Kroz blato i mulj u Maglaju

Piše: Almir Šećkanović

MAGLAJ – Na rođendan, 15. septembra 1993. godine, dobio sam svoju prvu i najvredniju životnu lekciju. Učiteljica je bila moja majka, a lekciju sam tada nazvao drugi komad prohe. I danas je tako zovem iako dobro znam da je prikladnije ime: dobročinstvo.

Taj septembarski dan imao je sve odlike kolotečine u koju je upala moja porodica. Stari je već drugu sedmicu bio na terenu, majka u kuhinji, djed i nena zakovani za mali tranzistor sa kojeg se čuo glas izvjestioca sa brčanskog ratišta. Brat i ja smo u dvorištu šutali loptu koju smo zbog njenog izgleda zvali krpenjača.

Na treći povik

Tog dana krpenjača nas je tako zaokupila da sam reagovao tek na treći povik nepoznate osobe koja se nalazila ispred naše kapije. Čuo sam:

–         Pomozite!

Pozvao sam djeda i zajedno smo otvorili kapiju. Na ulici je sjedio čovjek obučen u vojnu uniformu, a pored njega dječak mojih godina. Djed ih je upitao ko su, no odgovora nije bilo. Bila je samo jedna molba:

–         Imate li malo hljeba!?

Dječački brzo dotrčao sam do majke, još brže ispričao šta se dešava, a potom, noseći pola prohe u rukama, vratio se do naše kapije. Drugo pola je ostalo na našem stolu.

Sasvim dovoljno!

Gotovo 21 godinu poslije pričam ovu priču Sinanu Sinanoviću, kolegi i prijatelju. Četvrtak je. Sjedimo kod Džeme u Jordanskoj džamiji na Grbavici.

Sinan me pita šta bi danas bio drugi komad prohe.

Iz pika odgovaram: Možda da sutrašnji slobodan dan provedem u Maglaju ili Zavidovićima, pomažući našim sugrađanima koji su pogođeni poplavama.

A, možda, da organizujemo našu raju, novinarsku i sportsku, pa da odnesemo pomoć u poplavljena područja, predlaže Sinan.

Možemo skupiti odjeću, obuću, hranu, novac…, nabrajam!

I imali smo dogovor!

U petak ujutro ispred Jordanske džamije dočekalo me mnoštvo paketa pomoći stanovnicima poplavljenih područja. Donosile su kolege novinari, sportisti i sportski radnici, stanovnici naselja Grbavica, a vazom na džumi pogurao nas je i Fikret Pašanović, imam Jordanske džamije.

Ubrzo su za polazak bila spremna četiri kombija, dok je peti, onaj kojeg su napunili zaposlenici Fudbalskog saveza BiH, čekao na početku autoceste ka Zenici. Tu nas je čekala i ekipa Civilne zaštite  općine Novo Sarajevo, pod čijom smo pratnjom krenuli ka Maglaju.

Do Zenice smo posmatrali nabujalu Bosnu. Poslije Zenice morali smo se skoncentrisati na cestu, s obzirom da su nas dočekale prve prepreke.

U mjestu Nemila pripadnici Civilne zaštite užurbano su čistili zemlju koju je Bosna nanijela na cestu. Slična slika zatekla nas je i u Begovom Hanu. Pripadnici Civilne zaštite i Oružanih snaga BiH su, baš u vrijeme kada je naš konvoj pristizao u Begov Han, probili gotovo stotinu metara dug zemljani nasip koji je više od 24 sata sprečavao prolaz magistralom koja vodi od Zenice ka sjeveru Bosne i Hercegovine.

Akcija spašavanja

Pola sata poslije ugledali smo tablu “Maglaj”.

Akciju spašavanja, ali i akciju prikupljanja pomoći, zajednički vode Oružane snage BiH, MUP Zeničko-dobojskog kantona i Civilne zaštite.

Mi smo dodijeljeni maglajskoj policiji koju je predstavljao izvrsni policajac Ismet.

Njemačka disciplina koju je Ismet zadao lokalnim momcima, koji su angažovani na istovaru konvoja sa humanitarnom pomoći, veoma brzo je dala rezultate. Naša četiri kombija, prepuna odjećom, obućom, hranom i vodom, ispražnjena su za svega pola sata.

Ismet tvrdi da u Maglaju više nije problem poplava, nego nedostatak hrane i vode.

Napiši, molim te, da nam treba i higijenskih stvari, posebno za bebe. Evo, ja sam jučer sa kolegom iz poplavljene kuće izvukao majku sa jednomjesečnom bebom. Oni više nisu u opasnosti, ali, nažalost, mi nemamo šta ponuditi toj bebi, u dahu govori Ismet dok čeka da njegova ekipa istovari pomoć iz vozila koja pristižu iz Sarajeva i Zenice. Ostavljamo Ismeta te preko pruge idemo ka poplavljenom gradu.

Bio je to moj prvi dolazak u Maglaj. Dočekuje nas vojska. Mlađi oficir nas upoznaje dokle možemo doći i da na drugu stranu, onu bližu Bosni, možemo prići samo uz pomoć Civilne zaštite koja je organizovala svojevrsnu traktorsku liniju između poplavljenih područja. Ta vožnja otkriva pravu sliku nesreće koja je pogodila Maglaj.

Uništeni stanovi

Na jednoj strani ulice vidljivi su potpuno uništeni stanovi u prizemnim zgradama. U drugoj ulici gotovo sve kuće prepune su blata i mulja. Bosna je stigla do trećeg sprata!?

Blatom je zatrpano i prizemlje lokalnog hotela pa su gosti primorani ostati na višim spratovima. U gradu već tri dana nema električne energije. Prijeko su potrebni hljeb i voda.

21 godinu poslije Maglaju treba drugi komad prohe.

Izvor: Al Jazeere