Lažno oružje i ubitačna prijetnja

Za male novce je moguće kupiti replike koje su gotovo identične pravom oružju (AP)

Piše: Mario Pejović

U napadima izvedenim u Francuskoj proteklih mjeseci napadači su u pojedinim slučajevima koristili lažno oružje i eksplozive koji su djelovali kao da su napunjeni eksplozivom, a sve po nalogu oružane grupe Islamska država Irak i Levant, pokazala je istraga francuske policije.

Vojni analitičar Aleksandar Radić pojašnjava da je korištenje lažnog oružja u terorističkim napadima fenomen novog vremena, a napadače je u nekim slučajevima situacija natjerala na odabir takvih sredstava.

“Terorizam je igra straha, a ne samo merenje učinka. Teroristima je svejedno ubiti jednog ili 100 ljudi, bitan je samo efekat koji se proizvodi na masu, a to je širenje straha.”

Lažno oružje ima višestruku ulogu, dodaje on. Osim što, uz mala sredstva, ostvaruje maksimalni učinak širenja straha i panike, teroristi otežavaju i značajno otežavaju posao snagama sigurnosti.

Savršene replike

“Teško je razlučiti da li neko koristi lažni pištolj ili pušku, ili da li je pojas iz kojeg vire crvene žice zaista napunjen eksplozivom ili ne. A to komprimituje sisteme bezbednosti, jer ako ubijete nekog za koga se pokaže da je bio naoružan lažnim oružjem, bićete ismejavani, kritikovani u medijima, napadani zbog brutalnosti…”

Vojni analitičar ističe da je čak i na Balkanu za male novce moguće kupiti gotovo savršene replike pištolja i jurišnih pušaka, za koje je gotovo nemoguće utvrditi da li se radi o pravom oružju i kada ga gledate u prodavnici.

“U slučaju kada su u pitanju ljudski životi, nemoguće je utvrditi da li se radi o imitaciji ili pravom pištolju ili pušci.”

Osim što korištenje lažnog oružja izaziva paniku i tjera civile na poslušnost, korištenje takvih sredstava osigurava da teroristi budu ubijeni gotovo u svakom slučaju, čime se, s jedne strane, izbjegava da napadači budu ispitivani, dok, s druge strane, od njih pravi mučenike. Radić napominje da je velika razlika u načinu razmišljanja evropskih terorista i napadača i sljedbenika grupa kao što su ISIL.

On navodi primjer Andersa Breivika, kojem je bio cilj da ubije što više ljudi, ali i da na kraju dođe do medija, kako bi promovirao svoju ideju. Breivik je 2011. godine u Norveškoj ubio 77 ljudi.

“Evropska kultura mučeništva sadržana je da je njemu ograničena sloboda, ali je on kapitalizira promovisanjem svoje ideje. Kult islamskih mučenika funkcioniše na drugim principima. Nije prisutno nastojanje, pogotovo kod samoregrutovanih pripadnika, da sačuvaju svoj život.”

Doktor Jasmin Ahić, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, dodaje da posjedovanje lažnog oružja nije nelegalno, što dovodi do toga da čak i da se u pripremnoj fazi otkrije potencijalni počinitelj koji bi bio spriječen da izvrši teroristički napad on ili ona ne odgovaraju za teroristički akt, niti njegovu pripremu.

Strah i panika

“Ako dođu u fazu izvršenja napada, postaju mučenici, a sve do same faze izvršenja terorističkog akta vrlo ih je teško teretiti da su željeli izvršiti teroristički akt ili prijetnju, ukoliko nema drugih vrsta dokaza za to.”

Ono što je vidljivo jeste da ovu taktiku koriste većina onih grupacija kod kojih je prvenstveni cilj da se dođe u bilo kakvu poziciju za terorističku prijetnju ili akte, bez obzira koliki će efekt to proizvesti, dodao je on.

“Cilj je pokazati da i usamljeni i eventualno inspirisani pojedinci mogu biti značajna teroristička prijetnja, bez obzira da li u svojoj namjeri uspjeli ili ne. Efekat je isti – svako i s gotovo nikakvim resursima može biti značajna prijetnja po ljudske živote i unijeti stah i paniku – što je zapravo i jedan od osnovnih ciljeva terorizma.”

Iako je snimljeno pregršt filmova u kojim hrabri civili preuzmu stvari u svoje ruke i savladaju napadače, stručnjaci savjetuju da obračun s napadačima treba prepustiti snagama sigurnosti, čak i u slučaju kada se sumnja u korištenje lažnog oružja i eksploziva.

Profesor Ahić ističe da je vrlo teško razlikovati lažno oružje od onog pravog, pogotovo u trenucima afektnih situacija gdje osobe, pod dojmom straha i adrenalinskog napada zaštite svog života, ne mogu racionalno razlučiti šta uraditi.

“U takvim situacijama zaštita svog života je primarna stvar, ako nismo u situaciji da razlučimo o kakvom napadu se radi i čime smo ugroženi svaka reakcija prema napadaču(ima) je, zapravo, kobna greška.”

Dva različita pojma

On ističe da su sumnjati i znati da se radi o lažnom oružju dva veoma različita pojma te da ni jednom slučaju bez sigurnosnog predznanja i čiste situacije civil ne bi trebao riskirati svoj, niti tuđe živote. Pogotovo što se mogu naći u situaciji da znaju da napadač koristi lažno oružje, ali ne znaju da li je to i jedno oružje koje koristi.

Napadači koji su u julu u francuskom Saint-Etienne-du-Rouvrayju u crkvi prerezali vrat svećeniku i teško ranili jednu osobi držali su tri žene kao taoce pod prijetnjom lažnim pištoljem. Dvojica 19-godišnjaka su koristila pojaseve koji su izgledali kao da su napunjeni pravim eksplozivom.

I u Nici su policajci koji su izveli pretragu u kamionu kojim je napadač ubio 84 ljudi 14. jula, našli pravi pištolj iz koga je on i pucao tokom napada, ali i “ručnu bombu, koja ne funkcionira”, lažni automatski pištolj i dvije replike jurišne puške.

Početkom godine je muškarac koji je nosio lažni eksplozivni pojas ubijen ispred policijske stanice u 18. pariskom arondismanu, nakon što je pokušao ući u prostorije stanice, naveli su mediji.

Izvor: Al Jazeera