Lowler: U Sarajevu najugroženiji spomenici NOB-a

Lowler: Imam dokumentaciju između 2.800 i 3.000 spomenika širom BiH, iako nemam pojma koliko ih je preživjelo (Ustupljeno Al Jazeeri)

Andrew Lowler je rođen prije 34 godine u Manchesteru, ali je odrastao u Južnom Velsu. Diplomirao arheologiju i antropologiju na Univerzitetu u Cambridgue, magistrirao arheologiju u KU Leuven, Belgija, a magistrirao na konzervaciji spomenika, također u Leuvenu.

Tema magistarskog rada je bila Partizansko groblje u Mostaru, uspoređujući sadašnje stanje s drugim spomenicima koje je projektirao isti arhitekt (Bogdan Bogdanović) širom bivše Jugoslavije. U Bosni i Hercegovini je živio 11 godina – Visoko i Sarajevo, a sredinom 2018.godine seli u Beograd, gdje osniva malu konzultantsku firmu.

  • Došli ste iz Velike Britanije u Bosnu i Hercegovinu i tu dobili ideju za magisterij u Belgiji?

Da. Prilikom istraživanja za moju tezu, shvatio sam da od 1995. godine nije sproveden pregled spomenika NOB-u na teritoriji BiH. Zapravo, mnogo ranije – posljednja takva anketa na republičkom nivou je završena 1973. godine.

Spomenik žrtvama fašističkog terora u Šibošnici (općina Čelić): Djelo nepoznatog autora u spomen 128 žrtava [Ustupljeno Al Jazeeri]

Počeo sam da sastavljam bazu podataka različitih izvora u kojima sam spomenuo spomenike, kao i mapiranje pojedinačnih kada sam ih video. Od oko 2014. godine počeo sam ozbiljnije sastavljati ovu bazu podataka.

  • Šta ste uradili do sada? Do kakvih ste rezultata došli, odnosno šta Vam je motiv i cilj?

Do sada, imam dokumentaciju između 2.800 i 3.000 spomenika širom BiH, iako nemam pojma koliko ih je preživjelo, jer sam uspio mapirati samo 20-25% njih do sada.

Blizu sam završetka cjelokupnog Tuzlanskog kantona i pronašao sam dokaze o oko 270 spomenika i spomen-obilježja, iako su informacije koje imam za općine Teočak i Kalesija daleko od potpune. Od 270 spomenika za koje imam informacije, oko 40 više ne postoji, dok još 50 još treba mapirati, za koje sam siguran da je najmanje 15-20 uništeno.

Do sada sam uspio sastaviti sedam izvještaja na internetu – Sapna, Istočna Ilidža, Živinice, Busovača, Visoko i Gračanica, te se nadam da će do kraja maja biti završeno još pet ili šest. Međutim, to ovisi o mojem vlastitom radnom opterećenju, kao i o tome što ljudi rade na stvarnom kartiranju na licu mjesta.

Da napomenem da imam mali tim volontera za različite dijelove zemlje i puno ljudi koji su pomogli sa pojedinačnim spomenicima. Cilj je da se pišu izvještaji za sve opštine u BiH ili da se potaknu drugi ljudi ili grupe civilnog društva u BiH da napišu takve izvještaje za svoje ili susjedne opštine. Otvoren sam za saradnju sa svim grupama ili pojedincima koji žele da rade na izvještaju za određenu opštinu.

  • Na kakvo raspoloženje građana i pogotovo lokalnih vlasti se naišli? Ima li potrebne saradnje ili možda problema na terenu?

Na početku je bilo teže. Kako vrijeme prolazi a proces traje, sve više imam pomoć lokalnih zajednica.  Pomoći dobijam od grupa i pojedinaca širom zemlje. Gradonačelnik jedne opštine u RS-u me je kontaktirao da pita da li ću moći da napišem sličan izveštaj za njegovu opštinu. Ponudio je i stavio na raspolaganje sve resurse u gradu, od arhiva do različitih odjeljenja u gradskoj upravi.

Pored toga, jedan broj javnih kulturnih institucija (u oba entiteta) je pomogao pružanjem dokumentacije ili sugerisanjem izvora i resursa u kojima se mogu naći stare fotografije. Sa druge strane, prijatelji su mi savjetovali da ne pristupam opštinskim upravama u određenim gradovima.

Spomen-ploča sa kosturnice u općini Sapna [Ustupljeno Al Jazeeri]

Jedan prijatelj mi je čak rekao: „Ako ih pitate za dokumentaciju, ne samo da će vam reći da je nemaju, nego će ih to potaknuti na razmišljanje da unište ili spomenike ili dokumentaciju. Možda da to iskoriste da sve tragove spomenika NOB-u uklone sa teritorije svoje opštine.“

  • Šta radite sa izvještajima? Gdje ih objavljujete?

Kada završim opštinu, izvještaj stavim na stranicu academia.edu. Na taj način, svima je besplatan pristup i čitanje, a svako može da me kontaktira preko stranice da bi zatražio ili ponudio dodatne informacije.

Svi izvještaji imaju sličan format – uvod i informacije o tome kako je sastavljen popis spomenika, opis svakog pojedinačnog spomenika (uključujući fotografije, autora, datum nastanka, datum restauracije ako postoji, dokumentaciju svih natpisa , osnovne historijske informacije i bilo kakve veće štete), opšti sažetak stanja spomenika širom opštine i prioriteti za intervenciju, mapa svih spomenika u opštini i korišteni izvori.

  • Koji spomenici su na Vas ostavili najveći dojam? Po značaju, umjetničkom radu, ljepoti, ali i ranjivosti i stepenu oštećenja?

Očigledno je da su dva najimpresivnija spomenika ona u dva nacionalna parka – Tjentište i Kozara. Potom imate mjesta kao što je Drvar, čija je spomenička vrijednosti bila impresivna u njihovom „najboljim danima“, ali su nažalost sada uništeni, iako još uvijek možete posjetiti i dobiti dobar dojam o veličini spomenika iz njegovih ruševina.

Mnogi manji gradovi i sela imaju iznenađujuće zanimljive i dobro očuvane spomenike. Kao opština, Čelić je jedan od najboljih primjera u tom pogledu, pa i Kotor Varoš. Iako je moje istraživanje daleko od završetka, uviđam geografske trendove u stilovima i datumima izgradnje spomenika, kao i njihovo uništavanje ili uklanjanje.

Tužno, ali rekao bih da su danas najugroženiji spomenici u glavnom gradu, Sarajevu. Znam za dva poprsja narodnih heroja koji su nestali iz grada, kao i poprsje Skendera Kulenovića koji je bio oštećen 2018. godine, a povrh svega tu je i pitanje opšteg dojma zgrade na kojoj je postavljena spomen-ploča.

Spomenik na Krupačkoj Stijeni, općina Istočna Ilidža [Ustupljeno Al Jazeeri]

Spomenik na mjestu smrti Vladimira Perića Valtera je na početku ove godine još postojao. Krajem 2013. „nestala“ je i bronzana plaketa, dalje niz cestu. Vjerujem da je marker na pločniku oslikanom ispred zgrada djelimično uništen 1990-ih ili početkom 2000-ih.

A to je pored problema Memorijalnog parka Vraca, preimenovanja ulica, posebno onih koje su nazvane po ženama u periodu SFRJ i drugih oblika napuštanja nasljeđa socijalističkog perioda u gradu, jedna zanemarujuća slika blistave prošlosti naroda i zemlje. Ideologija i historija nisu isto.

  • Da li je tako i u ostalim državama bivše Jugoslavije? Ko tamo istražuje?

U Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji postoje ljudi i institucije koji rade sličan posao i sa njima imam dobru komunikaciju. Također, SUBNOR Crne Gore je objavio brojne publikacije o detaljima spomenika NOB-u na teritoriji nekih opština, poput Plava, Nikšića i Danilovgrad.

Vrijedi istaći i da su drugi ljudi u BiH već izradili slične izvještaje i publikacije za druge opštine. Enes Škrgo, kustos Zavičajnog muzeja Travnik za svoju opštinu u 2017. godini, a prošle godine objavljena je knjiga Senada Begovića „Spomenički leksikon: Spomen obilježja na području grada Tuzle 1945. – 1992.“ koja se bavi poviješću spomenika NOR-u na teritoriji Grada Tuzla.

Izvor: Al Jazeera