Lekcije za Bosnu i Hercegovinu

Piše: Erol Mujanović

U periodu pred lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, kada su lica sa plakata prepuna brige i obećanja za svakog glasača, nije na odmet podsjetiti se na par elementarnih činjenica u vezi s trenutnom ekonomskom situacijom, što može pomoći i BiH, kojoj je odobren novi kredit od Međunarodnog monetarnog fonda u iznosu od 800 miliona konvertibilnih maraka (400 miliona eura).

U vrijeme kada se formiraju ili dorađuju ekonomske platforme političkih partija, odnosno određuju prioriteti djelovanja, biće bolje svima ako se krene ispravno i smisleno od početka.

Mjere izlaska iz krize koje poduzima Evropska unija su svakako relevantne i za Bosnu i Hercegovinu,  jer ne samo da je ona ovisna o ekonomiji EU-a nego i same članice Unije očekuju značajne reforme od potencijalnih kandidata za članstvo.

Neodgovorni političari

Sadašnja zaduženost zemalja Evropske unije jedna je od posljedica zaduživanja brojnih članica Unije u periodu od 2007. do 2012 godine, kada se masovno ubrizgavao novac u ekonomiju kako bi se izbjegao ekonomski kolaps zbog krize koja se desila u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon 2010. godine ekonomski rast  je bio spriječen i rigoroznim mjerama štednje, pa je tako dodatno zaduživanje bilo jedna kratkoročna opcija za mnoge zemlje.

Tako je, naprimjer, u navedenom periodu dug Francuske porastao sa 60 posto na 90 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), a dug Italije sa 104 posto na 120 posto. Drugim riječima, brojne zemlje članice EU-a su već trošile znatno više nego što su mogle proizvesti.

Međutim, treba istaći i da je današnja prevelika zaduženost većine članica EU-a, prije svega, nastala zbog neodgovornog ponašanja političara, prevelike rastrošnosti, kupovine socijalnog mira raznim nezasnovanim davanjima i stvaranjem ogromnog administrativnog aparata koji je danas preskup za održavati.

Što se tiče južnog dijela EU-a, odnosno zemalja iz mediteranskog pojasa koje su u puno težoj situaciji od ostatka Unije i blizu bankrota, one su donekle uspjele razviti ekonomski aparat koji je dozvoljavao otplaćivanje duga.

Na rubu ponora

Međutim, neviđeni rast kamatnih stopa, za njihova zaduživanja, doveo je Grčku, Italiju i druge zemlje na rub ponora. Na finansijskim tržištima je nestalo povjerenje u lidere i ekonomije tih zemalja, a uslovi posuđivanja su se drastično pogoršali.

Od 2010. godine Grčka je mogla posuđivati novac, ali po stopi od 26 posto. Što se tiče Italije, rast kamatne stope od samo jednog poena je značio dodatnih 10 milijardi eura za platiti na kraju godine.

Zemlje juga EU-a našle su se u apsurdnoj i paradoksalnoj negativnoj spirali, gdje je rast kamatnih stopa još više otežavao njihov izlazak iz krize. Nemogućnost izlaska iz krize je uticala na dodatni rast kamatnih stopa. U takvoj situaciji posuđeni novac Grčkoj  jedva da može biti dovoljan za otplatu kamate.

Od cijele navedene grupe zemalja Grčka se nalazi u najtežoj situaciji, ali i većina analitičara se slaže da Grčka snosi najviše odgovornosti za takav položaj. Osim neodgovornog trošenja i rasipništva, posebno u javnom sektoru, Grčke vlasti su falsifikovale podatke i izvještaje kako bi Grčka ušla u eurozonu 2001. godine.

Ostale članice Evropske unije su do sada potrošile blizu 350 milijardi eura kako bi pomogle komšijama u neprilici. U slučaju grčkog bankrota, 240 milijardi eura ne bi moglo biti vraćeno. 

Kolosalna suma posuđena Grčkoj prelazi iznos pomoći koji su zajedno dobile Irska, Portugal i Španija, a sredstva dolaze od strane MMF-a, kao i od strane članica EU-a kroz razne mehanizme ili institucije EU-a,  a primarno putem fonda koji je nedavno osnovan s ciljem spašavanja i postizanja finansijske stabilizacije.

Brojne debate

Naravno, posuđena sredstva imaju i svoju cijenu i to, naravno, ne samo novčanu. Žrtvama dužničke krize kojima je pružena pomoć nametnute su i radikalne ekonomske reforme, kao i drastična štednja i rezanje troškova.

U vezi sa dijagnozom prezaduženog pacijenta su svi složni. Međutim, liječenje i prepisivanje adekvatnog lijeka je otvorilo mnoge debate. Za periferne ekonomije Evropske unije, koje su u najtežoj situaciji, spas može doći putem strukturalnih reformi kako bi se pokrenuo ekonomski rast ili putem drastične štednje kako bi se finansije javnog sektora držale pod kontrolom.

Strukturalne reforme imaju mnogo oblika. Neki od primjera bi bili poboljšanje funkcionisanja tržišta rada u smislu veće fleksibilnosti ili otvaranje pojedinih sektora ekonomije konkurenciji, što bi privuklo više stranih investitora i dovelo do većeg broja otvorenih radnih mjesta.

Ali takva pilula, koja je manje kontroverzna od drastičnih mjera štednje i sa dugoročno pozitivnim posljedicama, često dolazi u pogrešno vrijeme, jer mnogi političari nisu spremni poduzeti mjere na čije se rezultate čeka nekoliko godina iz razloga što se to se ne uklapa u trajanja mandata.

Poruka koju OECD želi poslati Vladama jeste da strukturalne reforme treba nastaviti provoditi. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da stanje ekonomije u trenutku pokretanja reformi može uticati na njihov kratkoročni ishod.

U istraživanju koje je nedavno objavio OECD, analizirajući efekte velikih strukturalnih reformi dokazano je da na pozitivne rezultate reformi treba čekati blizu pet godina.

Onda postaje jasno zašto se uglavnom niko od političara pretjerano ne zalaže za ovu vrstu reformi, koje su puno zdravije za cijelo društvo.

Poruka koju OECD želi poslati Vladama jeste da strukturalne reforme treba nastaviti provoditi. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da stanje ekonomije u trenutku pokretanja reformi može uticati na njihov kratkoročni ishod.

Naprimjer, u situaciji ekonomske krize i nedovoljnog broja otvorenih radnih mjesta smanjivanje sredstava u korist tražioca posla vjerovatno neće dovesti do rasta zapošljavanja, a kupovna moć ove ranjive grupe bi bila još slabija.

Dakle, za ekonomije južnog dijela Evropske unije, koje su u posebno teškim problemima, korisnije je posvetiti se dubinskim reformama i  uređivanju tržišta proizvoda, koje je manje osjetljivo na krizu od tržišta rada.

Studija OECD-a pokazuje, naprimjer, da su zemlje koje su učinile konkurentnim sektore telekoma, transporta i energetike povećale zaposlenost zahvaljujući tim dubinskim reformama i, između ostaloga, privlačenju stranih kompanija.

Što se tiče mjera drastične štednje, već smo vidjeli na primjeru mnogih zemalja da su one ne samo izrazito nepopularne nego i veoma opasne po većinu sistema.

Primjer Grčke pokazuje da je cijela zemlja nerijetko bila potpuno paralizovana štrajkovima, a slične situacije su se dešavale u Francuskoj, Engleskoj i u drugim zemljama.

Naravno, činjenica da je narod izrazito nezadovoljan pojedinim mjerama ne znači da one ne trebaju biti provedene kada je to nužno. Ali protiv mjera drastične štednje, kao lijeka koji vraća ekonomski rast jednoj zemlji, bune se i veoma poznati ekonomisti i stručnjaci.

Reforme i štednja

Među njima je možda najglasniji američki nobelovac Paul Krugman. On smatra da drastične mjere štednje ne mogu pomoći, jer je potrebno dugoročno rješenje, a one to ne nude.

Naprotiv, rigorozna štednja negativno utiče na zaposlenost i na socijalne programe, koji će nužno biti reducirani. Samim tim, takve mjere smanjuju kupovnu moć stanovništva i potražnju, te paralizuju ekonomski rast.

Ovaj stručnjak smatra da je ovo nepotrebno kažnjavanje u kojem prednjači Njemačka, jer smatra narode juga zemalja EU-a lijenim i neodgovornim, te da će ovakve mjere štednje učini situaciju još težom.

U slučaju Bosne i Hercegovine pravo rješenje obuhvata obje solucije u vezi s kojim se ekonomski stručnjaci spore.

S obzirom na stanje naše ekonomije, nezadovoljavajući kvalitet poslovnog okruženja i poruka koje šaljemo svijetu, svakako je potrebno provesti ozbiljne ekonomske reforme.

Za sada je većina njih samo slovo na papiru, jer put EU integracija je zahtijevao izradu brojnih dokumenata, ali konkretnih rezultata je nedovoljno.

Ujedno, mjere štednje su jednako neophodne i u slučaju Bosne i Hercegovine kao i strukturalne reforme. Dovoljno je pogledati budžete, izvještaje revizora i upoznati se sa poslovanjem većine institucija i jasno je da postoji prostor za štednju i efikasnije djelovanje.

Također, namjena kredita od MMF-a koje BiH uzima pokazuje da se radi o aktivnostima koje će našu ekonomiju i život stanovnika učiniti težim umjesto lakšim. Vremena za gubljenje već odavno nemamo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera