Ljudi koji su odlučili u jednom danu pobijediti strah

Kucnuo je čas – nakon sedam sati stručnih predavanja, 15-ak polaznika Tečaja oslobađanja straha od letenja, jedinog takvog u ovom dijelu Europe, krenuli su u subotu iz hotela u Velikoj Gorici autobusom prema obližnjoj Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb na ono po što su i došli – suočavanje sa strahom na letu Fokkerom 100 kompanije Trade Air.

Među njima su Neven i Nataša. Oboje s iskustvom letenja koje im je u jednom trenutku prisjelo.

Istraživanja pokazuju da su od osoba koje imaju strah od letenja 64 posto žena i 36 posto muškaraca, iako se radi o statistički uvjerljivo najsigurnijim načinom putovanja, oni su među njima.

Neven u zrakoplovu nije bio 10 godina. Njegovo ‘rješavanje’ straha bilo je da prestane letjeti, no to ga ometa u normalnom funkcioniranju – utječe na posao, ne može na željene udaljene destinacije.

Strah koji nosi brojne životne probleme

“Ja i mnogi drugi neletenjem si stvaramo brojne životne probleme – ne mogu odlaziti redovno na kongrese, uvijek nalazim nekakve izlike da nemam vremena za otići, a u principu je problem osnovni u tome što se bojim ući u avion i odletjeti negdje”, priča Neven na putu za zračnu luku.

Počelo je s nelagodom, blagom anksioznošću, do lupanja srca, napada panike koji se i nisu događali u zrakoplovu, ali se plašio takve reakcije.

Nakon tečaja – let u Norvešku

Na početku tečaja polaznicima se obratila Lana Hudina iz Zagreba, prošlogodišnja polaznica. Prenijela im je svoje iskustvo, je li joj i kako tečaj pomogao. Zbog napada panike, zatvorenog prostora i straha od gubitka kontrole, do polaska na tečaj nije letjela – prvi puta ga je upisala, no uplašila se i odustala. Drugi puta je uspjela i poletjela.

“Super mi je koristilo letjeti s ljudima koji se boje i sa cijelom ekipom koja te super prati tokom leta, objašnjava ti zvukove, objašnjava šta se dešava, objašnjava kako se relaksirati i sve i onda sam dobila samopouzdanje za iduće letove i odlučila se dalje letjeti…Ne znam još možda za Ameriku ili Australiju, ali išla sam do Norveške, što je poprilično daleko. Znači, mogu do Londona, Irske, Španjolske. U biti mi je cilj bio tu ići na te neke destinacije do tri sata, ali možda se odlučim i na Ameriku i Australiju”.

Lidia Capković Martinek, glasnogovornica Međunarodne zračne luke Zagreb, kaže kako oni od početka surađuju na tečaju kao suorganizator – organiziraju let i subvencioniraju prihvat i otpremu zrakoplova, putnika, putničke takse i sve što ulazi u cijenu jednog leta. Do sada je, kaže, prošlo blizu 400 polaznika iz Hrvatske i regije.

“Mi možemo matematički izračunati da su to ljudi koji su naši novi putnici. I tu mi imamo, dakle, izravni interes za održavanje tog tečaja, ali naravno da je nama i zadovoljstvo jer smo jedina zračna luka u ovom dijelu Europe koja ima organizirane ovakve tečajeve”.

“Ovaj dio tečaja mi je izgledao odlično, činjenica u samoj spoznaji da sam krenuo rješavati taj svoj problem. Mislim da je svima nama drago da smo došli ovdje, u ovom dijelu samo da nam ponove i objasne nerealnost naših strahova od samih nekakvih tehničkih karakteristika zrakoplova do nekakvih aspekata sigurnosti tehnike letenja, meteoroloških uvjeta, sve ono što su u principu kockice koje slažu naš nerealni strah”.

Njegova ‘supatnica’ Nataša letjela je desetak puta, a nakon neugodnih iskustava poput turbulencija shvatila je da ima problem pa ga je odlučila podijeliti.

“Trenutno ne osjećam onaj strah koji osjećam inače kad sama letim, možda zbog toga što sam u tom okruženju, što osjećam neku sigurnost budući da pilot leti s nama i svi ovi ljudi koji su nam danas pomogli kroz predavanja da nešto naučimo. I sada ćemo vidjeti”, rekla je prije ulaska u zrakoplov.

Na početku 20 minutnog leta do Karlovca i natrag, raspoloženje je bilo na vrhuncu, no malo nakon polijetanja začuo se i tihi, ali panični vapaj ‘Ja hoću van’ – nekima ni nakon tečaja nije bilo puno lakše.

Uspješnost tečaja 96 posto

Ivan Klanac, kapetan na zrakoplovu Challenger 604 Vlade Republike Hrvatske, bio je stručni predavač i tijekom leta je objašnjavao svaku fazu i pojavu – ‘čudne’ zvukove, poput otvaranja i zatvaranja otvora za kotače, promjene zvuka motora, okrete, poniranja i sl.

Nakon svega, Neven i Nataša bili su sjajnog raspoloženja.

“Let je prošao, bolje od očekivanog, bilo mi je odlično. Jedva čekam upaliti internet da si uplatim neko putovanje”, rekao je Neven.

“Bilo je odlično, osjećala sam se sigurno. Ne mogu reći da su nestali svi oni simptomi nelagode koje sam imala prije, ali s obzirom da su kraj mene bila poznata lica osjećala sam se sigurnije. Prisjećala sam se svega o čemu smo razgovarali, kapetan je povremeno ponovno pojašnjavao zvukove i sve što se događa u avionu. Ne mogu reći da sam se potpuno oslobodila straha, ali smatram da je ovo prvi korak u oslobađanju potpuno, tako da se nadam da ću letiti ubuduće”, zadovoljna je bila i Nataša.

Uspješnost tečaja koji stoji 473 eura je, tvrdi voditelj produkcije Matej Emer, 96 posto – strah je nestao posve ili je osoba naučila kontrolirati ga. Organizira se jednom godišnje, ovo je osmi put. Polaznici dolaze i iz okolnih zemalja jer najbliže sljedeće edukacije su u Njemačkoj ili Engleskoj.

Polaznicima su na raspolaganju predavači koji ‘pokrivaju’ cijeli spektar zrakoplovstva – pilot, meteorolog, kontrola leta, voditelj kabinskog osoblja, psiholog.

Tu su i vježbe opuštanja za umanjivanje napetosti i straha, kojima se teorijski dio otvara i zatvara.

Emisije o nesrećama ne pomažu

“Pokazujemo ljudima koliko je svaki let na koji idu pripremljen – kad se doma spremaju, tuširaju i spremaju torbe, tri-četiri sata prije leta ti svi ljudi već naveliko planiraju njihov let, pripremaju avion, rute, oni su već svi gotovo u avionu, dok ovi još nisu niti pomislili da krenu u zračnu luku”, objašnjava Emer.

Najčešća pitanja više-manje uobičajena – što ako zakažu oba motora, ako udari grom, ako se uleti u jaku oluju, može li turbulencija srušiti zrakoplov…

Najviše posla imao je kapetan Klanac – ispitivali su ga o brojnim tehničkim aspektima, mogućnostima i pouzdanosti zrakoplova, održavanju, provjerama, kontrolama.

Određenu sigurnost im, kaže, ulijeva kada im objašnjenja i informacije dolaze iz perspektive pilota, iz prve ruke.

“Da im objasnimo da moraju imati povjerenja u nas, da i mi kad se vozimo kao putnici ne razmišljamo tko je pilot, da li je mehaničar pregledao avion – mi znamo da je to sve napravljeno kako spada. To je nekakav cilj tečaja, njima odgovoriti na sva pitanja, za loša iskustva koja su doživjeli pomoći im, nekako ih uvjeriti da su to stvarno iznimke, da nisu pravila i da se tako nešto vrlo vjerojatno ne bi trebalo i neće ponavljati”.

Informiranost polaznika je velika, no dobrim dijelom dolazi iz emisija o istragama zrakoplovnih nesreća.

Savremena tehnologija, znanje i procedure

Želimir Trifunović, rukovoditelj tehnološkog odjela u kontroli letenja u Zagrebu i pilot u slobodno vrijeme, objasnio je polaznicima na koji način i kojom tehnologijom kontrola leta brine o njihovoj sigurnosti. Komunikacija i suradnja svih je izravna i stalna, stalna, tehnologija kojom raspolažu najsuvremenija.

“Da bi omogućili što bolji protok morate imati što bolju tehnologiju. Ako ima kojih nedostataka u tehnologiji, ‘pokrivate’ svojim znanjem i iskustvom, obučenošću. Sve je poduplano, osigurano i provjereno. U slučaju da se stvarno desi, opet imamo procedure koje rješavaju taj manjak tehnologije za sigurno praćenje neba u tom slučaju ili prekid prometa u tom našem prostoru”, kaže Trifunović.

Meteorologinja Ana Bago Tomac iz Hrvatske kontrole zračne plovidbe polaznicima je objasnila sve pojave koje često uzrokuju strahove, a najpoznatiji je turbulencija.

“Objašnjavam zašto se javlja, da ne mora biti samo u oblacima, nego i u vedrom zraku, sve je to normalno. Ljudima je obično nekako najzanimljivije da zapravo i u vedrom zraku postoje valovi koji ako pucaju, ili iz raznih drugih situacija, stvaraju turbulenciju. To što ih mi ne vidimo svojim nesavršenim očima, ne znači da njih tu nema. Osim turbulencije, česta su pitanja o grmljavinama, tuči, što ako grom pogodi avion i slično”, kaže Bago Tomac.

Meteorološka služba stalno izvještava o trenutačnim atmosferskim prilikama i očekivanjima, a opasna područja i situacije se, kaže, zaobilaze, pripremaju se letovi za nepovoljne uvjete ili se čekaju bolji.

“Dobro je da vide, ali možda bi im bolje bilo da poslušaju ovakvo nekakvo predavanje i onda poslije da malo prouče ako baš žele proučavati, jer činjenica je da je cijela avijacija napredovala i napreduje na nekakvim pogreškama koje se događaju jer to je tako. Ali mislim da je za ove polaznike bolje da se ne baziraju na to jer im to baš i ne pomaže”, poručuje Klanac.

Posebna pažnja putnicima sa strahom

Voditeljica kabinskog osoblja u Trade Airu, Tatjana Vasilevska, poučila je polaznike da kabinsko osoblje nije u zrakoplovu da bi ih poslužilo – njihova je glavna uloga sigurnost putnika, posade i zrakoplova.

“Ima puno toga što jedna stjuardesa ispuni prije nego što putnici dođu i poslužimo tu vodu – provjerila je opremu, napravila sve da se putnik osjeća neugroženo i sigurno, a da ni ne osjeti”, kaže Vasilevska.

Putnika u strahu brzo prepoznaju i pristupaju čim nađu vremena jer tome, ističe, posvećuju veliku pažnju.

Dobro je, naglašava, već na ulasku reći da imate problem – uštedjet ćete osoblju vrijeme da vas ‘detektira’, a osim toga, ukoliko se strah skriva, veća je mogućnost incidentne situacije.

“Mi smo neki put na avionu i psiholozi i doktori, neki put i najbolje prijateljice i sve to jer obučeni smo prepoznati kod putnika kad ih nešto muči pa uvijek gledamo izaći u susret. Naravno, ima i neugodnih situacija, što izbjegavamo da se dese, međutim najveći dio je taj strah, neugodnost. Tako da znamo s putnicima napraviti da izađu nasmijani i zadovoljni i da nam opet dođu”.

Psihološki aspekt je nezaobilazan – psihologinja Lucija Veličan ukazuje da se radi o naučenom strahu te pruža savjete kako se osloboditi nefunkcionalnih strategija suočavanja sa stresom koji izaziva nedostatak kontrole nad situacijom, na što se polaznici žale.

Cilj – barem naučiti kontrolirati strah

Identifikacija problema te da u tome nema ništa neobično prvi je korak, a cilj je suočavanje – ne nužno da strah nestane, nego da ga se nauči kontrolirati. Ulazak u zrakoplov s ostalim polaznicima i predavačima znači mnogo.

“Identifikacija s ostalima koji na isti način doživljavaju tu istu situaciju je već veliki plus i to se vidi od ranog jutra, gdje međusobno izmjenjuju informacije: “A, i ti se bojiš toga i toga i doživiš to na taj i taj način”. Ali isto tako i činjenica da imaju tu apsolutnu podršku za vrijeme samo leta, ne samo od ljudi koji doživljavaju istu stvar na isti način, nego i od stručnog tima. Tako da je to apsolutno još jedno dodatno olakšanje, dodatni korak pri uspješnom suočavanju sa strahom”, kaže Veličan.

Iako su tijekom predavanja pripremljeni na let, često dolazi do nelagode, ponekada i panike, no cijeli tim radi na tome da se stvar kontrolira.

Najčešći rezultat je da kod mnogih, iako ne svih, uslijedi olakšanje i uzbuđenje što su prvi puta ili napokon uspješno letjeli.

Izvor: Al Jazeera