Logoraši BiH: Umjesto odštete, računi za troškove

Bivši logoraši su pred sudovima u Bosni i Hercegovini podnijeli blizu 30 hiljada tužbi, tražeći naknadu nematerijalne štete.

Najmanje 12 ih je do sada stiglo do Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, nakon što su najviše sudske instance u državi donijele odluke na štetu logoraša.

U savezu koji ih okuplja, kažu kako će ih u Strasbourgu biti još, jer svoja prava ne mogu ostvariti u BiH.

“Zdravo moji. Evo pošto sam dobio ovu poruku od vas, pa reko’ da vam se javim da sam dobro i zdravo i da se nalazim u sabirnom centru Batković“.

Tako su ga tada zvali jer riječ logor nije bila dozvoljena, priča Sijah dok čita sačuvano pismo iz 1992. godine poslao ga je preko Crvenog krsta pred kraj zarobljeništva.

Bio je u Vlasenici, Batkovićima i Sušici.

Prinudna naplata

Godinama kasnije, odlučio je da zbog toga tuži Republiku Srpsku i traži naknadu. Nije je dobio.

“Pa prošao sam takoreći da sam sad ja njima dužan, ne oni meni. Ono što sam izgleda pojeo za sedam i po mjeseci koliko sam bio zarobljen u logoru, ono ne znam, kifla il sendvič, da sad moram ja platiti njima“, tvrdi Sijah Alijezedin, stanovnik sela Pulac.

Tužbu je podnio sa još devetoro ljudi i sad treba da plate sudske troškove od 1100 eura. Ako to ne urade, slijedi prinudna naplata.

“To ja neću nikad uplatit. Ovo sad kažem pred svima. Znači, nikad moje srce i moja ruka to neće uplatit“, kaže Sijah.

Školski pedagog i bivši logoraš Semko Lizić prisjeća se perioda od prije 22 godine. Osam mjeseci bio je u Tunjicama i takozvanom Malom logoru, a danas treba da plati blizu dvije hiljade eura sudskih troškova.

Obrazloženje suda – tužba je zastarjela, odnosno podnijeta je prekasno.

“Ja sam samo pitao kako to može da zastari ako isti dan kad sam ja bio dole na suđenju, trebao sam biti u Sarajevu na suđenju za zločine u Kotor Varoši kad je uhapšena ta prva ekipa ljudi koji su i nas zatvarali“, tvrdi Semko.

I sad ovo što se tiče logoraša je zastarjelo, jedino nije zastarjela taksa, a ovo se nastavlja, zapravo tek počinje suđenje za Kotor Varoš.

Kada odlučuju o logorašima, sudovi u BiH različito primjenjuju Zakon o obligacionim odnosima.

To što neki primjenjuju član koji kaže da potraživanje naknade zastarijeva nakon tri, ili najdalje pet godina od nastanka štete, a drugi onaj prema kojem zahtjev zastarijeva kad i krivično djelo, za Ustavni sud nije sporno.

U pojedinim svojim odlukama takvo ponašanje nižih sudova ocjenjuje opravdanim.

“Mi smo mišljenja i stava da je to još jedan atak, još jedna vrsta torture…“, smatra Jasmin Mešković iz Saveza logoraša BiH.

Time su pogođene hiljade bivših logoraša, kažu u Savezu, gdje kao ključni problem vide nedostatak zakona.

Političke i etničke podjele

Da on postoji, imali bi pravo na odštetu, rehabilitaciju, bolju zdravstvenu zaštitu.

“Jer je to uzrok zašto su bivši logoraši okrenuli se i počeli sa podnošenjem tužbi za naknadu nematerijalne štete. Da je postojao zakon ne bi uopšte bilo potrebe za ovim djelom i ovom borbom“, tvrdi Mešković.

“Prvi put posle rata Zakon o zaštiti žrtava torture našao se pred državnim parlamentom prošle godine. Ipak, podršku većine poslanika nije dobio. U resornom ministarstvu kažu, u pripremi je novi nacrt, a novi pokušaj zakon bi u parlamentu mogao imati 2016“, izvijestila je Al Jazeerin reporterka Nataša Kovačev.

Zbog čega je bilo potrebno 20 godina? U ministarstvu kažu zbog starog problema BiH, političkih i etničkih podjela.

“I ovdje treba potpuno odbaciti taj uticaj da bi žrtve torture tretirali isključivo kao žrtve oslobođene bilo kakvih političkih pristupa u rješavanju njihovih prava“, zaključila je Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Zvanično, još se ne zna koliko je u BiH logora postojalo i koliko je ljudi kroz njih prošlo.

Savez logoraša tvrdi da je taj broj blizu 200 hiljada.

Izvor: Al Jazeera