Lični bankrot – spas ili prečica za siromaštvo

Piše: Vedrana Maglajlija

Šansa za novi početak – to je ono što bi građanima koji grcaju u dugovima zbog kredita, neplaćenih računa te gubitka posla i primanja trebao ponuditi lični bankrot, koji zemlje u regiji pokušavaju zakonski uvesti, s Crnom Gorom na čelu, čija je Skupština nedavno usvojila takav prijedlog.

Ipak, ekonomisti i udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da se ne radi o magičnom štapiću koji će obrisati sva dugovanja građana, nego o teškom postupku, koji, također, prema predloženim zakonima, ima i manjkavosti.

Model ličnog bankrota, koji će varirati od države do države, uglavnom uključuje staratelja, tutora ili stečajnog upravnika, kako se različito nazivaju osobe koje bi vodile finansije građanina, koji, zbog nemogućnosti da i dalje plaća svoje dugove – proglašava bankrot. Prezaduženoj osobi morala bi se ostaviti sredstva dovoljna za život, dok se njegova imovina u određenom roku ne proda, kako bi se namirila potraživanja kreditora.

Žirant ostaje zadužen

“U Hrvatskoj, što se tiče osobnog bankrota, manjkavost je bila ta da su vlasti imale prvu tezu da bi osoba koja proglasi bankrot morala živjeti sa 800 kuna [105 eura] mjesečno. Međutim, kada smo mi saznali da jedan zatvorenik u zatvoru na dan potroši 300 kuna [40 eura], oni su odustali od toga”, objašnjava Antun Rupa iz udruge Blokirani u Hrvatskoj.

Ministarstvo pravosuđa ove zemlje uskoro bi trebalo izaći s konačnim prijedlogom ovog zakona, a ministara Orsat Miljenić kazao je u junu da će građani moći pokrenuti lični bankrot početkom iduće godine.

“Tu postoje dvije kategorije – oni koji posjeduju neku imovinu, za njih to i nije baš povoljno. Međutim, za one koji ništa nemaju, ni nekretnine, stan, kuću, auto, po ovome što su zvaničnici rekli, ako se nisu zaletili, njima bi se otpisali svi dugovi, s tim da bi pet godina bili pod prismotrom”, navodi Rupa.

Međutim, sindikati i udurženja za zaštitu građana upozorili su na na nelogičnost koja može izaći iz tog postupka, a jedna od njih je da se žiranti neće moći osloboditi obaveza čak i ako se dužniku otpiše dug. Također, postoje mogućnosti zloupotrebe, ukoliko, naprimjer, prezadužena osoba prenese imovinu na drugu osobu, ili radi na crno, iako vlasti u Hrvatskoj kažu da bi se u tom slučaju poništio otpis duga.

Zadržati imovinu prevarom

Na ovo u slučaju Bosne i Hercegovine ukazuje i Joco Cvjetković, predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata Bosne i Hercegovine, koje trenutno priprema prijedlog zakona o ličnom bankrotu te ga namjerava predati bh. institucijama.

“Iz naših saznanja, u posljednjih pet-šest godina pojavio se veliki broj dužnika, ja ih zovem prevarantima, a više od 70 posto njih bi željelo da iskoristi mogućnost ličnog bankrota. Oni su digli ogromne kredite, svaki iznos zaduženja bio je viši od 50.000 eura, tim novcem su kupili neku nekretninu, ali je nisu upisali na svoje ime. Sada bi oni htjeli da bankrotiraju, da ne vrate taj kredit, a da im sve ostane. Međutim, zakon koji mi pripremamo to ne predviđa”, objašnjava.

Predstavnici ovog udruženja, dodaje, posljednjih pet godina razgovaraju s bh. državnim institucijama kako bi bio usvojen zakon o ličnom bankrotu.

“Našili smo na ignorantski stav, deklarativno su svi bili za, ali niko ništa ne radi, a mi smo, po Ustavu, imali pravo pokrenuti takvu inicijativu. Prijedlog pišu naši stručnjaci, proučavaju zakone u regiji i Evropi.”

Međutim, ističe da bi se ovaj zakon, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosio na dužnike koji su podigli kredit poslije donošenja zakona i tako se zadužili.

“Problem nije da je neko prezadužen, nego kako je do toga došlo i šta ta osoba ima kao garanciju zaduživanja. Kod nas je garancija samo žirant, a da bi ovakav zakon imao uporište, moraju svi drugi zakoni da budu usklađeni, počevši od nekog katastra nekretnina, imovinskog kartona, svih tih podataka koji su bitni”, zaključuje Cvjetković.

Stid zbog proglašenja bankrota

Da su ovakve evidencije bitne smatra i Vaslije Kostić, ekonomski analitičar iz Crne Gore, zemlje koja je nedavno usvojila Zakon o ličnom bankrotu, a njeni građani moći će ga proglasiti od početka septembra.

“Takve mogućnosti moraju biti uslovljene institucionalnim rješenjima, zavisi kakvu katastarsku evidenciju imate, inspekciju, dobru evidenciju o ličnoj imovini, budući da smo mi u zemljama regiona skloni da izigravamo zakon, a ne da ga poštujemo”, kaže Kostić.

Prema njegovom mišljenju, lični bankrot se uveliko kosi i sa sistemom vrijednosti građana na Balkanu.

“Kod nas se lični bankrot kosi sa nekakvim našim moralnim nazorima, ljude je stid proglasiti bankrot. Takođe, zakonom se predviđa da imaju ličnog upravnika, što se kosi sa našim poimanjem ličnih sloboda. Takva rješenja karakteristična su za etičke, istorijske i kulturne sisteme koji su mnogo razlikuju od naših”, objašnjava.

Ipak, smatra da je takvo rješenje dobro za ekonomski ambijent, jer se ljudima daje druga šansa, oni se vraćaju u ekonomski život, a ekonomija može od toga da ima poticaj.

Građanin u Crnoj Gori mora imati najmanje 2.500 eura duga da bi proglasio lični bankrot, a vlasti predviđaju da će od septembra ovu mogućnost iskoristiti između 5.000 i 6.000 Crnogoraca.

Siromaštvo nakon svega

S druge strane, građani Srbije na lični bankrot čekat će još minimum godinu i po, jer ova zemlja planira angažiranje vanjskog savjetnika, koji će za Vladu i Narodnu banku Srbije izraditi studiju o mogućnostima bankrota, a rok je kraj 2016. godine.

Dejan Gavrilović, predsjednik Udruženja Efektiva, udruženja bankarskih klijenata i organizacije potrošača, smatra da se u dosadašnje prijedloge treba uvrstiti dodatna zaštita dužnika.

“Nije dovoljno samo proglasti lični bankrot i dobiti tog staratelja koji će dalje voditi računa o finansijama dužnika, nego definisati funkciju staretalja u potpunosti, da on ima ingerencije da proceni da li je visina duga koju dužnik ima prema poveriocima realna, jer često se dešava u slučaju banaka ili javnih komunalnih preduzeća da potražuju dugove koji nisu po zakonu, koji nisu realni”, ističe.

Također upozorava da bi dužnik morao imati dovoljno sredstava za život, jer, kako kaže, sada se dešava da banka zaduženom građaninu uzima kompletan iznos plate, a po zakonu je dozvoljeno dvije trećine primanja.

Iako stručnjaci i organizacije za zaštitu potrošača smatraju da bi dobar model ličnog bankrota mogao biti rješenje za dužnike koji više nisu u stanju vraćati svoj dug, ipak ističu da postoji velika vjerovatnoća da će te ljude, jednom kada izađu iz loše finansijske računice, čekati siromaštvo.

Zato smatraju da je jedino održivo rješenje razvijanje ekonomije, nova radna mjesta i povećanje životnog standarda građana.

Izvor: Al Jazeera