Kuvajt pomaže obrazovanje Sirijaca

Mnoga sirijska djeca koja su pobjegla od borbe u susjedni Liban već duže od dvije godine ne idu u školu.

Libansko školstvo ne može prihvatiti toliki broj novih učenika. Međutim, u gradu Arsal jedna mala škola je izuzetak.

U mnogim dijelovima svijeta pristup obrazovanju gotovo se uzima zdravo za gotovo. Za sirijske izbjeglice u Libanu ono je samo san.

Izbjeglička zajednica u Arsalu, prije četiri mjeseca, konačno je dobila sredstva za školu od jedne privatne kuvajtske organizacije.

‘Najbolji dar’

Mohammad Amer iz Homsa zbog rata nije išao u školu godinu dana. Njegovog oca, koji je bio snimatelj, u Siriji su mučili do smrti.

Dječak želi postati pilot, jer je to obećao ocu.

“Tako sam sretan. Najbolji dar koji mogu dobiti je učenje, kako bih se mogao obrazovati. Ne želim biti nepismen”, kaže Mohammad.

Većina djece ovdje su siročad, očevi su im ili ubijeni ili zatvoreni u Siriji. Većina učiteljica su udovice i nisu plaćene. Učionice su hladne, ali djeca, ipak, žele biti tu.

“Škola je zabavnija od kampa, jer nas uči i čini pametnijima, tako da možemo preći u drugi razred”, kaže Tasneem, učenica iz Qusayra.

Bez svjedočanstva

Ovdje se nastava odvija prema sirijskom nastavnom planu i programu, ali učenici ne dobijaju svjedočanstva, jer je ovo neslužbena škola.

“Neka djeca ovdje gotovo tri godine ne idu u školu. Iako ovo nije formalna škola, učitelji kažu da će bilo kakvo obrazovanje koja djeca mogu dobiti osigurati barem da ova mlada generacija ne odraste nepismena”, izvještava iz Arsala Nisreen El-Shamayleh, reporterka Al Jazeere.

Adnan Ra'ad je trideset godina držao nastavu u Homsu. Ipak, kaže da je podučavanje ovdje veliki izazov.

“Otkrili smo da ih je vrlo teško podučavati, jer su napustili školu prije tri godine i nisu znali pisati i čitati. To je katastrofa, ustvari tragedija”, ističe Ra'ad.

Traume

Učionice koje se ne griju i nedostatak knjiga i pribora su svakodnevni problem s kojim se bore učenici i nastavnici. Međutim, veći je izazov pomaganje učenicima da se nose sa svojim gubicima.

“Ova siročad su teško traumatizirana. Osjećamo da im je potrebna dodatna naklonost. Neki smatraju da je njihov gubitak toliko veliki da nemaju želju za učenjem. Zato moramo oživjeti njihove nade, jer se život mora nastaviti”, kaže učiteljica Wafa Mohammad.

Škola sa više od 500 učenika radi u dvije smjene, a sve što dobiju u njoj pomoći će im da se oporave.

Izvor: Al Jazeera