Kuda ide Crna Gora?

Iz crkvene koalicije je već saopšteno da će oni inicirati identitetske promjene, govori Andrej Nikolaidis (EPA)

Kojim će putem krenuti Crna Gora nakon izbora na kojima je vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića izgubila vlast, pitanje je na koje su posljednje sedmice mnogi pokušali dati odgovor.

Izborni uspjeh koalicionih opozicija “Za budućnost Crne Gore“, „Mir je naša nacija“ i „Crno na bijelo“ koje će, po svoj prilici, formirati novu parlamentarnu većinu (blagu, ali ipak većinu), otvorio je brojne rasprave o smjeru koji će zauzeti ta većina, no, ako je suditi po scenama proslava njihovih pristalica, kao i nacionalističkim ispadima koji su uslijedili nakon izbora, mnogi u Crnoj Gori imaju razloga strepiti, ne samo za sopstvenu, već i za proevropsku, progresivnu i građansku budućnost bivše jugoslovenske republike, koja igra važnu ulogu u stabilnosti regije.

Odgovor na pitanje kako će u praksi izgledati nova većina može se svesti samo na prognoze, više ili manje optimistične, no, brojni stručnjaci složni su u tome da promjene u Crnoj Gori, prema sadašnjim procjenama, neće donijeti mnogo dobroga. Razloga je, kažu, više – sumnja u saradnju i dugovječnost nominalno suprotnih vladajućih koalicija, njihov odnosa sa još uvijek jakim DPS-om, koji će imati moć opstrukcija, posljedično moguće narušavanje funkcionalnosti institucija, mogućnost zastoja evropskih integracija, koju spominju mnogi analitičari, te potencijalno približavanje Beogradu i Moskvi, nauštrb Brisela.

‘Ozbiljna moć opstrukcije’

„Nova većina će imati tanku većinu u parlamentu, od svega jednog glasa. Biće to slaba i kratkotrajna vlada. To su loše vijesti za evropsku perspektivu Crne Gore. Premda je jedno od obećanja koalicije ‘Crno na bijelo’ čiji je lider Dritan Abazović, bilo da će oni ubrzati evropske integracije, od toga nema ništa“, kaže književnik i kolumnist Andrej Nikolaidis.

Postepeni ulazak u povlačenje priznanja Kosova

Odmah nakon izbora, počelo se špekulirati da će nova prosrpska većina pažnju Podgorice sa Brisel preusmjeriti na Beograd i Moskvu. A pitanje povlačenja priznanja Kosova već se počelo otvoreno postavljati.

„U ovom mandatu, evropska perspektiva Crne Gore će biti djelimično ugrožena, a nakon eventualne pobjede na prijevremenim izborima, potpuno. Isto važi za povlačenje priznanja Kosova. Ako ga Vučić do tad ne prizna“, konstatuje Nikolaidis. 

„Nova vlast nema većinu za bitne reformske zahvate. Ona čak nema većinu za nužne prve korake – reformu tužilaštva i pravosuđa. To znači da će partije okupljene oko Đukanovića imati ozbiljnu moć opstrukcije, a ona je ozbiljno opoziciono oruđe. Nova vlast će hapsiti, a hvala bogu ima i koga. Hapšenja, zapravo, i jesu jedino oko čega se nova većina slaže. No, nakon katastrofalne ljetnje sezone dolazi teška jesen i još gora zima. Ekonomska situacija biće katastrofalna, a vlada će biti primorana zaduživati se“, tvrdi on, uz napomenu da „unutrašnje nesuglasice i podijeljena zemlja uz većinu od samo jednog zastupnika ne obećavaju stabilnost i učinkovitost“.

S tim stavom slaže se i Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta Crna Gora, koji ne predviđa stabilno institucionalno funkcionisanje zemlje. Brine ga što „dugotrajnost i učinkovitost ovakvih političkih sklopova još nije zabilježena u Evropi, a posebno ne na Balkanu“.

‘Servilni i ponizni prema Srbiji’

„U Crnoj Gori se dešava neobičan spoj manjinskih liberalnih snaga (koalicija Dritana Abazovića) sa većinskim, ultrakonzervativnim, nacionalističkim, klerikalizovanim partijskim strukturama koje su pod direktnom kontrolom klera Srpske pravoslavne crkve (SPC) (ostale dvije koalicije). Biće zanimljivo sa politikološke strane posmatrati da li je moguće da nominalno dijametralno potpuno suprotne političke grupacije održe koaliciju na duži rok i da na taj način manjinska grupacija nametne vrijednosti i pravac djelovanja značajno snažnijim, iskusnijim i organizovanijim partnerima. Ostaje da se vidi u kojem će obimu i na koji vremenski rok većinske političke grupacije u novoj koaliciji pristati na neki oblik političke samoeutanazije radi postizanja proevropskih ciljeva koje nameće mali koalicioni partner“, mišljenja je Radulović.

Predizborni period u Crnoj Gori su, uz unutrašnje nemire uzrokovane donošenjem Zakom o slobodi vjeroispovijesti i snažnim protivljenjem Srpske pravoslavne crkve, obilježili su oštri verbalni sukobi na relaciji Podgorica – Beograd.

No, promjenom vlasti, tvrdi Nikolaidis, stvati će se dodatno uskomešati, u nastojanju da se u Crnoj Gori, uz podršku nove vlasti bliske Beogradu, pojača srpski identitet, što je, kaže, cilj prosrpskih koalicija.

 „U odnosu na Srbiju ova će vlast biti servilna i ponizna. Do toga je veoma stalo crkvenoj koaliciji, a URA je spremna da im da šta traže, zato što misle da je to dobra mjera kompromisa. Iz crkvene koalicije je već saopšteno da će oni inicirati ‘identitetske promjene’. Upravo to će biti njihov fokus u trajanju ove vlade – jačanje srpskog identiteta u Crnoj Gori. Nema većine za promjenu ustavne promjene crnogorskog jezika, na primjer, ali stvari se mogu završiti i na drugi način“, kaže Nikolaidis, koji dodaje da je jedan od tih načina i popis stanovništva.

Povećati broj Srba

„Fokus najvećeg dijela vladajuće koalicije je popis, odnosno njihovo nastojanje da sa pozicije vlasti postignu to da se na tom popisu broj Srba u Crnoj Gori poveća, izjednači i ako je moguće bude veći od broja Crnogoraca. To im je važno zato što najvažniji konstituenti crkvene koalicije stoje na stanovištu da Crna Gora u suštini nije građanska država, kako kaže njen ustav, nego srpska zemlja u kojoj žive i drugi narodi. Istinske namjere te koalicije biće objavljene nakon prijevremenih izbora, s na kojima će prosrpske stranke pokušati osvojiti većinu bez Abazovića i pronaći partnere za promjenu ustava“, dodaje. 

Istinski pobjednik je amfilohije Radović

„Istinski pobjednik ovih izbora je amfilohije Radović. U naredne četiri godine, a mislim da nećemo morati čekati dugo, pobjednik će vlasti uputiti zahtjev za rušenje Meštrovićevog remek-djela, Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Mitropolit Amfilohije voli simboliku planinskih vrhova i velike geste, zato je i postavio crkvu na vrh Rumije. Njegova fiks ideja je da sruši Meštrovićev mauzolej. Za njega je taj mauzolej komunistička, antisrpska zastava na krovu Crne Gore“, tvrdi Nikolaidis. 

Sličan tok događaja predviđa i Radulović, koji kaže da će „desne i ultradesne snage sa uskopartijskim i kleronacionalnim strategijama u prvom periodu formalno prihvatiti liberalna uslovljavanja URA-e, koji insistira na reformama i taktičkom zadržavanju evroatlantskog i eurointegrativnog puta Crne Gore“, ali…

„…najviše će se fokusirati na razgrađivanje DPS-a i preuzimanje njihovih glasača i resursa, sa jedne, i na popis stanovništva i mijenjanje nacionalne strukture zemlje, sa druge strane. Takvo djelovanje bi ih u naredne dvije godine dovelo u sasvim novu političku poziciju u kojoj oni ne bi bili opterećeni manjinskim liberalnim uslovljavanjima i u kojoj bi put ka trajnom prevođenju Crne Gore u takozvani ‘srpski svet’ bio potpuno otvoren“, mišljenja je on.

Govoreći o odnosima sa Srbijom i ostatkom regije, Radulović zastupa stav da je Crna Gora pod Đukanovićevom palicom dosad važila ja snažnog regionalnog igrača po pitanju stabilnosti regije, te da je gajila ideju saradnje i pomirenja, no, i da se Srbija dugi niz godina miješa u njenu unutrašnju politiku. To će, predviđa, u bliskoj budućnosti biti još izraženije.

‘Vraćanje u orbitu velikosrpske ideologije’ 

„Kakve god da su Đukanović i vladajući DPS pravili greške na unutrašnjem planu, a složićemo se da broj tih grešaka nije bio mali, u međunarodnoj, a posebno regionalnoj politici Đukanović je sinonim za stabilnost, pomirenje i izgradnju prijateljskih odnosa. Đukanović je postao vezivno tkivo Balkana“, priča Radulović, koji predviđa promjene regionalnih odnosa.

„Taj proces je već u toku, ali se postavlja pitanje koliko će biti intezitet te promjene i u kojem će pravcu ići. Iako je i sam Đukanović pokušavao da u više navrata izgradi konstruktivan i prijateljski odnos sa Beogradom, iz Srbije, još od ubistva premijera Zorana Đinđića dolazi višekanalna, dobro organizovana političko-propagandna kampanja koja ima sve faktičke elemente neprijateljskog djelovanja i miješanja u unutrašnje poslove Crne Gore, s ciljem vraćanja naše zemlje u orbitu velikosrpske nacionalne ideologije i prakse. Taj pritisak danas i dalje metastazira do nevjerovatnih razmjera, na koje nažalost ne reaguje niko iz međunarodne zajednice“, navodi.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Sljedeće godine, ukoliko dođe do realizacije popisa, za očekivati je dalje inteziviranje miješanja zvaničnog Beograda u unutrašnje poslove Crne Gore, kako u medijskom, tako i u obavještajnom i finansijskom smislu. Zato će, u to vrijeme, biti veoma zanimljivo ispratiti reakciju zvaničnika pokreta URA, koji je, makar deklarativno, građanska partija procrnogorske orijentacije“, dodao je Radulović. 

Da stvari mogu ići sasvim drugačijim tokom od ovih, govori Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse, koji gaji više povjerenja u vladajuću trojku i njihovo opredjeljenje.

„Ključne figure su izjavile da neće mijenjati vanjskopolitičke prioritete i da će jačati vladavinu prava. Sada je na njima da to i pokažu. Tri opozicione partije su se oko svega dogovorile i ja ne vidim gdje bi se među njima mogle pojaviti nesuglasice. Isto tako, stava sam da evropska perspektiva Crne Gore ne može biti ugrožena, jer je Crna Gora jedna od rijetkih država u kojima postoji konsenzus po tom pitanju“, govori Raonić, koji na pitanje o odnosima sa Srbijom kaže da moraju biti poboljšani.

„Dva lidera sada nemaju potrebu da kreiraju neprijatelje zarad homogenizovanja biračkog tijela“, dodao je Raonić.

Izvor: Al Jazeera