Magla se razišla, zagađivači zraka opstali

Piše: Rešad Dautefendić

Nema ni 24 sata kako je Sarajevu malo laknulo, jer su se smog i magla donekle raspršili. Međutim, prijetnja ostaje, jer se protiv najvećih zagađivača Kantona Sarajeva, a to se odnosi i na ostala veća mjesta u Bosni i Hercegovini, u ovom trenutku ne može učiniti ništa, prije svega zbog toga što su napravljene teške greške u urbanističkom i prostornom planu grada Sarajeva.

Proizvođači i potrošači „prljave“ energije ne čine ništa da smanje količinu otrovnih supstanci u vazduhu. Stari automobili, koji su se sa prijeratnih 20 hiljada povećali na 150 hiljada samo u Kantonu Sarajevo, nerješiv su problem u ovom trenutku.

Svi stariji od 16 godina trebali bi biti na otpadu, a ne na ulicama. Ovo nam je posljednja opomena, jer su se hiljade ljudi obraćale ljekarima za pomoć, koje jednostavno nisu mogle disati, istakla je u razgovoru Zijada Krvavac, pomoćnica ministra za zaštitu okliša u Kantonu Sarajevo.

Stanice u Alipašinoj ulici, na Otoci i na Ilidži su proteklih dana mjerile alarmantne podatke o zagađenosti u Sarajevu. Zrak koji su udisali stanovnici bio je zagađen takozvanom PM10 prašinom i sumpordioksidom.

Pluća grada

• Šume na obroncima Sarajeva su uništene u ratu, a one su pluća svakog velikog grada. Šta se učinilo i šta se planira u kratkom roku da se obogate „pluća grada“?

Krvavac: Smatram da smo u Kantonu Sarajevo napravili dosta toga, a to je potvrđeno u Izvještaju Ekonomskog Komiteta UN-a i odnosi se na zaštitu prirodnih područja, kao što su Vrelo Bosne, Bijambare, Skakavac.

Najkasnije za mjesec dana bit će donesen i zakon o proglašenju zaštićenog pejzaža Trebević, što govori u prilog tvrdnji da su šume najbolji reciklator zagađenog zraka. Osim zaštite prirode, mi finansiramo i druge projekte ozelenjivanja u gradu, a kroz okolinske dozvole nalažemo obavezno hortikulturno uređenje i sadnju zelenila za neutralizaciju štetnih gasova.

Sumpordioksid je trovao građane, jer je njegova koncentracija u zraku dva do tri puta veća od maksimalne tolerantne vrijednosti, koja iznosi 125 mikrograma, a zabilježeno je od 360 do 380. Za PM10 na svim stanicama vrijednosti su povećane, jer je tolerantna vrijednost 70, a zabilježimo je do 400!

• Šta bi se radikalno trebalo poduzeti?

Krvavac: Treba djelovati na ključne zagađivače, a to su motorna vozila i pogoni za sagorijevanje, odnosno kotlovnice i mala ložišta za proizvodnju toplote za zagrijavanje. Mišljenja sam da bi svi trebali iskazati više spremnosti za radikalnije djelovanje u smislu redukcije zagađenja iz saobraćaja, pogotovo što ove vremenske prilike prate i niske temperature, tako da bi mjere, koje se, svakako, ne smiju isključiti prema operatorima kotlovnica, trebale biti umjerenije, jer se, ipak, radi o obezbjeđenju elementarnih uslova za život građana.

• U Kantonu Sarajevo bilo je govora da se iz saobraćaja isključe sva vozila bez katalizatora. Ništa nije učinjeno, a i ne zna se na koji način i gdje bi se sklonili automobili. Šta će biti od ove ideje?

Krvavac: Ovo je mjera koja je utvrđena važećim Planom interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka, koji je na snazi već duže vremena, a čija je realizacija u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova. Ne slažem se sa ocjenom da ništa nije učinjeno. Konkretni podaci se mogu dobiti u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Međutim, ovo pitanje mi može poslužiti kao šlagvort da objasnim potpuno neprihvatljivu situaciju što se tiče posjedovanja katalizatora u motornim vozilima. Imamo apsurdnu situaciju da se registruju vozila koja nemaju katalizatore, kao što su npr. vozila starija od prosjeka, koji iznosi 16 godina za male automobile, a za što su odgovorni organi koji regulišu rad stanica tehničkog pregleda.

S druge strane, nemoguće je da vozilo bez katalizatora može zadovoljiti granične vrijednosti emisije izduvnih gasova, koje su propisane podzakonskim aktima Zakona o bezbjednosti saobraćaja BiH, a koji se očigledno ne poštuju. Javna je tajna da mnogi vlasnici vozila uklanjaju katalizatore zato što imaju manju potrošnju goriva, pa je česta i njihova preprodaja.

Kada govorimo o uticaju saobraćaja na zagađenje zraka, treba imati u vidu i kvalitet goriva koji se distribuira i koristi za pokretanje vozila. Bilo bi interesantno od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih poslova dobiti odgovor na pitanja šta je sa Odlukom o kvaliteti tečnih naftnih goriva i kako mi kao članica Evropske energetske zajednice realizujemo obavezu da goriva koja se koriste ne smiju imati prekomjernu količinu sumpora, a to posebno u kontekstu favorizovanja tzv. domaćih goriva, pri čemu mislim na ona koja se proizvode u rafineriji Bosanski Brod.

• Naivno je i pomisliti da Sarajevo nema odbranu od smoga, jer se nalazi u kotlini. Pravi problem se krije u urbanističkim rješenjima, koja su katastrofalna, a neki čak misle da bi se trebalo srušiti pola Sarajeva da se smanji zagađenje. Šta vi mislite?

Krvavac: Potpuno se slažem da je strateški rješenje u prihvatanju parametra kvaliteta zraka kao jednog od najbitnijih tokom donošenja prostorno-planske dokumentacije. To je, ustvari, najbitnija preventivna mjera, ako znamo da se kvalitet zraka osigurava kroz urbanističko planiranje, upravno rješavanje i donošenje dozvola za građenje, kao i primjenu tehničko-tehnoloških mjera za industrijske i druge pogone.

Međutim, svijest o nužnosti ugrađivanja ovog parametra kod izrađivača i donosilaca planova je još konzervativna i neizgrađena. Tako se svakodnevno donose određene odluke koje su suprotne i logici, a i važećim propisima. Napominjem, za adekvatno djelovanje u ovom pravcu su odgovorne najviše općine, a onda i kantoni i Federacija.

Mi smo jedini u Bosni i Hercegovini uradili Registar emisija, znamo kakva je zagađenost zraka u Kantonu Sarajevo, a naš Zavod za planiranje ima GIS bazu podataka vezanu za Registar emisija, tako da se može koristiti u smislu rada na novim urbanističkim rješenjima.

Jedino što u ovoj godini nismo uspjeli zbog nedostatka finansijskih sredstava jeste nabavka softwera koji će nam omogućiti da izvršimo jasnu kategorizaciju područja u kantonu, na način da utvrdimo područja sa čistim, umjereno zagađenim i potpuno zagađenim zrakom.

• Skoro u cijelom gradu dostupan je plin za grijanje, ali se on ne koristi. Stanovnici zbog besparice uzimaju najlošiji ogrijev, koji je zabranjen za upotrebu. Može li Vlada KS donijeti zakon da oni koji imaju mogućnost da se griju na plin to moraju i uraditi zbog svog i zdravlja ostalih sugrađana?

Utopljavanje zgrada

• Šta je sa projektom utopljavanja zgrada i kuća kako bi se smanjila potrošnja energije i kada će se ovaj projekat oživjeti? Do sada se samo priča o tome i utopli se poneka zgrada.

Krvavac: Energetski sektor je jedan od najznačajnijih zagađivača zraka. Činjenica je da se mi rasipamo sa svim oblicima energije, a to je dokazano i kroz studiju Trace, koju nam je finansirala Svjetska banka, a u kojoj je sagledavana potrošnja energije u nekoliko djelatnosti, kao što su upravljanje otpadom, vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda, transport, zagrijavanje stanova i sl.  Što se tiče ovog segmenta i utopljavanja zgrada, to provodi Ministarstvo stambene politike. Često naglašavam kako je neprihvatljiva situacija da gotovo pola privatnih kuća, posebno u novim naseljima, nema fasade, a da urbanističko-građevinske inspekcije općina to tolerišu, jer takvi objekti ne bi mogli dobiti upotrebne dozvole sa stanovišta važećeg Zakona o prostornom uređenju. 

Krvavac: Tačno je da je veliki broj naših sugrađana odustao od korištenja gasa i prešao na korištenje čvrstih goriva. Najčešće se koriste ugljevi iz bližeg okruženja (Breza, Kakanj, Miljevina itd), koji sadrže veliki procenat sumpora. Prema našoj Odluci, ekološka inspekcija kontroliše distributere uglja i sigurno je da oni ne mogu prodavati ugalj koji ima više od dva posto sumpora po mjernoj jedinici sadržaja.

Međutim, problem je ilegalno tržište, a posebno što veliki broj građana svojim vozilima dovoze ove energente, što je izuzetno teško kontrolisati. U tom smislu smo tražili i pomoć dimnjačarskih službi, da nam sugerišu ukoliko se uopće koriste nekvalitetna goriva, budući da smo njihovu djelatnost umjesto općina na nivou kantona regulisali mi.

• Očito je da inspekcija nije ništa uradila da kazni velike zagađivače. Postoji li u Sarajevskom kantonu dovoljan broj stručnih inspektora koji moraju djelovati prije početka zime, a sada mogu samo konstatovati najveće zagađivače?

Krvavac: Što se tiče inspekcije, mislim da je to veoma izražen problem. Na svim nivoima u Kantonu Sarajevo imamo samo jednog ekološkog inspektora, koji kontroliše primjenu pet okolinskih zakona!

Za velike zagađivače za koje Federalno ministarstvo okoliša izdaje okolinske dozvole nadležna je Federalna inspekcija, od koje smo tražili pojačan nadzor, ali nemamo povratnih informacija. Dakle, inspekcija je kao ključni instrument za provedbu propisa na terenu neosposobljena, nema opreme i nema dovoljno kadrova.

U tom smislu trebaju nam radikalnije intervencije, ali se uvijek nameće problem nedostatak sredstava. Međutim, sredstva koja su dodijeljivana BiH iz evropskih fondova nisu adekvatno iskorištena, a sada je najveći problem to što je zaustavljeno finansiranje iz IPA fondova, odakle smo mogli očekivati finansijsku pomoć za nabavku opreme za monitoring zraka i osposobljavanje institucija i kadrova.

Izvor: Al Jazeera