i Makedonac su imali zajednički cilj, a to je: oslobađanje države od partokracije VMRO-a, koja je ovo društvo pretvorila za devet godina u VMRO-land, u partitocentričnu tvorevinu koja se permanentno distancirala od običnog građanina, i koja je generirala previše nacionalizma, religiocentrizma, pad kvaliteta života, krizu i dr., gdje su svi živjeli od danas do sutra, od krize do krize.

Cilj protesta

Bez obzira na sve konspirativne teze koje su cirkulirale u javnosti o nepostojanju “slobodnih medija”, u medijskom mraku, gdje je samo jedna albanska TV (Alsat-M) uspjela opstati u oponiranju vlasti, meta je bila vrlo jasna: početak svrgavanja korumpirane autokratije, svrgavanje “demokratije bez demosa, a sa glasačima i partijskim militantima“.  

Evo kako jedan građanin (Filip) opisuje cilj ovog protesta: “Ja sam iz Skoplja i da znate da nisam partijski opredijeljen, ali važno je da znate da su sve priče i laži koje kreiraju mediji smiješne… tobože, ruši se vlast zbog turskog koridora za gas ili Zapad ruši vlast ili bla, bla, bla… jedina istina je da je narod godinama nezadovoljan prije svega ekonomski i frustrirani su od partizacije svega u državi, jer da bi se zaposlio, moraš da budeš član VMRO-a i njihov poslušnik… snimljeni materijali pokazuju da je njihov kriminal i bahatost prevršio mjeru i samo potvrdio ono što su ljudi već znali… e, zbog toga i samo zbog toga je ova revolucija… sve drugo je dezinformacija, vjerujte…”

Kao građanin ove države prvi put sam osjetio duh kolektivnog cilja, jedinstva, pozitivnosti, i jedan veliki udarac predrasudama koje, nažalost, još postoje u glavama građana.

Sedamnaestog maja dogodio se građanin Makedonije, dogodilo se prirodno stanje ovog društva, multikulturalizam. Albanska i makedonska zastava su bile povezane i slijepljene jedna s drugom, a i druge, dajući poruku da je došao kraj nacionalističkim mahinacijama i turbulencijama.

Osobito je važno da se to događa poslije nemilog događaja u Kumanovu. Slika protivvladinog protesta koji je okupio 15 stranaka i osamdeset građanskih asocijacija, penzionera, stečajnih radnika, univerzitetsku omladinu i profesore, međunarodne predstavnike (Fuere, Howitt) uz postere Che Guevere, natpise “Grujo odlazi!”, “Ostavka”, “Gotov je” je vrlo impresivna…

Makedonija u malom

Sve opservacije govore da je to bio jedan događaj Makedonije u malom: bilo je tu i socijalista, i demokrata, liberalaca i konzervativaca, i agnostika, i nihilista, i vjernika, muslimana i kršćana, ljudi svakakvih provenijencija.

To je bio duh društvene realnosti, takozvane unitas multiplex, ujedinjenih različitosti, a Makedonija je dala svijetu i Macedonian Salad,  a i ćilime rukotvorine koji su poznati po svojim bojama i kompleksnosti izrade.

Kao građanin ove države prvi put sam osjetio duh kolektivnog cilja, jedinstva, pozitivnosti, i jedan veliki udarac predrasudama koje, nažalost, još postoje u glavama građana. Prvi put sam počeo vjerovati da nećemo više slušati mladalačke dileme tipa pjesme The Clash: “Should I Stay or Should I Go!”

Kontramiting

Šta reći o kontramitingu, mitingu Vlade pred Parlamentom. Pravi nonsens. Protiv koga? Obično se ljudi bune protiv vlasti. To znači žaliti se na opoziciju ili bolje kazano, na narod. Koje su poruke bile date zastavama Rusije, slikama Putina i križevima podignutim u vis, pjesmama o “prokletim šiptarima”…

Cilj je bio veličanje Vožda, maloga Miloš(ević)a (onaj pravi je izumio kontramitinge, Ušće, Gazimestan) da nastavi na putu građenja partijske države, da brani ciljeve samo jednog dijela makedonskog etnikuma, dijela koji sebe identificira sa antičkim Makedoncima, i da diskreditira Makedonce slavenskog porijekla s kojima identificira opoziciju.

Borba vlasti i opozicije je žestoka, dva suprotstavljanja koncepta građenja države, nacionalne i građanske. Broj mitingaša je irelevantan, važna je poruka za sutrašnjicu. Demokratiju ne čini samo pobjeda na izborima.

Iz sve ove zavrzlame najapsurdniji je stav dvije glavne albanske partije u Makedoniji. Kako kaže bivši ambasador A. Demiri, “očit je strah albanskih partija (DUI i DPA) da prihvate demokratske procese, one – stremeći da očuvaju politički statizam gdje bi imali zagarantirane pozicije, nauštrb Albanaca u Makedoniji, na čudesan i neracionalan način brane do kraja bez rezerve i pored svih antialbanskih grijehova Vladu Gruevskog“.

Borba vlasti i opozicije je žestoka, dva suprotstavljanja koncepta građenja države, nacionalne i građanske.

Male albanske partije (BESA, NDP i Pokret za promjene u DPA) neučešćem na ovom protestu izgubile su jednu veliku šansu za veliki zgoditak, tj. za definitivno afirmiranje i napredovanje ka prijestolju dvije nefunkcionalne albanske partije. 

Ostaje da se vidi kako će se odvijati procesi u ovom napetom stanju, u jednoj vrlo kritičnoj fazi, kada se očekuju promjene, jer sve sociološke analize pokazuju da se ovako ne može dalje. Građanima je krize preko glave.

Makedonija je snažna, rekao je premijer na mitingu 18. maja. Nadajmo se da će razum pobijediti snagu i da sve ovo prođe bez “zijana”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera