Majstor za vanredne situacije u doba pandemije

Aleksnadra Vučić je zavođenje vanrednih mjera obrazložio brigom za penzionere, piše autor (Tanjug)

Hoće li epidemija korona virusa natjerati vlast Aleksandra Vučića u Srbiji da uradi ono što opoziciji nije pošlo za rukom duže od 15 mjeseci, uprkos bojkotu rada parlamenta i građanskim protestima na ulicama: da pomjeri datum održavanja parlamentarnih, pokrajinskih (u Vojvodini) i lokalnih izbora?

Možda, ali ne duže od dvije-tri nedjelje, odgovoriće u predvečerje zavođenja vanrednog stanja sam Vučić i dalje tvrdeći da drži sve pod kontrolom, dok građani pustoše prodavnice kao da će uskoro smak svijeta. Da li to znači da mu građani (više) ne vjeruju ili je ovaj nevidljivi neprijatelj, u svijetu nazvan COVID-19, mnogo jači i opasniji od tradicionalnih neprijatelja njegove autokratske vlasti – kako u zemlji, tako i u okruženju?

On, koji “sve zna”, kao da je jedva dočekao da, “na zahtjev struke” (među kojima su i epidemiolozi, koji su virus koji hara svijetom nazvali najsmješnijim u istoriji čovječanstva), uvede vanredno stanje i prosto ozvaniči dobro poznatu činjenicu da se u Srbiji pod njegovom vlašću i do sada živjelo u vanrednom stanju, doduše neproglašenom.

Šta je opasnije – virus ili kampanja?

Zavođenje vanrednih mjera obrazložio je brigom za penzionere, kojima je nešto ranije obećao pomoć od 4.000 dinara (35 eura), koji su i do sada bili njegova glavna izborna podrška. Datum održavanja zakazanih izbora nije spominjao, ali je sam način na koji je saopštio odluku o uvođenju vanrednog stanja pokazao da će i borba protiv virusa biti politički zloupotrijebljena u svrhu dobijanja izbora kad jednom pandemija prođe.

Da li se korona virus, koji je stigao u Srbiju dva dana po raspisivanju izbora, zloupotrebljava u predizborne svrhe? Da, svakako i obilato. To je postalo toliko drečeće neukusno i degutantno da je skoro nemoguće u ovom trenutku (ova se poštapalica “u ovom trenutku” koristi i gdje treba, i gdje ne treba, jer se situacija uistinu mijenja iz sata u sat), procijeniti šta je opasnije: opasni virus ili bezobzirna predizborna kampanja.

Osnovni utisak je da su pandemiju korona virusa u prve dvije nedjelje kampanje koristili podjednako drsko i bahato i vlast, i opozicija (tamo gdje je ova druga uspijevala probiti medijsku blokadu). U namjeri da doziranim informacijama izbjegnu podsticanje straha i panike, nesvakidašnjom trapavošću i kontradiktornim tvrdnjama izazivali su suprotni efekat: umjesto pojačanih mjera opreza, dodatno su podstakli strah i paniku građana. Koji, u međuvremenu, i dalje opsjedaju markete i prave kućne zalihe hrane i ostalih potrepština. Maski, asepsola i alkohola u apotekama odavno nema, a jedina mjesta na kojima su ljudi odjeveni kao da su tek stigli iz kineskog Wuhana, središta pandemije, dakle sa maskama preko lica i specijalnim odijelima i rukavicama, nisu bolnice, nego – mjesni i opštinski odbori predsjednikove Srpske napredne stanke.

Dok predsjednica Vlade Ana Brnabić prijeti da će uskoro narediti i zavođenje policijskog sata, kako bi otjerala penzionere sa ulica u samoizolaciju i, kao i do sada, nastoji da učvrsti sasvim izvjesnu izbornu pobjedu kolalicije na vlasti, jer dio opozicije bojkotuje izjašnjavanje građana, ipak je neizvjesno kome će zlokobni virus više dohakati: vlastima, koje igraju utakmicu (skoro) na jedan (prazan) gol, ili opoziciji, kojoj prijeti potpuni nestanak sa političke scene.

‘Saradnja pod pritiskom’ Vučića i Đilasa

Tako su i Vučić i opozicija već na početku kampanje, neposredno po dolasku virusa COVID-19 u Srbiju, suspendovali sva predizborna okupljanja do 1. aprila, a glavna se bitka preselila na Vučićev domaći teren – pred televizijske kamere, gdje je, što zbog izbora, što zbog virusa, predsjednik Srbije duplirao minutažu, ne računajući vanredne konferencije za novinare, koje se redovno održavaju bar dva puta dnevno. To je neizbježno otvorilo i pitanje uloge medija u vanrednom stanju, koji, kako se stidljivo upozorava iz profesionalnih novinarskih udruženja, uprkos ozbiljnosti situacije, ne smiju postati poslušni agitprop-servisi svih postupaka vlasti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Iz opozicije tvrde da su PR majstori iz Vučićevog tima prvi put uočili pad njegovog rejtinga, dovodeći tu činjenicu (što može da bude i spin) direktno sa odnosom vlasti upravo prema korona virusu. Bojkot-opozicija, na čelu sa njenim nezvaničnim liderom Draganom Đilasom, međutim, previđa činjenicu da je Vučić upravo najveći majstor za vanredne situacije, koje je inscenirao čak i onda kada ih realno nije ni bilo.

Da sve bude paradoksalnije, skoro sve što se nalazi u prvom paketu vladinih mjera borbe protiv korona virusa Đilas je predlagao javno, nekoliko dana prije nego je Vučić objavio vanredno stanje. Da li su imali direktan kontakt i da li potajno sarađuju pod pritiskom više sile, bar do sada nije potvrđeno, ali je činjenica da su se složili u mnogo čemu, osim u odluci o samom vanrednom stanju, koje sada, osim zabrane rada obrazovnih ustanova i ograničavanja slobode kretanja starijima od 65 godina, omogućava vlastima i mnogo veći broj zloupotreba. Spominje se čak i mogućnost ukidanja socijalnih mreža na internetu, ali i cenzura vijesti.

Četvrto martovsko vanredno stanje

Da je Vučić ozbiljan, koliko god se loše glumatao u trenutku saopštavanja tako ozbiljne stvari kao što je zavođenje vanrednog stanja, da pandemiju doživi kao pravi rat “protiv nevidljivog neprijatelja”, za sada svjedoče ne samo njegove riječi, nego i izvlačenje vojske iz kasarni, “koja će obezbjeđivati bolnice i medicinske radnike i pomagati graničnoj i drugoj policiji da se vanredne mjere poštuju”.

Uvođenje vanrednog stanja u Srbiji zbog epidemije korona virusa bila je prilika da se nešto stariji građani prisjete da im je ovo već četvrto vanredno stanje od 1991. godine i da su sva četiri pute proglašavana u martu. Prvi put se to desilo 9. marta 1991. godine, kada je Slobodan Milošević, u želji da učvrsti svoju vlast, izveo tenkove, borna kola i cisterne sa šmrkovima na ulice Beograda, kako bi rastjerao demonstrante koji su, pored ostalog, tražili smjenu direktora državne televizije Dušana Mitevića. Potom je te iste tenkove poslao na Vukovar, Sarajevo, Dubrovnik…

Drugi put je vanredno stanje proglašeno 24. marta 1999. godine, kada je, poslije neuspješnih pregovora u Rambujeu o Kosovu, uslijedilo bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koje je završeno povlačenjem srpske vojske i policije sa Kosova, na osnovu Kumanovskog mirovnog sporazuma. Sve je završeno petooktobarskim svrgavanjem sa vlasti Miloševića i njegovom isporukom Tribunalu za ratne zločine u Hagu, gdje je neosuđen i umro.

Jesu li nam samo Kinezi prijatelji?

Treći put bilo je to već 12. marta 2003. godine, nakon atentata na predsjednika vlade Zorana Đinđića, kojeg su ubili pripadnici Jedinice za specijalne operacije upravo zbog Đinđićeve snažne proevropske orijentacije i opredijeljenosti za striktnu saradnju sa Haškim tribunalom, koji je potraživao i brojne pripadnike pomenute jedinice. Uslijedila je državna operacija “Sablja”, u kojoj je uhapšeno ili privedeno oko 10.000 ljudi koji je sarađivali sa bivšim režimom, ali i kriminalnim podzemljem, sa kojim je režim imao mnoge zajedničke akcije i interese.

Četvrti put, 15. marta 2020. godine, prisustvujemo novom vanrednom stanju, u kojem smo tek jedan dan u kojem prvi put i vlast i opozicija imaju zajedničkog neprijatelja, istog onog koji je zaprijetio cijelom svijetu. Srbija prvi put u ovoj neslavnoj istoriji nije neko ko se suprotstavlja svjetskim tokovima, nego je izložena pošasti podjednako kao i svi ostali.

Zbog toga je potrebno podržati napore vlade da broj žrtava svede na najmanju moguću mjeru, bez obzira na političku opredijeljenost. Zato je važna i saradnja svih u regionu, bez obzira na političke ishode ove bitke. Zato je i važno da se na naše osnovno pitanje kome će korona dohakati, vlasti ili opoziciji, pričeka dok epidemija ne prođe. Važnije od toga je da nas što više preživi pandemiju. Zato je i važno da sam Vučić smanji emocije i ne širi animozitet prema Evropi, otvoreno apostrofirajući Kineze i Ši Đinpinga kao jedine srpske prijatelje, zbog odluke Evropske unije da ograniči izvoz medicinske opreme u zemlje koje nisu članice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera