Likovni umjetnici marginalizirani u Srbiji

Slikarstvo Srbije – predvođeno Veličkovićem, Omčikusom, Popovićem, Milićem od Mačve i drugim autorima – decenijama je imalo zapaženo mjesto na svjetskoj umjetničkoj sceni.

Iako i danas brojni likovni stvaratelji idu tragom svojih prethodnika, većina njih tvrdi da je ova grana umjetnosti u Srbiji potpuno marginalizirana, izvještava novinar Al Jazeere Nebojša Grabež.

U uslovima krupnih političkih i ekonomskih problema o umjetnosti i životu umjetnika malo se razmišlja. A kako jedno djelo koje vrijedi 1.500 eura dolazi do kupca?

Slikarica Slobodanka Rakić Šefer je na to pitanje odgovorila: “U zemlji i vremenu u kojem živimo, jako teško”.

Rad i kvalitet

Rakić Šefer ipak je uspela pronaći  put i da se njenih 2.300 slika useli u domove širom planete.  Tvrdi da joj je u tome pomoglo medijsko prisustvo, internet prezentacije ali, prije svega  ogroman rad i kvalitet slika. 

“Sliku koja ja lično ne bih držala na svom zidu, ne bih je ni Vama ponudila. I tu je tajna, najveća tajna uspeha. Ono što bih ja držala na svom zidu, to ja slikam. Ja se lečeći od ove svakodnevice koja je zastrašujuća, slikam slike pune sna, pune harmonije, pune lepote, pune dobrote. Slike koje imaju čudesnu energiju i koje Vas isceljuju “, kazala je Rakić Šefer.

Međutim, situacija u njenom okruženju bitno je drugačija. Kako tvrdi većina autora, likovna umjetnost u Srbiji trenutno je potpuno marginalizirana. 

“Iz, inače, skromnog budžeta za kulturu, ova grana dobija skoro najmanji deo. Dve najvažnije institucije, Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti, već godinama su zatvoreni, a neke od najpoznatijih galerija nemaju sredstva ni za elementarno preživljavanje. Tako je i sa galerijom Udruženja likovnih umetnika Srbije, koja okuplja 2.400 članova. Konstantni problemi sa plaćanjem struje, grijanjem, platama, sa održavanjem prostora”, izvijestio je Grabež.

Predsjednik ULUS-a Vukašin Milović je rekao: “Jedva uspevamo da platimo struju i grejanje, a da se održava galerija – da bude na nekom nivou – to je vrlo teško.  Mi nemamo nijedan prostor gde bi mogla neka značajna svetska izložba da se donese. Jednostavno nema tih uslova. To su oni osnovni uslovi – osvetljenje, stabilna temperatura i vlažnost vazduha. To ovde ne postoji.” 

Na margini

U odsustvu uređenog tržišta, cijenu umjetničkog djela uglavnom određuje reklama. U takvim uslovima brojni umjetnici su prinuđeni da svoja djela prodaju u bescjenje. Mnogi pokušavaju izgraditi karijeru u inostranstvu.

“Vi ste, u suštini, na margini i ne pripadate nijednom vrednosnom sistemu. To je istovremeno i olakšavajuća i otežavajuća pozicija. Mnogo je više otežavajuća, ne kod kuće, nego kad izlazite napolje. Zato što je njima stalo da vide da vi dolazite iz nekog organizovanog sistema, da tu postoji neki background na koji vi možete da se pozovete. Ovako nema i onda oni ne znaju s kim imaju posla. Imaju sa vama, ali šta vi predstavljate, to je veliko pitanje”, ocijenio je slikar Uroš Đurić.

I danas mnoga imena srbijanskih umjetnika – prije svih Marina Abramović i Vladimir Veličković – imaju svoja istaknuta mjesta na svjetskoj sceni.  Ali, kako se većina slaže, njihov uspeh  nije sistematski odnjegovan na domaćem tlu, već isključivo ima lični karakter.

Izvor: Al Jazeera