‘Kupujmo hrvatsko’ u Bosni i Srbiji

Regularne cijene mnogih proizvoda u Lidlu, Mercatoru ili Hofera u Sloveniji niže su nego na akcijama u Hrvatskoj (EPA)

Nekada se iz ovih krajeva išlo preko granice u kupovinu stvari kojih ovdje nije bilo. U Italiju, Austriju, Tursku… po šuškavce i najlonke, po traperice, sportske majice i gramofonske ploče. Pa zatim, kada je udarila kriza, a s njome i nestašica, po kavu i deterdžent. Danas posvuda ima svega. Izbor je gotovo neograničen i po toj logici nema potrebe ‘potezati’ preko granice u nabavku. Svega onog čega ima u Trstu, Grazu i Istanbulu ima i ovdje.

No u Hrvatskoj, maloj zemlji velikih apsurda, građani i dalje sjedaju u svoje automobile ili u autobuse za “posebni prijevoz“ pa praznih prtljažnika, cekera, torbi i donekle punih novčanika i dalje se upuštaju u šoping (avan)ture. Apsurd jest, ali ekonomski utemeljen.

Građani su najbolji mikroekonomisti, ispraksirani u neprestanim krizama, jer u Hrvatskoj je mnogo toga neusporedivo skuplje negoli u susjedstvu. Od roba do usluga, od osnovnih namirnica do rezervnih dijelova, od lijekova do liječničkih pregleda. Police domaćih trgovina su pune, ali i prtljažnici vikend-šopingaša. A pritom još apsurdnije zvuči da Hrvati u pogranične šoping-oaze poput Bogojeva, Brežica ili čuvene “Arizone” potežu ne bi li tamo kupili i hrvatske proizvode.

Ovdašnja gospodarska komora već godinama provodi akciju “Kupujmo hrvatsko“ popularizirajući domaće proizvode, a mnogi građani slušajući taj patriotski zov, hrle u komšiluk po Vegetu, Cedevitu ili Jamnicu. Statističkih podataka o tome koliko ostave u tim ne više ni jednodnevnim već sve češće jednosatnim blic-šopinzima u Srbiji, Sloveniji ili Bosni i Hercegovini, naprosto nema, ali se ugrubo može pretpostaviti da se godišnje radi o nekoliko stotina milijuna kuna.

Povrat PDV-a u BiH

U BiH ponajviše hrle zbog povrata poreza na dodanu vrijednost koji se obračunava po jedinstvenoj stopi od 17 posto.

“Strani državljani, a time i građani Hrvatske, koji ostvaruju pravo na povrat PDV-a su fizička lica koja nemaju prebivalište u BiH. Ta lica imaju pravo na povrat PDV-a na dobra koja ovdje kupe i ista iznesu u prtljagu sa sobom izvan carinskog područja BiH. Pravo na povrat PDV-a ne odnosi se na iznesena mineralna ulja (petrolej, dizel-gorivo, ulje za loženje, ekstra lako i lako specijalno, motorni benzin bezolovni, motorni benzin), alkohol i alkoholna pića i prerađevine od duhana”, pojasnio nam je Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju Uprave za indirektno oporezivanje BiH sa sjedištem u Banjoj Luci.

Dodao je kako su u BiH prošle godine najviše kupovali građani Hrvatske, Srbije i Crne Gore i to najčešće robu široke potrošnje. Da bi gostujući kupci ostvarili pravo na povrat PDV-a moraju priložiti potvrdu da su kupili robe u vrijednosti većoj od 100 konvertibilnih maraka, odnosno 50 eura.

Kovačević nam je pružio i podatak o tome koji su granični prijelazi u BiH bili najfrekventniji, odnosno na kojima je podneseno najviše zahtjeva za povratom PDV-a. To su većinom granični prijelazi između BiH i Hrvatske što potvrđuje tvrdnju o sve češćim odlascima hrvatskih građana u šoping u BiH.

Lani je, primjerice, na graničnom prijelazu Orašje evidentirano 43.499 zahtjeva za povrat PDV-a u iznosu većem od 700 tisuća eura, na graničnom prijelazu Hukića Brdo kod Velike Kladuše (također sve popularnije destinacije hrvatskih kupaca) podneseno je 26.017 zahtjeva u vrijednosti od 700 tisuća eura KM, na graničnom prijelazu Gradiška 16.850 zahtjeva u vrijednosti od 500 tisuća eura i tako redom iz čega se jednostavno dâ izračunati da su Hrvati lani u BiH ostavili više od 13 miliona eura u tim sitnim i ponekom krupnijem šopingu.

Po hranu, benzin i na liječnički pregled

Iako se povrat PDV-a ne odnosi na benzin, alkoholna pića i cigarete, mnogi Hrvati odlaze u BiH upravo zbog tih stvari čija je kupovina i bez povrata poreza znatno povoljnija nego kod kuće. No, ide se tamo i po hranu, odjeću i obuću, naročito dječju koji su kudikamo jeftiniji u tim pograničnim šoping-oazama.

Kupuje se u Bosni čak i namještaj i građevinski materijal, a lijekovi su posebna priča jer su i u BiH i u Srbiji višestruko jeftiniji, pa se za skoro sve lijekove koji “ne idu na recept” isplati sjesti u auto i otići do najbližeg većeg mjesta preko granice. Nenad, inženjer iz Zagreba, porijeklom je s Banovine iliti Banije, a česte odlaske s obitelji u zavičaj iskoristi da “skoči“ u šoping do Velike Kladuše. 

“Obiđem svoje, vidim se s prijateljima, a sve češće odemo i do Kladuše napuniti gepek hranom i sokovima. Sve je tamo osjetno jeftinije, i po tri-četiri kune [pola eura] po proizvodu. Supruga i ja ne pušimo, a ni alkohol ne konzumiramo, ali po pričama drugih znamo da se isplati ‘skočiti’ i po gajbu piva”, kaže Nenad koji ozbiljno razmišlja da uoči iduće zime ondje kupi i zimske gume za automobil koje bi ga s montažom došle najmanje 70 eura jeftinije nego u Zagrebu.

Također zna ljude koji u BiH odlaze i po dioptrijske naočale i na specijalističke liječničke preglede. “Žalosno je što se radi toga ide u drugu državu, ali shvaćam ljude jer kod nas je sve jako skupo“, govori Nenad.

Ušteda od 200 kuna

I Robert je iz Zagreba, ali on se još nikada nije uputio u BiH po gorivo, hranu ili nešto treće. No taj silom prilika nezaposleni ekonomist bar jednom mjesečno sa sinovima i suprugom, koja srećom ima posao, ode do četrdesetak kilometara udaljenih Brežica ili Krškog u Sloveniji.

U većini tamošnjih trgovačkih centara cijene su jednake ili više nego u Zagrebu, ali ima i onih poput Lidla, Mercatora ili Hofera gdje su regularne cijene mnogih proizvoda niže nego na akcijama u Hrvatskoj. Stoga Robert i njegovi potegnu u Brežice u kupovinu strogo ciljanih artikala.

“Mnogo toga je upola jeftinije, čak i u Lidlu koji je kod nas na glasu kao najjeftiniji. Razlike su čak pet do šest kuna [0,80 eura], recimo za tjesteninu, rižu, sladolede, maslac… Paket sa šest boca od litre i pol mineralne vode košta nas manje od jednog eura. Za tu cijenu u Zagrebu se ne mogu kupiti dvije boce! Sve u svemu, na jednom šopingu uštedimo najmanje 200 kuna [25 eura]“, kaže Robert ističući da su parkirališta ispred trgovina u Brežicama uvijek krcata vozilima zagrebačkih tablica. U Sloveniji je, kaže, benzin skuplji nego u Hrvatskoj, ali zato se ondje isplati kupiti i montirati autogume.

Brigita je umirovljenica iz Osijeka koja najmanje dvaput mjesečno „potegne“ do Bogojeva u Srbiji, graničnog mjestašca koje je postalo šoping-oazom za žitelje Osijeka i okolice. Brigitu manje zanimaju namirnice, iako se opskrbi i njima. Njoj su važnije cigarete i lijekovi. Po osobi je, kaže, dozvoljeno prenijeti preko granice šteku cigareta, ali uvijek se s njom poveze i netko od znanaca nepušača, pa odlazak u šoping tako biva još isplativiji.

‘Jesmo li se za to borili?’

“Kutiju cigareta koja kod nas košta 22 kune [tri eura] tamo kupim za 12 i pol kuna [1,7 eura]. Meni se isplati ići zbog cigareta, jer četiri šteke koje bih mjesečno ovdje platila 880 kuna [120 eura], tamo platim malo više od 500 kuna [70 eura]. Kupujem i lijekove, a tek tu i tamo neku prehrambenu sitnicu pošto nemam veliku familiju“, priča gospođa Brigita koja kaže da ispred samoposluge “Niš” i istoimenog restorana te apoteke “Lav” u Bogojevu nikada nije vidjela neku drugu registraciju osim osječke.

A Osječani otamo kući donose i hrvatske proizvode koji su kudikamo jeftiniji nego u zemlji gdje s proizvedeni. Kilogram Vegete je, na primjer, u Hrvatskoj 26 kuna [3,5 eura], kilogram Cedevite je 35 kuna [4,7 eura], juhe iz vrećice su po kunu [0,13 eura], čajevi tri do pet kuna [0,4 do 0,6 eura], a boca Jamnice od litru i pol također u Hrvatskoj nezamislivih 2,60 kuna [0,1 euro]. Osječanka nam priča kako je nedavno ispred trgovine u Bogojevu srela jednog sugrađanina koji se ironično zapitao: “Jesmo li se za to borili da u Srbiji kupujemo našu Vegetu i Cedevitu?“.

“Tjestenina, pudinzi, šlagovi, majoneza, paštete… sve je jeftinije od 30 pa i do 60 posto nego kod nas. Apoteka je posebna priča jer je sve najmanje upola jeftinije nego kod nas, a slobodno se mogu kupiti lijekovi koji kod nas idu na recept. Recimo, kafetin i slične tablete protiv bolova koštaju 3 do 4 kune [0,4 do 0,5 eura]. Kod zubara još nisam išla, ali čujem priče da ljudi u Osijeku vade zube, a u Srbiji ih stavljaju“, niže dojmove gospođa Brigita. No, najbolji je dio priče, kaže ova Osječanka, kada se nakon kupovine u restoranu “Niš” naruči miješano meso za dvije osobe od kojeg se “četvero ljudi najedu k'o zvijeri i još ostane da se zapakira i ponese kući“.

Ukratko, kaže ona, Bogojevo sada cvate kao što su donedavno cvali pogranični gradovi u Mađarskoj: Pečuh, Mohač, Barcs, Nagykanizsa… Ta su mađarska pogranična mjesta od sredine devedesetih pa do prije desetak godina naprosto živjela od kupaca iz Hrvatske. Danas su tamo deseci dućana i robnih kuća, svojedobno otvorenih zbog ovdašnjih kupaca, zatvoreni i obrasli u korov.

Izvor: Al Jazeera