Oglasi

Kula koja čuva priču o bosanskim Amazonkama

Unski karavanski koridor je tokom historije bio načičkan raznim utvrdama, kažu da ih je bilo čak 59, od kojih je Ostrovica jedna od najznačajnijih.
Ostaci zidina tvrđave Ostrovica (ili Stara Ostrovica) sagrađene na vrhu istoimenog brdaFahrudin Vojić-Al Jazeera

Dolina rijeke Une prepuna je nerasvijetljenih misterija i tajni, još od vremena Japoda i rimske Imperije, pa sve do ovih dana. Ovdje u ljutoj Krajini, kako je neki zovu, za posjede su se otimali Rimljani, Avari, hrvatski kraljevi, Austro-Ugari i Osmanlije. Kanjon Une je stoljećima predstavljao vrlo bitan putni pravac kroz koji su vodili karavanski putevi od jadranske obale do unutrašnjosti evropskog kontinenta.

Strateški značaj

Na ovakvo značajnom koridoru uvijek se živjelo u vrlo tijesnim vremenskim razmeđima između bitaka, ratova i mira. Unski karavanski koridor je tokom historije bio načičkan raznim utvrdama, a neki spominju da ih je na ovom geografski malom prostoru bilo čak 59 od kojih je Ostrovica jedna od najznačajnijih.

Moćna utvrda Ostrovica sagrađena je na istoimenom brdu koje se nalazi na lijevoj obali rijeke Une, iznad Kulen Vakufa. Koliko je strateški važna bila ova utvrda govori lokacija na kojoj je izgrađena sa koje se vidi dolina Une sjeverno do Ljutoča i jugoistočno do Martin Broda. Nije utvrđen tačan datum njene gradnje, niti ime graditelja ove monumentalne građevine. Do početka 18. stoljeća, ovo je sa geostrateškog aspekta izuzetno značajna utvrda, koju su zatim 1521. godine, zauzele Osmanlije, te proširili dimenzije utvrde i dali joj oblik kakav i danas ima. Utvrda je opasana jakim kamenim bedemima visokom oko 10 metara čija dužina iznosi 117, a širina 83 metra, koji zatvaraju oblik starog grada.

Utvrda i kapetanija su nastale usljed potrebe odbrane granica Osmanskog carstvaFahrudin Vojić/Al Jazeera

„Ostrovica je građena u 11. - 12. stoljeću. Izvori govore kako su je gradili Frankopani, a poslije njih njome su vladali Orlovići. Ostrovicu su Turci zauzeli 1521. godine. Prema predaji, dok je gradska posada bila u crkvi na misi, Turci su obmanuli jednu babu da im otvori gradska vrata. Kad je ona to učinila, osvajači su je ubili i zauzeli tvrđavu. Najstarija je gradnja u području Kulen Vakufa tvrđava Ostrovica (ili Stara Ostrovica) sagrađena na vrhu istoimenog brda. Od tvrđave prema jugu pruža se ostrovičko polje gdje se nalazi i istoimeno selo. Nekada je bilo stalno naseljeno i imalo je džamiju, a danas u njemu borave vikendaši iz Kulen Vakufa.“, navodi dr. Tarik Kulenović

Branik bihaćke Krajine

Sa zapadne strane izgrađen je kanal širine pet metara, što je utvrdu činilo teško osvojivom. Na južnoj strani bedema se nalazi glavna kapija i ulaz u grad. Tvrđava se sastojala od četiri kule i dvije tabije. Utvrda i kapetanija su nastale usljed potrebe odbrane granica Osmanskog carstva, a stanovništvo koje se naselilo u ove krajeve tada porijeklom je sa područja Like koje se nalazi u Hrvatskoj.

„Stanovnici Ljutočke doline svoje podrijetlo vežu za Liku, poglavito Udbinu, odakle su, bježeći pred austrijskim prodorom i ponovnim osvajanjem Like u Bečkom ratu (1683.-1699.) migrirali na novu osmansko-austrijsku granicu koja je slijedila tok rijeke Une. Ličanima je Osmansko carstvo povjerilo odbranu dijela nove granice. Formiranje novih kapetanija trebalo je pospješiti odbranu, kao i izgradnja novih, te obnova starih utvrda. Tako je za vrijeme Salih paše Kulenovića i njegovog sina Mahmud paše izvršena izgradnja utvrda na granici. Obnovljena je i naseljena palanka Ćovka, tvrđave Ostrovica i Orašac, sagrađena kula na Kliševiću, utvrda Vrnograč koje su ulazile u obrambeni sustav bihačke krajine. Novosagrađena utvrda Havala kod Kulen Vakufa, na drugoj obali Une, naglašavala je važnost kulenvakufskog mosta i prijelaza preko rijeke“, ističe Kulenović.

'Turska Lika'

Prije dolaska pod osmansku upravu, utvrda se nalazila u posjedu feudalne porodice Frankopana, zatim ju je 1477. godine Ugarsko-hrvatski kralj poklonio Juraju Mikulčiću kao nagradu za odanu službu i junaštvo u raznim bitkama, da bi je on 17 godina kasnije prodao Ivanu Kegleviću u čijem je vlasništvu ostala sve do dolaska Osmanlija koje su je osvojile pod komandom bosanskog sandžak-bega Gazi Husrev-bega. Utvrda je tada postala sjedište ostrovičke kapetanije koja je osnovana početkom 18. stoljeća, a prostirala se s obje strane gornjeg toka rijeke Une tako da su u sastavu te kapetanije bili Orašac, Havala, Kulen Vakuf i palanke Čovka i Donji Lapac. Ostrovica je po veličini bila gradić, ali s obzirom da se nalazila u blizini mletačke i austrijske granice, te imala povoljan odbrambeni položaj njen značaj u to vrijeme je bio ogroman. Zbog toga je ona stalno proširivana i jačana.

Austrijski zapisi govore kako su se branitelji Ostrovice hrabro borili, a među njima i žene Fahrudin Vojić/Al Jazeera

„Kulen Vakuf je svoju današnju formu poprimio krajem 17. stoljeća, a nakon Bečkog rata 1683. godine. Ljutočku dolinu možemo zvati i 'turskom Likom', odnosno ostatkom pokrajine Osmanskog carstva koja se pružala do Udbine u Hrvatskoj. Muslimani Like habsburškim su udarom nakon propasti opsade Beča bili prisiljeni napustiti Udbinu i povući se na novu granicu na rijeci Uni. Mir sklopljen 1699. godine u Sremskim Karlovcima donio je Bosni nove granice, a lički Bošnjaci su i dalje bili graničari. 

Utvrđivanje doline izvršeno je pod vodstvom Salih paše Kulenovića, kapetana kapetanije Ostrovice i Bišća. Nakon njegovog pogubljenja u Travniku 1722. godine  kapetanija se dijeli u dvije: Ostrovičku i Bihaćku. Njegov nasljednik na položaju kapetana Mahmut paša Kulenović, tada kapetan kapetanije Stara Ostrovica, dovršava fortifikacijske radove u dolini i gradnju džamije, ostavljajući vakuf. Od njegovog vremena, mjesto dobija novi naziv - Palanka Mahmut paše Kulenovića, a u 19. stoljeću se mijenja u Kulen Vakuf, naziv koji nosi i danas“, navodi dr. Kulenović.

Osmanlijama je služila za kontrolu putnog pravca koji je iz Dalmacije preko Une vodio u unutrašnjost zemlje. Ovom kapetanijom su upravljali kapetani iz poznate bošnjačke porodice Kulenovića. Prema usmenim predanjima, kada je sila austrijske vojske navalila na Ostrovicu, vojnici su odolijevali mnogobrojnim navalama austrijske vojske koja je bezuspješno kidisala na utvrdu zahvaljujući hrabrim ženama Ostrovice. Austrijski zapisi govore kako su se branitelji Ostrovice hrabro borili, a među njima i žene koje su oblačile oklope i borile se zajedno s njima. To je izrodilo legendu o ostrovičkim Amazonkama. Opsjednutoj je tvrđavi upućena pomoć iz Travnika. U bici na Bilajskom polju u blizini Kulen Vakufa porazili su invazionu vojsku i razbili opsadu. Vijest o ovoj pobjedi u vrh bosanske vojske stigla je pred polazak u pomoć Banjoj Luci i predstavljala je veliki moralni podstrek koji se pokazao u Banjalučkom boju.

„Kulin kapetan, (Mehmed/Muhamed kapetan Kulenović), vremenski je posljednji u nizu heroja turske Like. Ova povijesna ličnost, kapetan kapetanije Ostrovica, ubijen je 1806. godine u boju na Mišaru. Kako navodi historičat Hamdija Kreševljaković, on je najopjevaniji od svih bosanskih kapetana. Razlog tome je vjerovatno njegov kratak i pustolovinama bogat život. Ubojstvo Kulin kapetana 1806. godine u bici na Mišaru, kao i neuspjeh pokreta za bosansku autonomiju Husein kapetana Gradašćevića 1830-32. godine okončali su samostalnu vladavinu bosanskih feudalaca. Posljedica je bilo ukinuće kapetanija kao osnove feudalne moći bošnjačkih begova“, ističe dr. Kulenović

Obnova kule

U novije doba Ostrovica je izgubila značaj kojeg je stoljećima imala. U njenim zidinama uthinuo je život, preko stotinu godina tvrđavu je osvajala šikara, lijana i razno raslinje, a do Ostrovice skoro da se nije moglo ni doći.  A onda je Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa krajem 2007. godine, očistio rastinje i prilaze do unutrašnjosti tvrđave, a zatim angažovao cijeli tim stručnjaka na sanaciji i reknustrukciji grada, a zatim u saradnji sa Općinom Bihać, kroz projekat "Una-izvor života" kojeg je financirala Evropska unija iz IPA fondova, obnovila neke dijelove starog grada Ostrovica, čime se krenulo u stvaranje boljih uslova kulturnog turizma koji obuhvata historiju, umjetnost, naslijeđe i stil života.

Preko stotinu godina tvrđavu je osvajala šikara, lijana i razno raslinje, a do Ostrovice skoro da se nije moglo ni doći. Danas je ona obnovljenaFahrudin Vojić/Al Jazeera

“Prije nekoliko godina je izvršena obnova sjeverne kule. Radi se o projektu kojeg je Općina Bihać dobila u kontekstu početka uspotstave i razvoja Nacionalnog parka Una, a implementirao ju je Plod centar iz Bihaća. To je bio evropski projekat 'Razvoj eko zone Una' koji je bio namijenjen za područje današnjeg Nacionalnog parka. Između ostalog bila su određena sredstva za rekonstrukciju i revitalizaciju sjeverne kule srednjovjekovnog zamka, odnosno starog grada Ostrovice. Mi kao Nacionalni park Una uvijek nastojimo da, koliko je u našoj moći, radimo na unapređenju samog područja Nacionalnog parka. Ovih godina, zajedno sa lokalnim stanovništvom i volonterima, radimo na čišćenju odnosno održavanju pristupnih puteva koji vode ka sjevernoj kuli i tom dijelu panoramskog pogleda na dolinu rijeke Une i Kulen Vakufa. To je sve što mi možemo kao Nacionalni park da uradimo s obzirom na naše financijske kapacitete. Međutim, kulturna baština i kulturni spomenici u zoni Nacionalnog parka Una  zahtjevaju posebnu brigu i posebno izdvajanje sredstava za zaštitu, konzervaciju i stavljanje u funkciju, jer oni nisu pod upravom Nacionalnog parka, već pod ingerencijama više institucija, između ostalih u nadležnosti Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Unsko-sanskog kantona”, kaže Amarildo Mulić, direktor NP Una.

Žičarom do zidina utvrde

Priča o utvrdi i starom gradu Ostrovica svjedoči o tome koliko bogatu i zanimljivu historijsku prošlost i korijene ima ovaj kraj koji, ako se kvalitetno turistički valorizira može u sklopu Nacionalnog parka Una da pruži kvalitetnu turističku ponudu. Uslovi za takvo nešto su ulaganja u ovu vrstu turističke ponude, što zahtijeva revitalizaciju, rekonstrukciju i stavljanje u funkciju, prije svega pristupnih puteva, ali isto tako svih sadržaja unutar zidina ili ostataka zidina kulturno-historijskih spomenika. Za takvo nešto, tvrdi Mulić, država još dugo vremena neće imati novca kojeg bi mogla izdvojiti u te svrhe i zbog toga oni u Nacionalnom parku Una imaju svoje viđenje rješenja tog problema, a ono se ogleda, kaže Mulić, u koncesijama i monitoringu.

“Ono što ja mislim da treba i što je moguće u ovom momentu učiniti, jeste da se takvi spomenici uz budni monitoring, propisane uslove i brigu daju na koncesiju na jedan duži vremenski period. Mislim da bi s takvim jednim pristupom na ozbiljan način stavili u funkciju kulturno-historijske spomenike, ustvari doprinijeli unapređenju i razvoju turizma i ugostiteljstva. Kada je u pitanju Ostrovica ona, pored ostataka drugih kulturno-historijskih spomenika, ustvari čini jedan historijski sistem koji je bio uvezan u smislu odbrane i izviđanja tadašnje Ljutočke doline. Svi ti stari gradovi i utvrde na ovom području oko Nacionalnog parka Una i Ljutoča su atrakcija samo na daljinu, odnosno vizuelno jer se do njih teško dolazi i nesiguran je put i pristup, te su posjetioci koji odluče otići na takva turistička odredišta i atrakcije vrlo rijetki. Zbog toga mi smatramo da Ostrovica onakva kakva jeste, kada se na adekvatan način rješi pristup i put može, pored ovih prirodnih, biti atrakcija Nacionalnog parka Una. Naša vizija Ostrvice kao srednjovjekovnog grada jeste da se ona uredi na način da se od sadašnje željezničke stanice u Kulen Vakufu do srednjovjekovnog grada Osrtrvica izgradi žičara koja bi bila praktična i uz pomoć koje bi se omogućilo da se iz Kulen Vakufa do samih zidina Ostrovice stigne za desetak minuta. To je neka naša vizija u kojoj bi Nacionalni park Una i Kulen Vakuf dobili jednu novu dimenziju.”, kaže Mulić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.