Lažni feminizam Hillary Clinton

I u drugim dijelovima Bliskog istoka su se politike koje je Hillary Clinton zagovarala bile veoma destruktivne za živote žene (AP)

Piše: Belen Fernandez

Prošle godine, dok sam radila istraživanje za esej za zbirku “Pogrešni izbori: Lažni feminizam Hillary Rodham Clinton“, koji je uredila Liza Featherstone, otkrila sam kako je Clinton izbrisala prilično inkriminirajući dio iz džepnog izdanja njene biografije.

U originalnoj verziji, ona je iznijela detalje o naporima koje je uložila kao državna sekretarka u administraciji Baracka Obame kako bi osigurala uspjeh državnog udara 2009. godine u Hondurasu protiv blago ljevičarski nastrojenog predsjednika Manuela Zelaye.

Nakon udara, govorila je Clinton, ona i izabrane regionalne kolege „napravile su plan kako bi povratili red u Hondurasu i osigurali brzo i legitimno održavanje slobodnih i poštenih izbora što bi učinilo pitanje Zelaye irelevantnim i osiguralo ljudima Hondurasa šansu da sami biraju vlastitu budućnost“.

Zaboravite da su ljudi Hondurasa već bili izabrali Zelayu za svoju budućnost. Prema viđenju Sjedinjenih Američkih Država, izgleda da je biranje bilo čega drugog osim ekstremne desnice u Latinskoj Americi također „pogrešan izbor“.

Feministička iluzija

Kako je izrečena vizija Clinton pokazala, izbori su održani u Hondurasu – premda je činjenica da su bili održani pod nezakonitom administracijom koja je došla na vlast udarom prirodno značila kako nisu bili niti „slobodni“ niti „pošteni“.

Nakon što je pitanje Zelaye zvanično učinjeno irelevantnim, Honduras je počeo pad u sve veći ambis propasti ljudskih prava, što su Obama i kompanija predvidljivo ublažili kao „obnovu demokratskih praksi“.

Indikatori navodne demokratske renesanse u Hondurasu, kako se čini, uključuju i sve veći nivo nekažnjivosti i namjerne prekršaje državnih snaga sigurnosti.

U tekstu za Al Jazeera America, ekonomista Mark Weisbort je 2014. godine istakao neke dodatne nusproizvode udara: „Stopa ubistava u Hondurasu, koja je već bila najviša na svijetu, povećala se za 50 posto od 2008. do 2011. godine… Zabilježen je oštar rast ubistava žena“.

Samo ovaj posljednji detalj je trebao nanijeti ozbiljnu štetu prikazanom imidžu Clinton kao strasnom borcu za prava žena – iluziji koju poslušno održavaju pristalice Clinton koji nastoje odbiti svako protivljenje predstavljanju kandidatkinje za predsjednicu kako antifeministkinje ili zagovornice nejednakosti među spolovima.

Bilo da američkim političkim kampanjama upravljaju realnost ili obmane, iluzija je trebala biti definitivno uništena nakon nedavnog ubistva Berte Caceres, borca za ljudska prava i aktivistkinje za zaštitu okoliša iz Hondurasa.

Otimanje resursa

Kako je historičar Greg Grandin napisao u članku za The Nation, Caceres je držala Clinton odgovornom za legitimiziranje državnog udara protiv Zelaye i tvrdila kako je Washington djelomično kriv za honduraške zakone nakon udara koji su u biti kriminalizirali političke proteste.

Grandin piše: „Caceres to naziva „kontrapobunom’ izvedenom u ime ‘međunarodnog kapitala’ – uglavnom otimača resursa – koja je terorizirala populaciju, te usmrtila hiljade političkih aktivista“.

Provedeni su i brojni nesmrtonosni oblici represije. Provela sam četiri mjeseca u Hondurasu nakon državnog udara i svjedočila kada je policija iz vodenog topa zasula biber-sprejom starije žene koje su mirno marširale protiv udara u Tegucigalpi, glavnom gradu Hondurasa.

Naravno, kako ističem u eseju Pogrešni izbori, nije samo u Hondurasu bio slučaj da se projicirana feministička orijentacija Clinton ne slaže s realnošću.

Njena ranija podrška američkom ratu u Iraku, kao jedan od primjera, svakako nije stvorila prava iračkim ženama i djevojkama koje su bile mete bombi, sakaćene, silovane ili koje su patila na drugi način zbog djela američkih oružanih snaga.

Demokratizacija opresije

I u drugim dijelovima Bliskog istoka, politike koje je Clinton zagovarala također su bile veoma destruktivne za živote žena – da ne spominjemo muškarce.

Kako navodi UN, izraelski napad u ljeto 2014. u Pojasu Gaze usmrtio je 2.251 Palestinca, većinom civile; od čega 299 žena i 551 dijete.

Clinton je za tu operaciju Jeffreyju Goldbergu iz The Atlantica kazala: „Mislim da je Izrael uradio ono što je morao uraditi“.

Što se tiče međunarodne ekonomske ratobornosti koju sankcionira Clinton, podaci WikiLeaksa pokazuju mahinacije State Departmenta kako bi se spriječilo povećanje minimalne plate – na nevjerovatna 62 centa na sat – za radnike u haićanskoj proizvodnoj zoni, među kojima su i uposlenici kompanija Fruit of the Loom, Hanes i Levi's.

Kako sam napisala u Pogrešnim izborima: Hej, i američke korporacije trebaju jesti!

Ništa od ovoga, međutim ne implicira da je Clinton – kao ni bilo koji drugi pojedinac na američkoj političkoj sceni – problem. Stvarni problem je sam sistem koji ohrabruje politike kažnjavanja, kako kod kuće, tako i u inostranstvu, u interesu očuvanja dominacije elite.

Možda je lako tvrditi da bi biranje žene za predsjednika predstavljalo pobjedu demokratije, jednakosti, pravde i drugih termina kojima je politička klasa izbrisala pravo značenje. No, dok bi možda izbor Clinton zaista koristio demokratizaciji opresije, teško da bi mogao naznačiti napredak.

Tačnije bi bilo reći da bi izbor Clinton za predsjednicu pomogao u prikrivanju činjenice da je, kako trenutno stvari stoje, američki establišment prilično otrovan, ne samo za žene, već za sva živa bića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera