Kurdski san u Iraku postaje noćna mora

Iračke snage uspjele su preuzeti kontrolu nad pokrajinom Kirkuk u cijelosti u roku nekoliko sati (EPA)

Piše: Mohamed al-Najjar

Velika brzina kojom su snage iračke vojske i Narodne mobilizacije uspjele preuzeti kontrolu nad gradom Kirkukom te većim dijelom teritorija koje se nalaze pod kontrolom kurdskih Pešmergi još od 2014. godine donijela je više pitanja nego odgovora. Kurdski san o uspostavljanju nezavisne države pretvara se u noćnu moru i niko ne zna kako će se stvari završiti.

Brz raspad Ppešmergi u Kirkuku pred napredovanjem iračkih snaga i Narodne mobilizacije predstavljao je neočekivano iznenađenje. Ove snage uspjele su preuzeti kontrolu nad pokrajinom Kirkuk u cijelosti u roku nekoliko sati, a nakon toga su prešle na osvajanje spornih područja u pokrajinama Niniva (čiji je centar Mosul) i Diyali.

Samo 24 sata nakon ulaska iračkih snaga u Kirkuk ponovilo se povlačenje pešmergi i u Sinjaru i Khanaqinu. Iračka vojska zatim je krenula u ponovno vraćanje svih teritorija koje su se našle pod kontrolom Kurda, nakon kolapsa koji je iračka vojska doživjela u Mosulu 2014. godine.

Prizor ovako brzog raspada snaga Pešmergi pred iračkom vojskom odražava političku realnost na terenu u kojoj su se na kraju našli Kurdi Iraka. Kurdi su imali prevelika očekivanja, do te mjere da su počeli tražiti nezavisnu državu, a onda se sve tako brzo srušilo. To je navelo posmatrače da kažu da je faza prije Kirkuka radikalno drugačija od faze koja slijedi nakon toga.

Slavlje i plač

Prizori slavlja koje je vladalo ulicama Kirkuka kad su iračke snage ušle u grad bili su potpuno drugačiji od teških prizora emitovanih na kurdskim televizijskim stanicama Kurdistan 24 i Rudaw. Na tim snimcima mogu se vidjeti uplakani komandanti i vojnici Pešmergi potpuno slomljenog morala kako optužuju sve strane da su odgovorne za ono što se dogodilo.

 

Uplakani kurdski vojnici

 

Snimci koji prikazuju bježanje hiljada kurdskih porodica iz Kirkuka, a zatim i iz spornih područja, bili su dobra prilika pojedinim stranama da potvrde optužbe koje već dugo iznose na račun pokrajine Irački Kurdistan o tome da vrši izmjenu demografske slike ovog područja kako bi ona odražavala novu realnost na terenu.

Posmatrači se pitaju i o ulozi koju je komandant iranske Revolucionarne garde Qassem Soleimani imao u svemu što se dogodilo, s obzirom na to da sve do danas postoje oprečne vijesti o njegovoj posjeti Iračkom Kurdistanu prije nekoliko dana kako bi pokušao uvjeriti lidere ove pokrajine da odustanu od rezultata referenduma o nezavisnosti.

Komanda Pešmergi oglasila se saopćenjem u kojem optužuje Snage Al-Quds, elitnu jedinicu u sastavu iranske Revolucionarne garde, da su učestvovale u borbi za preuzimanje kontrole nad Kirkukom. U saopćenju nije spomenuta Soleimanijeva uloga, dok kurdski mediji tvrde da je on lično nadgledao napredovanje iračkih snaga nakon što je postigao dogovor s komandantima Pešmergi u sastavu Patriotske unije Kurdistana da se povuku kako bi iračke snage mogle napredovati.

Gubici Kurda

Kurdi nisu pretrpjeli samo gubitke na terenu, već dolazi i do neslaganja u njihovim redovima premda su prije nekoliko sedmica imali jedinstvene stavove tokom referenduma o nezavisnosti Kurdistana od Iraka. Podjele koje su ih pratile kroz historiju sada se opet vraćaju na scenu. Tako je komanda pešmergi u sastavu Iračkog Kurdistana, na čijem se čelu nalazi Massoud Barzani, optužila zvaničnike stranke Patriotska unija Kurdistana za izdaju, rekavši da su oni bili dio “zavjere protiv kurdskog naroda”.

Dok lideri PUK-a odbacuju ove optužbe, podjele idu do te mjere da su pojedine kurdske stranke prebacile odgovornost na predsjednika pokrajine za ono što se dogodilo. Mogu se čuti čak i pozivi da se formira vlada spasa, koja će zamijeniti aktuelnu Vladu, a da se Barzanijeva titula historijskog vođe koji gradi san o državi Kurda zamijeni titulom komandanta koji je vratio Kurdistan u stanje podijeljenosti.

Barham Salih, istaknuti kurdski čelnik i predsjednik Saveza za demokratiju i pravdu, također podržava ovakve stavove. On je kritizirao čelnike ove pokrajine i smatra da su dešavanja u Kirkuku “rezultat upuštanja u političke rizike i nerealne poteze, prilikom kojih nije uzet u obzir interes naroda. Rezultat su i pokušaja korumpiranih da pokriju iznuđivanja i pljačku, zaklanjajući se za Kirkuk i kurdski nacionalizam”, kaže.

Formiranje saveza

Kurdistan ne bilježi samo gubitke na terenu i u svojim odnosima s vladom u Bagdadu, već i u odnosima s Turskom i Iranom, koji su se smatrali posebnim. Ove dvije države, koje su ranije napale referendum u Kurdistanu, pozdravile su ulazak iračkih snaga u Kirkuk i preuzimanje kontrole nad gradom i ostalim mjestima. Također, ove dvije države napreduju u izmjeni stanja na regionalnim granicama, prenoseći suverenitet na graničnim prijelazima s ovim državama na iračku Vladu.

Što se tiče međunarodnih stavova, uslijedile su “blage” reakcije na iračko preuzimanje kontrole nad kurdskim područjima. Kurdi su se oslanjali na međunarodnu koaliciju, naročito na SAD, u nadi da će spriječiti bilo kakve promjene na terenu, što se pokazalo bezuspješnim. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je samo da je razočaran onim što se dogodilo te naglasio da Washington neće favorizirati nijednog od svoja dva saveznika.

Dok nova mapa koja prikazuje stanje na terenu u Iraku, postaje sve jasnije kako iračka vojska niže uspjehe iz dana u dan, a Kurdi gube teritorije koje su osvojili još od 2003. godine, svi čekaju da vide kakve će političke posljedice nositi sa sobom faza nakon Kirkuka, ali i njene refleksije na Irački Kurdistan te na Irak i njegove unutrašnje i regionalne odnose. Također, dolazi i do formiranja novih saveza u regiji koji prvi put okupljaju gradove poput Bagdada, Ankare, Teherana, a možda i Damaska, što možda vodi novom približavanju, koje se nije moglo očekivati prije nekoliko sedmica.

Izvor: Al Jazeera