Kritika političarima i s pozorišne scene

Razlozi socijalnih nemira i manjak političke odgovornosti obuhvaćeni su i sažeti u predstavi “Skupština”, koprodukcijskoj predstavi Narodnog pozorišta, Kamernog teatra 55 i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), a zasnovanoj na autentičnim stenogramima skupštinskih sjednica u posljednjih više od 100 godina.

Uz podsjećanje kako su u posljednjih godinu dana građani Bosne i Hercegovine često protestovali, ali i dva puta na masovnim demonstracijama, oba puta iz istog razloga – nezadovoljni političarima.

Upravo bi političari, iz svojih fotelja u parlamentu, trebali zastupati i boriti se za interese građana.

Parlamentarna demokratija u međuvremenu se nakratko preselila u pozorište.

“Mislim da je važno da imamo neku vrstu otklona, koliko je to moguće, od svakodnevnice, iako je ona, kao i socijalni nemiri, rezultat političke situacije u zemlji. Ona je došla u jednom trenutku kada nam je sazrela jedna potreba da se time bavimo, kao što su, je li, ljudi izašli na ulice, sa istom vrstom potrebe”, kaže režiserka predstave Selma Spahić.

Od prvih zasjedanja do danas

Koprodukcija, u kojoj su se prvi put našli Narodno pozorište, Kamerni teatar 55 i SARTR, na simboličan način jest odgovor kulturnih institucija na nemogućnost pronalaženja zajedničkog jezika političkih predstavnika građana na vlasti.

“S obzirom na činjenicu da upravo taj segment našeg društva najslabije funkcionira i da su uzroci svih problema u tome, nama je bilo zanimljivo priključiti se tome, pogotovo što predstava ima taj zanimljivi dokumentaristički karakter”, ukazuje Nihad Kreševljaković, direktor SARTR-a.

Al Jazeerina reporterka Lana Jašarspahić-Knežević napominje kako je predstava obuhvatila i neka od prvih zasjedanja Skupštine, još iz davne 1908. godine, ali je fokus na događajima u Bosni i Hercegovini u posljednjih 20 godina.

“I tada se u prvom sazivu parlamenta raspravljalo o nacionalnim interesima, ugroženosti nacionalnih interesa, baš kao i danas. I ono što je simptomatično da se kroz svaku temu, gotovo, u našoj predstavi te nacionalne, etničke podjele spominju. I kad raspravljate o nekoj sasvim drugoj stvari, koja se tiče, ne znam, šuma – u jednom trenutku dođete do nacionalnih pitanja”, napominje režiserka Spahić.

Gdje je izlaz?

Upravo je to razlog zbog kojeg književnik i novinar Ahmed Burić ovako doživljava bh. građane.

“Ovdje smo taoci jedne politike – to stalno ponavljam i mislim da sam sebi dosadan – u kojoj svi rade sve da ta stvar, a ta stvar je država, ne funkcionira”, navodi Burić.

Ali nije jedini koji tako razmišlja.

“Često pratim, recimo, Skupštinu Kantona Sarajevo. Mnoge stvari sam povezala, i to je jednostavno realnost u kojoj živimo. Samo što je Selma to prikazala, zaista, na jedan malo drugačiji način s malo humora. Tu je i apsurd, ali to je, zaista, ono što mi živimo”, kaže novinarka Aldijana Guhdija.

“E, gdje je izlaz? Gdje je izlaz? Pitanje je gdje je izlaz”, pita Enver Hadžijusufović, stanovnik Sarajeva.

Predstava “Skupština” nije dala odgovor na to pitanje.

Međutim, sama ideja pozorišta u ulozi političke odgovornosti i djelovanje građana s ciljem stvaranja budućnosti odgovorne bi, ako ništa, mogli navesti na razmišljanje.

Izvor: Al Jazeera