Krupnom kapitalizmu se fašizam ne gadi

Bez podrške krupnog kapitala niko ne može postati predsjednik niti SAD niti Brazila (EPA)

Jair Bolsonaro je predsjednik Brazila. Desnica, dakle, ima još jedan trofej – još jednu globalno bitnu državu za svojim pojasom.

Bolsonaro je, dakako, fašista. Pred kraj kampanje smanjio je rasističku retoriku. Ali šta znači „smanjio“ u slučaju čovjeka koji je na pitanje „šta bi uradio da mu sin oženi crnkinju“ odgovorio: „Tom riziku nisam izložen jer su moji sinovi veoma dobro obrazovani“. On je, dakako, i populista, koji ne oklijeva da mase okrene protiv svake drugačije, manjinske grupe – na primjer LGBTQ. On ima veoma „osebujan“ odnos prema ženama: jednoj je poručio kako je „ne bi ni silovao – toliko je ružna“. Kako to već biva sa novim sojem desnih populista, Bolsonaro je i revizionista, koji prema periodu vojne diktature u Brazilu ne izražava tek simpatije. On tvrdi da je brazilska vojna diktatura bila „veličanstvena“.  

Priča je već mnogo puta viđena. Zemlja je u krizi. Ljudi žele red. Pojavljuje se bivši vojni oficir koji obećava čvrstu ruku i obračun sa korumpiranima – naročito sa okoštalom, odvratnom političkom elitom (a koja politička elita nije takva)? Kao što je mnogo puta viđeno i ono što će biti epilog priče: Bolsonaro će malo hapsiti, zaklinjati se na borbu protiv korupcije, izgraditi sistem koji će biti do kraja korumpiran i beskrajno podatan krupnom kapitalu. Taj će ga kapital koristiti dokle god bude mogao, on će to vrijeme koristiti za pljačku, a onda će, neko, negdje, nekad, početi da u javnost plasira priče o njegovim korupcijskim skandalima…  Pa će onda na vlast, shodno principima demokratije i smjenjivosti vlasti, doći novi Bolosnaro.

Precrtao Trumpovu matricu

Za Bolsonara, pitanje „kako voditi kampanju“ bilo je no brainer. Samo je trebalo precrtati matricu koja je Trumpa dovela na vlast. Tako je Trumpovo „Amerika ispred svega“ u njegovoj verziji postalo „Brazil prije svega, a Bog iznad svega“. Umjesto Trumpovog „isušiću vašingtonsku močvaru“, Bolsonaro je obećao da će „slomiti sistem“.  

Trump je, naravno, hitno čestitao pobjedniku izbora u Brazilu. Budući da se Trump sit ispriča jedino sa diktatorima i fašistima, telefonski razgovor sa Bolsonarom opisao je kao „izvrstan poziv“.

No drugo nas ovdje zanima – i to drugo bi nas, mislim, sve trebalo zabrinuti. Bez podrške krupnog kapitala niko ne može postati predsjednik niti SAD niti Brazila, to se podrazumijeva. Kao što se podrazumijeva, jer istorija nas tome uči, da krupni kapital (kao ni onaj sitniji) nije gadljiv na fašizam i diktatorske tendencije. No kapitalizam već sada radikalne desne populiste prihvata i gura bez ikakvog zazora i bez ikakvih posljedica. Što znači da su stvari već otišle predaleko. Znači da je u samo nekoliko godina ono što bi nekoć ozbiljno naudilo imidžu kompanije danas za taj imidž postalo bezopasno. Znači, iznad svega, da je fašizam postao novo normalno.

Pred brazilske izbore Deutsche Bank AG je u tweetu Bolsonara nazvala „neoliberalom“ i „željenim kandidatom tržišta“. I time jasno stavila do znanja ko je kandidat kapitalizma. Banka se kasnije branila da se ne miješa u izbore. Naravno: ko je vidio da banke utiču na politička zbivanja?

Članak Financial Timesa objavljen nakon Bolsonarove pobjede dovršava šminkanje novog brazilskog lidera: on ne samo da nije čovjek ushićen vojnom diktaturom koji prezire crnce, žene i p****, nego je neoliberal, kandidat slobodnog tržišta, a povrh svega i „nada Brazila“. Sugestivni naslov Financial Timesa kaže: „Brazil nadu ulaže u Bolsonarov prelazak na slobodno tržište“.

‘Ekološke bajke’

Da vidimo šta je to vlasnicima „slobodnog tržišta“ (javno) obećao novoizabrani brazilski predsjednik?

Prije svega, da mogu udariti po Amazonu, koliko ih je volja. Desničari, kao što znamo, ne vjeruju u ono što nazivaju „ekološkim bajkama“.   

Bolsonaro će izvršiti poresku i penzijsku reformu. Obećana poreska reforma je iznimno jednostavna. Oni koji primaju do pet minimalnih plata neće plaćati porez. Oni koji zarađuju više od toga, plaćaće 20 posto – 7,5 posto manje nego što su plaćali do sada. Iz crnogorske perspektive ovo se čini kao vrlo restriktivna poreska reforma – jer oni najbogatiji kod nas porez uopšte ne plaćaju. U Crnoj Gori, zapravo, znaš da nisi istinski bogat sve dok moraš plaćati porez. Oni koji su zaista „uspjeli“ ne plaćaju ni porez, ni struju, ni vodu ni komunalije – ništa.

Penzije će biti srezane, kao i sva socijalna davanja. Najavljuju se masovna otpuštanja iz javnih službi. Bolsonarov finansijski guru je Paulo Guedes, čikaški student. On će, po svemu sudeći, postati neka vrsta super-ministra i odlučivati o svemu što ima veze sa novcem – a sve ima veze sa novcem. Guedes je stručnjak za penzije: pod istragom je zbog navodnih mahinacija penzionim fondovima.

Uz to, naravno, ide masovna privatizacija svega, „uklanjanje biznis barijera“, stvaranje „boljeg poslovnog ambijenta“… znate, sve ono što institucijama kakva je Deutsche Banka omogućava da iz jedne zemlje što lakše odnose novac i što manje tog novca ostave u toj zemlji.

Ipak će biti ‘Bog poslije svega’

Alberto Ramos, ekonomista u Goldman Sachsu, firmi kojoj bi kojoj bi se u nekom drugom svijetu sudilo zbog zločina protiv čovječnosti, za Financial Times kaže: „Ova vrsta nepopularnih mjera zahtijeva političko vođstvo i kapacitet da se Kongres privoli da mjere podrži, i to je veliko pitanje“.

Jasno: kad odlučite da dodatno osiromašite jednu zemlju, u njoj započnete rat ili na njeno čelo dovedete čvrstorukaša – ili, najbolje, i jedno i drugo. Zadatak je težak, ali šampioni neoliberalnog kapitalizma, kako su i najavili, Bolsonaru će priteći u pomoć. Što se Brazila tiče, umjesto kao u Bolsonarovom sloganu „Bog iznad svega“, biće „Bog poslije svega“.

Jer poslije svega, samo će im Bog moći pomoći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera