Ljekovito mlijeko s farme magaraca

Piše: Mladen Obrenović

Kad se prije tri godine prijavio na natječaj za studente poduzetnike koji su otvorili USAID, GEA Institut i Univerzitet u Sarajevu mladi agroekonom Alen Jusupović doista je imao originalnu ideju – otvoriti farmu magaraca kod Zavidovića i prodavati magareće mlijeko. Dobro se potkovao znanjem, objasnio povjerenstvu kako to misli uspjeti, a na pitanje je li i sâm probao mlijeko magarice odgovorio je negativno.

“Nisam ga probao, jer je preskupo, odgovorio sam. Preskupo je, jer ga malo ima. Magarica dnevno daje tek nekoliko decilitara mlijeka, a muzna je samo pet mjeseci”, objasnio je Alen.

No, ni mali “detalj” nekonzumiranja mlijeka prije ulaska u posao nije ga spriječio da uspije i dobije početni kapital te u selu Petkovići otvori pravu malu “oazu mira”.

Zapravo je “oaza mira”, bilo kakvog mira, bila želja njegovog oca Bajre. “Cijeli život slušao sam uglavnom buku i bio u zadimljenom, jer sam radio u ugostiteljstvu, a sad slušam tišinu u ovoj ljepoti prirode. I ovdje smo samo spojili ugodno sa korisnim – radim i uživam, a oko mene čist zrak i zdrav život”, reći će Bajro.

Očevu želju Alen je tako ispunio, na farmi magaraca angažirao cijelu obitelj, registrirao svoj obrt i danas se Jusupovići bave proizvodnjom magarećeg mlijeka, ali i sapuna, balzama za usne i krema za tijelo – sve na bazi zdravog, ljekovitog i skupocjenog mlijeka.

Kad treba za lijek – daju i besplatno

Sakiba Jusupović priča kako nema pravila kad im dolaze posjetitelji na farmu. “Nekad dođu dan za danom, a nekad ih nema po 10 dana. Ima ih koji dođu iz dalekog svijeta, recimo iz Slovenije, pa ravno nama. I kupe, nije da ne kupe. Znamo i odnijeti mlijeka, pa dati džabe kad čujemo da nekome treba za lijek”, govori Sakiba.

Raduju se gostima, a da bi im olakšali dolazak Adnan im je u Google Maps postavio odrednicu “Farma magaraca Zavidovići”. Vesela družina tamo čeka svakog posjetitelja. “Uvijek dolaze pozitivni ljudi. Onaj ko ne voli prirodu i životinje neće ni doći”, zaključuje Sakiba.

Mlijeko magarice točno je 100 puta skuplje od mlijeka krave, jer litra košta 50 eura (na europskom tržištu, kažu, i dvostruko više) pa se prodaje u malim količinama, uglavnom u bočicama od 100 mililitara, doista kao lijek. Po kemijskom sastavu najbliže je majčinom mlijeku, pa se koristi u prehrani nedonoščadi i novorođenčadi, no pomaže i mladima i starima – pomaže oboljelima od astme i bronhitisa, onima sa srčanim i krvožilnim problemima, ublažava alergijske reakcije, podiže imunitet, sprječava psorijazu i dermatitis, obnavlja suhu i ispucalu kožu…

Može se živjeti od magarećeg mlijeka

Na pitanje može li se živjeti od magarećeg mlijeka, Jusupovići spremno odgovaraju: “Može”. Na njihovoj farmi, koja posluje pod brendom “Mali farmer”, trenutno je 12 magaraca i magarica, a uskoro će se stado proširiti dolaskom prinove. Upravo je odnos magarice i mladog magareta (puleta) vrlo zanimljiv i ključan je u proizvodnji mlijeka.

“Da bi magarica davala mlijeko ona mora biti odvojena, ali cijelo vrijeme mora gledati pule kako bi joj nadošlo mlijeko. Ono što kasnije ne posiše pule, a njemu je važnije dati kako bi kasnije pravilno odraslo u zdravu i snažnu životinju, ostaje nama i uglavnom to bude nekoliko decilitara. Čim ga pomuzemo, spremamo ga u bočice i u strogo kontroliranim uvjetima, u prijenosnim frižiderima, šaljemo na kućnu adresu kupaca”, objašnjava Alen Jusupović.

Mlijeko magarice konzumira se kao terapija, po 100 mililitara dnevno, u trajanju od pet do 10 dana što ovisi o stupnju oboljenja. Još ga nema na policama trgovina ili ljekarni, jer je vrlo osjetljivo i mora izravno ići konzumentu.

Osim mlijeka, Jusupovići pripremaju i kozmetičke proizvode. Na potpuno prirodan način i po staroj recepturi, koristeći samo ono što im je nadohvat ruke, stvaraju kvalitetne proizvode koji također lako pronalaze put do kupca.

Hercegovački gazda

Na imanju Dražena Rašića u hercegovačkom selu Tihaljina pravo je malo bogatstvo životinjskih vrsta – krava, konja, ovaca i koza, ukupno 200-ak grla, te među njima i 20 magaraca. I Rašićeva obitelj također proizvodi mlijeko i prodaje ga u svojem dvorištu. Priča i kako je sir od magarećeg mlijeka gotovo nemoguće napraviti, jer je ključna masnoća za koju tvrdi da ga to mlijeko ne posjeduje, pa se mora miješati s mlijekom drugih životinja. Ipak, kupci mlijeka redovno mu dolaze na kućni prag. “Pravi sam gazda, samo nemam para. I to je tako – onaj koji radi nema, a onaj koji ne radi ima ih i previše, jer zna gdje se kriju ključne informacije”, poručuje Rašić.

“Za proizvodnju kozmetike koristio sam knjigu ‘Bakine male tajne’. Tamo je sve napisano i to je sve što se tiče recepata. Sve jasno piše, a svaki proizvod ima svog kupca – samo treba doći do njega. U svemu ovome, vraćanje prirodi je neminovnost”, dodaje Alen.

Povratak prirodi

A Jusupovići su se doista vratili prirodi. Na dva kilometra od središta Zavidovića nekad je to samo bila livada, a danas vesela i razigrana farma u kojoj glavne uloge imaju jedna Ministarka, pa Garo, Gara, Ugo, Bony, Mony, Luna i drugi članovi magareće obitelji. Svakodnevno ih posjećuju obitelji s djecom, jer su magarci mazni i pitomi što posebno raduje mališane.

“Iako pričaju da su tvrdoglavi i glupi, magarci su vrlo inteligentni. Jako su i podmitljivi kad je hrana u pitanju, pa će radije nešto gotovo i spremljeno jesti, nego da idu na pašnjak. A svako od njih, vjerujte, ima svoj karakter, baš kao i ljudi – traže ljubav, ali je znaju i uzvratiti. I ljubomorni su – čim mazim jedno, drugi prilaze”, priča Bajro Jusupović.

Hvale se na farmi i da sve rade isključivo svojim rukama, u šali dodajući da su im “ručna kolica vrh tehnologije”, ali se i žale da im je već sada “malo ruku”. Magistar agroekonomije Alen radi u Sarajevu, student veterine Adnan uskoro će se vratiti obavezama na fakultetu, pa sve ostaje na ocu Bajri i majci Sakibi. Zato planiraju zaposliti još nekoga, jer će uzgoj sigurno širiti, a time i proizvodnju – i mlijeka, i kozmetičkih proizvoda.

“Očekivali smo i da će nas više ‘pogurati’, jer nam nedostaje nešto mehanizacije – bar jedan motokultivator – kako bismo lakše mogli po sijeno i drugu hranu za blago. No, hvala im i na ovome”, kaže Bajro.

Ipak, zahvalan je donatorima. Ujedno, upućuje i kritiku vlastima. “Mogli bi se i ministri nekad zaputiti ovamo, pa pitati što nam treba. Očigledno im nije zanimljivo ili im je iz poniženja, a ovo je uzgoj i proizvodnja koju treba poticati. A nije da nisu čuli za nas”, dodaje.

Ideju su imali, osmislili je i realizirali. Jedan “start up” projekt je postao održivi obrt, dobro praćen vizualnim identitetom, predstavljen na internetu i društvenim mrežama i sve to “u krugu obitelji”. Za bolje i više Jusupovići sigurno imaju još ideja, ambicija, snage i volje.

Izvor: Al Jazeera