Oglasi

Kriterion je oaza za mlade ljude koji žele učiti

Art Kino je uvijek ispunjavalo svoju zadaću, a to je upošljavanje mladih ljudi, kaže Sabrina Begović-Ćorić, izvršna direktorica Kriteriona.
Ustupljeno Al Jazeeri

Rediteljica Sabrina Begović-Ćorić, sada na mjestu izvršne direktorice Art kina Kriterion, govori o novim projektima i opstanku kina, radu na kratkom filmu Pivac i pitanjima mladih.

  • U Art kino Kriterion ste nedavno došli na poziciju izvršne direktorice. Kakvo ste stanje zatekli i kakve ste promjene donijeli?

- Art Kino Kriterion je uvijek ispunjavalo svoju prvobitnu zadaću, a to je upošljavanje mladih ljudi koji stiču svoja prva radna iskustva. U prethodnom periodu sam filmski program je bio deficitaran, ali zajedno sa timom radim na podizanju upravo filmskog programa. U proteklom periodu ostvarili smo suradnju sa Filipom Andronikom i Lejlom Junuzović na programu Stari dobri filmovi 50+ čije projekcije se prikazuju srijedom. Ulaznice se ne naplaćuju, već je za ulaz potrebna konzumacija koja sadrži piće i kokice. Svaka projekcija popraćena je razgovorom o samom filmu koji je taj dan prikazan.

  • Koje biste dosadašnje projekte Kriteriona izdvojili?

Upravo projekat, ili radije reći program SDF 50+ (kako ga skrećano zovemo) za sada je taj koji nas motiviše da prikažemo još više filmova. Do sada smo dokazali da publika za projekcije u kinu postoji i da vrijedi. Broj gledalaca je sve veći i veći.

  • Koji je položaj Kriteriona u kreiranju sarajevske kulturne scene?

- Teško je govoriti o položaju pojedinačne institucije kulture bez spominjanja cjelokupne loše situacije. Kriterion je već godinama nezavisno opstajao i pružao raznolike sadržaje za sve generacije i profile publike. Kako bi se sadržaj dodatno podigao kako u kvantitetu tako i u smislu kvaliteta neophodna je podrška nadležnih institucija.

  • Kakve su reakcije publike na projekcije starih dobrih filmova 50+ svake srijede u Kriterionu?

- Reakcije su sve bolje i bolje. Sada već imamo i redovne posjetitelje kojima nudimo priliku da ih za svaki peti dolazak počastimo konzumacijom, jer smo zahvalni za njihovu odanost i zainteresovanost.

  • Vi ste prisutni kao umjetnica i u pozorištu i na filmu. Kako uspijevate pronaći sebe u te dvije umjetnosti i u kojoj se ulozi (filmske ili teatarske rediteljice) bolje osjećate?

- Moram priznati da sve što radim, radim sa jednako ljubavi i pažnje. U karijernom smisli je pametnije opredijeliti se za jedan medij, ali moja narav je takva da volim da radim na više polja, a i sama situacija u zemlji nije takva da se poslovi mogu lako odbijati. Moguće je da ću se jednog dana opredijeliti samo za jedan medij, no, za sada spremam nove projekte i u pozorištu i na filmu.

  • Udruženje HAVA Sarajevo osnovale ste zajedno sa rediteljicom Nejrom Latić-Hulusić 2011. godine. Glavni cilj Udruženja HAVA je afirmacija žena kroz umjetnost i kulturu. Vaš primarni fokus je produkcija dokumentarnih i igranih filmova koji afirmišu mlade autorice ili govore o inspirativnim ženama. Koliko ste do sada uspjeli u tome?

- Sam opstanak svih ovih godina vidim kao uspjeh Udruženja HAVA. Svih ovih godina aktivno radimo, ne samo na polju filma već i teatra, likovnih umjetnosti, realizaciji kreativnih, društveno angažiranih radionica za mlade i slično.

  • Koliko je uspjeh dokumentarca Undercovered, koji tematizira pokrivene žene u bh. društvu, pomogao u samom prikazivanju i njihovom prihvatanju?

- Sve što radim, radim sa nadom da će taknuti u ljudima neki damar koji budi razumijevanje, empatiju ili volju za upoznavanjem onih o kojima manje znamo ili o čijim problemima manje znamo. Tako je i film Undercovered bio projekt kroz koji smo Nejra i ja željele da ispričamo priče žena o kojima postoje različite predrasude u društvu. Nadam se da je film stigao na pravu adresu. Veoma nam je važno da je Undercovered prikazan na televiziji Al Jazeera Balkans i na njihovoj web platformi jer je na taj način mogao doći do mnogo šire publike nego putem festivalskih prikazivanja. Televizija ima mnogo utjecaja na današnje ljude i nadamo se da će ovaj film imati pozitivniga utjecaja u društvu.

  • Vaš najnoviji projekat je kratki igrani film Pivac koji je uspješno prikazan na 24. Sarajevo Film Festivalu. Tematizira nasilje u porodici, prvenstveno nad ženama?

- Scenario za film Pivac napisala je Melina Alagić prema istoimenoj pripovijetci hrvatske spisateljice Tanje Mravak. Film prati priču jedne žene koja odlazi u policijsku stanicu da prijavi nasilje koje već godinama muž vrši nad njom. Iako je orginalno priča smještena u Hrvatsku sasvim je primjenjiva i na Bosnu i Hercegovinu. Film je uspješno doživjeo premijeru u augustu, sada je pred nama prikazivanje ovog filma u regiji, ali i internacionalno. Kako je nasilje u porodici krajnje tabuizirana teme, smatram da bi bilo veoma važno da film vidi što više publike.

  • U samom filmu je osjetan tipični bosanski mentalitet žene koja voli svog muža koji je zlostavlja, ali kojeg ipak ne želi prijaviti vlastima. Da li je to zaista prava slika bosanske žene?

To je slika koja nije lokalizirana, sličnu priču je publika mogla gledati i u seriji Little Big Lies, ne tako različita situacija je obrađena u filmovima The Girl on the Train, a motiv se pojavljuje i u filmu Gone Girl tako da možemo govoriti o problematici koja je internacionalna. Samim tim da je autorica orginalne pripovjetke iz Hrvatske dokazuje da ovo nije naš lokalni problem, ali to ne znači da ga ne treba lokalno rješavati. 

  • Vi ste kao mlada umjetnica odlučili ostati u Bosni i Hercegovini i nastaviti doprinositi bh. društvu i tu graditi svoj život. Kako komentarišete stalne priče o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine i šta poručujete mladima koji se povode tim pričama i žele napustiti zemlju u kojoj su rođeni?

- Unatoč svemu, jer ne može se drugačije, volim svoj grad i svoju zemlju. Iz inata ostajem ovdje. Da je jednostavno ostati nije, ali ja ne vidim da bi mi bilo bolje negdje drugo. Naravno da bih željela raditi i na drugim mjestima na svijetu jer priroda mog posla je takva da je moguće surađivati internacionalno, dokaz za to su upravo moje kolege i kolegice. Nažalost i moje starije kolege i kolegice sve češće rade van Bosne i Hercegovin. Svako traži svoje mjesto pod zvijezdama, no, alarmantno je to što brojke govore o tome da je sve manje onih koji svoju budućnost vide ovdje.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.