Kubiček: Ksenofobija koja prati migrantsku krizu pogoršava položaj Roma

Andrej Kubíček završio je postdiplomske studije sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Seminar ‘Romi, Aškalije i Egipćani: religija i identitet’, održan u Beogradu, bio je nesvakidašnji skup koji je objedinio najznačajnije predstavnike Roma, Aškalija i Egipćana iz Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine i naučnike koji istražuju položaj i stanje romskih zajednica.

O pravima Roma, Aškalija i Egipćana je vrlo teško govoriti jer je ogromna razlika između službenih podataka o njihovom broju i podataka do kojih su došle pojedine organizacije kroz projekte na terenu.

Jedan od učesnika ovog skupa je i naš sagovornik, Andrej Kubiček sa Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu. S njim razgovaramo o anticiganizmu kao vidu rasizma, o napadima na Rome, o razlikama između Roma, Aškalija i Egipćana….

Andrej Kubiček završio je postdiplomske studije sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je trenutno na doktorskom studiju. Njegova istraživačka interesovanja uključuju socijalne sukobe i sociologiju etničkih grupa, a glavna mu je istraživačka tema rasizam prema Romima. 

  • Može li se reći da su Romi, Aškalije i Egipćani najugroženija manjina u Srbiji, na Balkanu i Evropi i koja je razlika između njih?

– Pompezno je proglašavati jednu grupu „najugroženijom”, jer ne postoji nekakvo nadmetanje u tome ko će biti najugroženiji. Ova tvrdnja je posebno upitna danas, kada imamo i migrantsku krizu, ali je bilo i ranije ako uzmemo, recimo, položaj nealbanaca na Kosovu i Metohiji nakon 1999. godine, pa sve do danas.

Romi, Egipćani i Aškalije svakako jesu među vrlo ugroženim zajednicama iz više razloga. Na ličnom planu, znatan broj njih živi ili u siromaštvu, ili ima nesigurne izvore prihoda. Nezaposlenost prati i bavljenje zanimanjima koja su izuzetno rizična i štetna po zdravlje, a kada na to nadovežemo prethodno rečeno, dolazimo do toga da bilo kakva povreda ili zdravstveni problem u ovakvim životnim situacijama znači i manjak prihoda. Sa ovime idu i druge vrste uskraćenosti: od zdravstvenog i socijalnog osiguranja, pružanja pravne zaštite i saveta, sadržajnih društvenih kontakata sa ljudima van sopstvene zajednice.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Čak i kada ekonomski položaj nije nepovoljan, jer bi bilo stereotipno reći da su svi Romi siromašni, javlja se čitav niz društvenih nedaća. Od svakodnevne diskriminacije na javnim mestima i u bezmalo svim segmentima života, do izloženosti govoru mržnje, pa i nasilju koje nije zanemarivo.

Konačno, kao etničke grupe, Romi, Egipćani i Aškalije često ne mogu da ostvare svoja kolektivna manjinska prava. Iako starije i srednje generacije Roma dobro vladaju maternjim jezikom, to često nije slučaj kod mlađih, tako da je ovaj jedinstven jezik u opasnosti da bude zaboravljen od strane govornika. Tu su takođe i različita politička prava koja postoje u teoriji, ali koja pripadnici ovih grupa u praksi teško uspevaju da u potpunosti uživaju. Još jedan paradoks je svakako da, iako zainteresovanom posmatraču može delovati da je romska zajednica izuzetno vitalna u regionu, veliki broj Roma napušta balkanske zemlje, kao i da se njihovi uspešni članovi asimiliraju u većinsko stanovništvo.

Pre nego što navedem koje su razlike između Roma, Egipćana i Aškalija, naveo bih još neke sličnosti između njih. Osim navedenog nepovoljnog društvenog položaja, tu je i njihova istorijska vezanost za uslužna zanimanja i zanatstvo. Dakle, ne za poljoprivredu ili učestvovanje u državnom i vojnom aparatu. Mi koji danas obavljamo uslužne profesije (radimo da bi namirili druge, a ne sebe), možda nije jasno šta je tu loše. Ali u ne tako dalekoj prošlosti jedino su ljudi koji su bili vezani za zemlju i njene plodove bili sigurni i uticajni. Oni koji su se bavili uslugama i zanatima su bili često na marginama društva.

Glavne razlike oko kojih se svi slažu, ne želeći da ulazim u sporne teorije, jesu te da Romi govore romski jezik, dok Egipćani i Aškalije govore jezike sredine u kojoj se nalaze – najčešće albanski, a ponekad i makedonski i srpski. Takođe, dok Romi ispovedaju sve religije prisutne u regionu, Egipćani i Aškalije su isključivo muslimani i veoma naglašavaju taj deo svog identiteta. Egipćani su uglavnom poreklom iz Severne Makedonije, a Aškalije sa Kosova i Metohije.

  • Vi ste istraživali događaj napada na romsku zajednicu u naselju Jabuka kod Pančeva 2010. godine. Šta je bio povod ovog događaja i do kojih rezultata istraživanja ste došli?

– Posebno je bio značajan nalaz o tome na koji način se međuetnička mržnja, a na kraju i nasilje, odvijala u mestu u kom su Romi inače vrlo integrisani i naseljeni iz Makedonije nakon Drugog svetskog rata, baš kao i svi ostali meštani. Dobra integrisanost ostalih meštana, koji inače ni sami nisu etnički homogeni, i društvena isključenost Roma stvorila je takvu situaciju u kojoj su, na osnovu nadmoći koju su imali, određeni meštani uzeli sebi za pravo da presuđuju Romima, čime su došli u sukob i sa onima kojima to jeste posao – policijom i pravosuđem. O povodu ne bih govorio jer je vrlo pogodan za zloupotrebe – koga to bude zanimalo, može pročitati moj rad gde je sve detaljno opisano na adekvatan način.  

  • Kroz Vaša doktorska istraživanja bavite se anticiganizmom kao vidom rasizma. Koliko je anticiganizam povezan sa rastućom ksenofobijom i islamofobijom usljed migracija na Balkanu i Evropi?

– Pre bih rekao da je veza obrnuta, jer su Romi na ovim prostorima prisutni skoro 1.000 godina. Dakle, sadržaji koji su spočitavaju migrantima prate one koji su bili pripisivani Romima. Druga sličnost je što bi se oba vida ksenofobije mogla podvesti pod jedan zajednički imenitelj, a to je orijentalizam, uverenje da su narodi sa Istoka manje vredni, nestalni i neuredni, a katkad i agresivni. Naravno, rast ksenofobije koji prati migrantsku krizu svakako će se negativno odraziti na već nepovoljan položaj Roma širom Evrope, što se već i dešava. Biće manje socijalne potpore, a više mržnje i nasilja prema njima.

  • Jevreji i Romi su najveće žrtve Drugog svjetskog rata. Međutim, odnos društva i institucija prema stradanjima ova dva naroda je dijametralno suprotan. Evropski parlament je tek u aprilu 2015. godine usvojio Rezoluciju o antiromstvu u Evropi i priznanju Porajmosa – dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu koji se obilježava drugog augusta. Kako ispraviti ovu historijsku nepravdu prema Romima?

– Nema te istorijske nepravde koja se može ispraviti, posebno u slučaju Roma kod kojih postoji jasan kontinuitet između istorijskih i aktuelnih nepravdi. Stradanja Roma u Drugom svetskom ratu i strahote koje su preživeli su manje dokumentovane, o tome se ćutalo decenijama, često svesno i itekako namerno. Uveren sam i stojim iza toga da su bolje razumevanje istorije rasizma prema Romima i njihov trenutan položaj tesno povezani. Dok se on ne popravi i ne stasa širi sloj Roma koji će svojim uticajem moći da problematizuju trenutan položaj, žrtve iz prošlosti biće nedovoljno poštovane. 

Izvor: Al Jazeera