Lažne vijesti, a ljudi ih čitaju

Prema izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK) za 2016. godinu u BiH je bilo ukupno 663.785 internet pretplatnika, te 2.909.236 korisnika interneta. Stopa korištenosti interneta u Bosni i Hercegovini za 2016. godinu iznosi 82,39 posto.

Internet, odnosno digitalni mediji u cijelom svijetu u korijenu mijenjaju prirodu i etiku novinarstva. Ukoliko se to još dešava u BiH onda su posljedice još veće. Svako može osnovati svoj medij – portal, dovoljno mu je ispunjavati minimalne uslove, a koristi po osnivača se, prije svega ogleda u zaradi. Anonimnost je skoro pa zagarantovana.

Najveći problem jeste što regulacija digitalnih medija u BiH ne postoji. Posljedica svega toga jeste pojava ne samo lažnih informacija, nego i lažnih medija.

“U toj sferi vidimo niz problema, među kojima se izdvaja postojanje lažnih vijesti i lažnih medija. Pod time podrazumijevam ogroman broj portala koji čitaocima izgledaju kao mediji, iako to zapravo nisu – oni ni o čemu zaista ne izvještavaju; vode ih ljudi koji nemaju novinarskog iskustva; nemaju redakciju, niti uposlenih novinara/ki i nimalo se ne obaziru na pravila i etiku novinarske profesije. Sadržaji koje objavljuju su ili preuzeti od nekog drugog, ili u potpunosti izmišljeni – a često i oba istovremeno. Njihov interes da šire dezinformacije je prvenstveno ekonomski, jer im nepoštovanje pravila profesije omogućava da svojoj publici nude ‘zapaljive’ naslove i obećavaju informacije koje ‘niko drugi nema’ – a nema ih jer su ili potpuno izmišljene, ili do te mjere neprovjerene da ih nijedan kredibilan medij ne bi objavio”, kaže Tijana Cvjetićanin iz Raskrinkavanja, platforme čiji je cilj provjera medijskih informacija te ukazivanje na lažne medije i lažne vijesti.

Naša sagovornica ističe da medijske manipulacije možemo pronaći i kod “pravih” medija, jer se i tu nailazi na “klikbejt” pristup uređivanju članaka, pristrasno izvještavanje, prenošenje neprovjerenih informacija, pa čak i na objavljivanje potpuno lažnih vijesti, najčešće sa političkom pozadinom.

Masovna pojava lažnih medija

Niko sa sigurnošću ne može reći koliko portala djeluje u BiH, jer o tome niko ne vodi računa. Ono što je sigurno jeste da je pojava lažnih medija masovna i, ukoliko se šta ne poduzme u budućnosti će ih biti sve više.

“Naša metodologija podrazumijeva da za svaku vijest koju analiziramo pokušavamo pronaći originalni izvor i sva prenošenja do kojih se može doći, te se zna desiti da se jedna naša analiza bavi desetinama članaka, objavljenim na isto toliko portala. Kada se tako pristupi širenju lažnih vijesti, ubrzo vam se počne otkrivati cijela ‘mapa’ lažnih medija i shvatite da ih je mnogo više nego što ste mislili. Iznenadilo nas je takođe i to do kolikog broja ljudi ovakvi portali uspjevaju doći svojim ‘marketinškim taktikama’ koje su usavršili na društvenim mrežama. Često se radi o stotinama hiljada ljudi, koji tako svoje ‘informacije’ dobijaju iz nepotpisanih članaka, sa anonimnih portala, koji mahom objavljuju potpune besmislice i na tome odlično zarađuju”, kaže Cvjetićanin.

Nepostojanje etike

Reći istinu, ne činiti zlo i biti odgovoran i nezavisan, osnovni su etički principi novinarstva. Naši sagovornici ističu kako kod takvih portala ovakvo nešto ne postoji.

“Ne možemo govoriti o postojanju etike. Osnivanjem tih portala uglavnom se bave mlađe generacije, željne brze zarade, bez poznavanje osnova novinarstva i novinarske etike. Jer, kako govoriti o etici, kada neki portal bez imalo stida, a zarad klikova i posjeta, objavi lažnu vijest o smrti pjevača Olivera Dragojevića? Takav smo slučaj imali nedavno u Hrvatskoj. Nažalost, na takve vijesti ‘upecaju’ se i ozbiljniji portali, čime stvar postaje još tragičnija. Dakle, vlasnici i oni koji rade na takvim vijestima i portalima, ne poznaju niti granice etike, a ni morala”, kaže novinar Admir Muslimović.

Midhat Čaušević, asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, ističe da su lažni mediji popunili prazan prostor koji je postojao. Svaka informacija ima svog čitaoca.

“Društvu nije više zanimljivo ako sama informacija neće polučiti određenu ekskluzivu, ukoliko poruka neće biti brutalna kako za pojedinca tako i za određenu društvenu pojavu. Tako danas imamo da su najčitanije vijesti one koje u detalje prenose određene informacije, ulaze u samu suštinu događaja, opisuju detalje ili su najgledanije slike one koje prikazuju najbrutalnije načine određenog čina. Ali u isto vrijeme nismo dovoljno kao javno mnijenje edukovani da možemo razlučiti ono što je vredonosno validno od onog što nije. Ljudi često uzimaju informaciju bez obzira gdje bila objavljena kao relevantnu i počinje formirati mišljenje na osnovu te informacije koja u biti ne moraju biti tačne”, ističe Čaušević.

Ono što najviše pogoduje raširenosti lažnih medija i informacija jeste anonimnost. U komforu anonimnosti, sa odsustvom bilo kakve odgovornosti plasiraju vijesti koje truju naše društvo. Urednici Raskrinkavanja već su se par puta našli pod udarom vlasnika ovakvih portala.

“Ono što je naročito zanimljivo u nekim od takvih reakcija, jesu optužbe da ‘napadamo već izgrađene firme’, da ih ‘prozivamo iako samo kopiraju tuđe postove’, ili zahtjevi da uklonimo ime vlasnika portala sa naše stranice. Sve to dodatno pokazuje da se ne radi ni o kakvim medijima, ili bilo čemu što bi se moglo nazvati informisanjem, već naprosto o ‘biznis modelu’ koji najčešće podrazumijeva anonimnost, prenošenje tuđih sadržaja i intenzivnu promociju na društvenim mrežama”, kaže Cvjetićanin.

Rješenje u regulaciji i medijskoj pismenosti

Pitanje koje se postavlja jeste kako stati u kraj medijima koji šire lažne informacije. Prije svega, u rješavanje ovog problema mora se uključiti država.

“Ova država ima mehanizme za borbu protiv lažnih vijesti i medija. Online mediji bi trebali biti u nadležnosti Regulatorne agencije za komunikacije, koja bi trebala biti više angažovana na sankcionisanju takvih pojava”, kaže novinar Muslimović.

“Nismo imali dovoljno spremnosti da regulišemo ovu oblast u potpunosti. U tom dijelu vidim da će se morati puno više. Svaka informacija koja se objavi može da utiče na društvenu zajednicu, a isto tako može da kreira društveni život pojedinca. Zato treba ojačati RAK sa jednim posebnim odjelom koji bi se bavio ovim i ovakvim portalima sa akcentom na sadržaje koji se na tim portalima prikazuju”, kaže sociolog Čaušević.

Da potpuno rješenje nije u regulaciji potvrđuju stručnjaci iz Raskrinkavanja. Ima nešto i do čitalaca.

“Pokušavamo razviti ‘dobre navike’ kod čitatelja, te u svojim analizama pokazujemo na koji način sami/e mogu zaključiti koji medij je kredibilan, koja informacija je provjerena i tačna, šta jedan medijski izvještaj mora imati da bi se tretirao kao vjerodostojan izvor informacije. Jedino ozbiljno rješenje problema o kojem pričamo jeste da sami čitatelji/ke na neki način rade fact-checking informacija koje do njih dolaze, drugim riječima – da se podigne generalni nivo onoga što nazivamo medijska pismenost. To je najbolji način da se smanji uticaj svih vrsta medijskih manipulacija, uključujući i ostvarivanje direktne materijalne koristi od plasiranja lažnih vijesti”, kaže na kraju razgovora Cvjetićanin.

Izvor: Al Jazeera