Kriminal jači od prava, važniji od države

Građani, ogorčeni masovnom abolicijom koja štiti kriminal u vlasti, odmah su izašli na ulice (EPA)

Piše: Risto Popovski

Makedonija je zbog građanskih podela i protesta ponovo udarna vest u medijima u regionu, pa i svetu, kao i 2001. godine, te povod za zabrinute reakcije, mešanje, pa i mešetarenje međunarodne zajednice. Potencijalni sukob, za razliku od pre 15 godina, nema međunacionalnu dimenziju, ali ako se kriza brzo ne reši ni ta opasnost nije isključena.

Masovna abolicija koju je izvan svake logike, objavio predsednik Đorge Ivanov povod je za novo, oštro produbljivanje krize vlasti koja je izbila pre više od godinu dana posle mega skandala sa prisluškivanjem. Snimci sadrže jasne indicije o umešanosti državnih i partijskih funkcionera u kriminal i korupciju, a deo njih je na spisku pomilovanih.

Abolicija je ubrzala krizu, koja se bliži kulminaciji zbog sukoba oko parlamentarnih izbora. Njih je vladajuća koalicija jednostrano nametnula, a opozicija najavila bojkot tvrdeći da nisu ispunjeni dogovoreni ni minimalni uslovi da izbori budu regularni. Dobrim delom s tim se slažu i strani posrednici, EU i SAD, potvrđujući da su neuspešno posredovali u menadžiranju krize.

Masovna abolicija za koju Ivanov tvrdi da je samoinicijativno objavio, ali mu malo ko veruje, bila je poslednja kap koja je prelila čašu, građane masovno izvela na ulice, ali i temeljito zaoštrila podele. Paralelno se održavaju protesti protivnika vlasti, koji su spontano izašli na ulicu, ali i kontraprotesti na kojima se vlast brani i podržava.

Apsurdi abolicije

Krajnji cilj masovne i groteskne abolicije, kakvu je teško i zamisliti u normalnom svetu, jeste da zaštiti funkcionere koji su, ili bi mogli da budu, predmet istrage. Jasno je vidljiva i namera da se blokira Specijalno tužilaštvo koje je istražujući indicije iz afere prisluškivanje, već oformilo četiri optužnice. Podneto je podosta krivičnih prijava, među kojima i protiv bivših visokih funkcionera vladajuće partije.

Predsednik Ivanov je jasno rekao da abolicija treba da obezbedi da ljudi bez opterećenja učestvuju na izborima zakazanim za početak juna. Drugim rečima, oni koji su pomilovani, ne navodi se za kakva krivična dela, posle abolicije mogu rasterećeni i bezbrižno, ne samo da učestvuju na izborima, već da pobede, učestvuju u vlasti i dobiju imunitet.

Ako je i od šefa države, koga odavno prate podsmešljive opaske i vicevi, mnogo je. Iako preovlađuje mišljenje da je scenario o aboliciji smišljen u partijskom centru, zna se kom, a da ga Ivanov samo poslušno sprovodi. Masovna abolicija ne samo što potvrđuje sumnje da je bilo kriminala u vlasti, već otvara prostor da se tim putem i nastavi posle izbora.

Masovnom abolicijom obuhvaćeno je 56 lica, a na spisku su i imena poznatih političara, uglavnom iz vladajuće partije. Broj krivičnih dela za koja su pomilovani teško je precizno pobrojati. Rekorder je bivši ministar saobraćaja Mile Janakievski, koji je pomilovan čak 16 puta. Odmah do njega sa 13 pomilovanja je Gordana Jankulovska, koja je, kao bivša šefica policije, imala svetu obavezu da se bori protiv kriminala.

Oboje su svojevremeno bili najbliži saradnici lidera vladajuće VMRO DPMNE Nikole Gruevskog, koji se i sâm našao među aboliranima. Na spisku pomilovanih su brojni članovi najužeg rukovodstva vladajuće VMRO DPMNE. Među njima su i predsednik Sobranja Trajko Veljanovski, bivši šef Državne bezbednosti Sašo Mijalkov, gradonačelnik Skopja Koce Trajanovski…

Najbrojniji na spisku od pedesetak pomilovanih, prema istraživanju medija, su pripadnici policije i službi bezbednosti.

Protesti i kontraprotesti

Na spisku pomilovanih su aktuelni i bivši lider opozicionih socijaldemokrata Zoran Zaev i Branko Crvenkovski, koji se povukao sa političke scene i odmah je zahtevao da ga predsednik obriše sa spiska. Abolicija Zaeva protiv koga se vodi sudski postupak u vezi sa obelodanjivanjem afere prisluškivanje bila je povod za kontraproteste pristalica vlasti.

Kontraprotesti su jedno od uobičajenih oružja kojim vladajuća VMRO DPMNE Nikole Gruevskog odgovara na proteste koje organizuje opozicija ili na spontano okupljanje građana, kakva je bila i prva reakcija posle objavljivanja masovne abolicije. Nisu kontraprotesti originalna ideja Gruevskog i njegove partije. Često ih je svojevremeno, braneći se od opozicije, praktikovao Slobodan Milošević.

Građani, ogorčeni masovnom abolicijom, koja štiti kriminal u vlasti, odmah posle objavljivanja organizovali su se preko socijalnih mreža. Okupljaju se ispred zgrade Specijalnog tužilštva, u znak podrške istragama koje vodi, a protestna povorka svakodnevno prolazi ispred Sobranja, Vlade i sedišta vladajuće VMRO DPMNE.

Učesnici protesta ne zaobilaze kancelariju predsednika države za susret sa građanima u centru Skoplja. Najpre su je temeljno zasuli jajima. Sledećeg dana porazbijani su svi prozori, a nameštaj iznet na ulicu i zapaljen. To je, do sada, bio jedini ozbiljniji incident na protestima. Policija je privela desetak učesnika protesta, bilo je i više povređenih, među njima i novinar i fotoreporter.

Građani na protestima, čiju su organizaciju preuzele nevladine organizacije, a pridružuju se i opozicione partije, traže da se ukine abolicija, odlože izbori nasilno zakazani za početak juna i da se formira ekspertska vlada koja će pripremiti uslove za kredibilne izbore. Isti su zahtevi i na protestima građana koji se održavaju i u Bitoli, Strumici i Štipu.

Produbljene podele

Učesnici kontraprotresta, koji se održavaju u blizini sedišta opozicionih socijaldemokrata, dovoze se i autobusima u Skoplje iz više gradova. Deo njih je zaposleno u administraciji i javnim preduzećima. Organizator kontraprotesta GDOM (Građanski pokret za ujedinjenu Makedoniju) izražava podršku izborima koji su zakazani za 5. juni. Selektivno su protiv masovne abolicije i zahtevaju da ne bude pomilovan lider opozicije Zoran Zaev.

Abolicija protiv koje su sve političke partije i lideri obuhvaćeni pomilovanjem, kao i strani posrednici, a koju predsednik Ivanov uporno odbija da povuče, produbila je podele u Makedoniji. Na jednoj strani su “patrioti” koji na kontraprotestima zdušno podržavaju aktuelnu vlast.

Izvitopereni pojam patriotizma, pa i nacionalizma, postao je mera za podršku vlasti, tačnije vladajućoj partiji Gruevskog. Svi koji su na suprotnoj strani se nazivaju “izdajnicima” i “sorosoidima”. Vođe kontraprotesta ponovo su među svoje protivnike ubrojili i već zaboravljene “komunjare”.

Izlazak građana na ulice je još jedna potvrda da su EU i SAD, kao posrednici loše menadžirali krizu. Pitanje je koliko su to i mogli, suočeni sa nepomirljivim podelama među političkim liderima, ali je sigurno da su morali biti odlučniji. Mlake su bile i njihove reakcije posle jednostranog raspisivanja parlamentarnih izbora.

Abolicija i protesti koji su usledili trgli su malo posrednike iz učmalosti. Izrazili su sumnju da se izbori mogu održati u junu. Time su učinili korak dalje, ali nisu kategorično zatražili odlaganje izbora koji su okosnica krize u Makedoniji.

Neodlučnosti i nefikasnost Brisela i Washingtona, kao i eskalacije krize, bili su povod da se otvoreno umeša i Moskva ukazujući na opasnost od “ukrajinskog scenarija”. Rusija oficijalno podržava aktuelnu vlast, a opoziciju optužuje da raspaljuje konflikt uz stranu podršku. Ne navodi se čiju, ali i ne treba tri puta da se pogodi. Susedne države uglavnom izražavaju zabrinutost, ail ima i loše prikrivenih aspiracija iz prošlosti.

Bez izlaza iz krize

Paralelni protesti i produbljavanje podela između građana koji traže smenu vlasti i onih koji je podržavaju, povod je da strani posmatrači i analitičari ukazuju na opasnost od tzv. ukrajinskog scenarija. Učesnike protesta koji se gotovo istovremeno kreću ulicama Skoplja, povremeno deli samo nekoliko stotina metara, ali za sada nema indicija o uličnim sukobima.

Ne treba ih, na žalost, do kraja isključiti, budući da tenzije, za sada, ne pokazuju znake popuštanja. Kriza će se prelomiti oko toga da li će se uopšte održati parlamentarni izbori čiji je bojkot najavila većina relevantnih političkih partija ukazujući da nema uslova da oni budu regularni. Slične su ocene i stranih posrednika, ali se o datumu i legitimnosti izbora nisu konačno izjasnili.

Pozive posrednika iz Brisela i Washingtona da politički lideri sednu ponovo za pregovarački sto za sada niko ne čuje. Lideri vladajuće i opozicione partije Gruevski i Zaev su u nepomirljivom verbalnom ratu. Njihovi stavovi oko izbora su kategorično suprotstavljeni i teško da bi, čak i da sednu za sto, mogli da se dogovore koji je danas dan.

Kriza u Makedoniji ne može da se reši na izborima po svaku cenu, pa i bez opozicije, na čemu insistira vladajuća koalicija. Takvi izbori ne mogu biti regularni i međunarodno priznati, na šta upozoravaju i strani posrednici. Pogotovu, ako na vlast ponovo dođu oni koji su bili na listi za aboliciju ili koji su predmet istrage Specijalnog tužilaštva.

Predsednik Ivanov ostao je usamljen sa svojom abolicijom, ali uporno odbija da je povuče iako su svi uticajni politčari iz vlasti i opozicije tražili da ih izbriše sa liste. Čak i da se odvaži i povuče aboliciju, koja je delimično postigla svoje ciljeve, to možda može da smanji tenzije, ali ne da ublaži podele i krizu.

Novi povod za tenzije i zaoštravanja, kao da ih je sada malo, može da bude odluka Ustavnog suda o ukidanju Zakona o specijalnom tužilaštvu, a time i samog Tužilaštva. To je poslednja odstupnica za one koji bi, na osnovu snimaka prisluškivanja, mogli da budu pod istragom. Kakve bi posledice imalo ukidanje Tužilaštva, bolje da se i ne pretpostavlja.

Sigurno je samo da se odgovornost za kriminal u vrhu vlasti, o kome već i vrapci šapuću, ne može izbeći i da delo ne zastareva. Niti jedna abolicija ne može oprostiti grehe političarima, bez obzira na kojoj su strani, što su Makedioniju doveli u krizu, kakva se ne pamti, a građane primorali da izađu na ulice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera