Kreševljaković: Uz MESS postajemo dijelom Evrope i svijeta

Od 1960. godine kada je osnovan pod nazivom Festival malih eksperimentalnih scena Jugoslavije, preko perioda agresije na BiH i predstave Čekajući Godota Susan Sontag, pa sve do danas, MESS predstavlja istinsko duhovno utočište za sve građane Sarajeva i BiH te prozor u svijet koji je nekada bajkovit i čaroban, a nekad surov i beznadežan.

Bliži se 58. MESS-ovo izdanje koje će pod motom “Otvoreni za sve” usmjeriti pogled svoje publike na nikada zatvoreniji svijet u kojem živi, a koji obiluje migracijskim krizama, rasizmom, antisemitizmom, islamofobijom, homofobijom te nikada izraženijom mržnjom prema drugom i drugačijem.

Direktor MESS-a, Nihad Kreševljaković u intervjuu predstavlja ovogodišnji MESS, analizira važnost te teatarske smotre za bh. kulturu i ukazuje na stanje svijesti čovjeka u 21. stoljeću čiji je društveni život sveden na “emoticone” na Facebooku.

• Tema ovogodišnjeg MESS-a glasi “Otvoreni za sve” što je zapravo naslov istoimene predstave argentinske rediteljice i koreografkinje Constanze Macras. Na koji način se ova tema ogleda u trenutnoj regionalnoj i evropskoj teatarskoj sceni, a na koji način je ona vezana sa aktuelnom društvenom stvarnošću? Da li se može reći da je riječ o svojevrsnom odgovoru na nikada zatvoreniji svijet koji obiluje migracijskim krizama?

– Pitanje migracija nije samo političko pitanje, već prije svega etičko, a u tom kontekstu umjetnici/e i kulturni radnici/e imaju obavezu podići svoj glas. Festival MESS je jedna od tih institucija koja želi podsjetiti ne samo na obavezu da se pomogne ljudima koji prisiljeni da napuste svoje domove traže neki normalan život, već i na činjenicu da su mnogi veliki umjetnici i umjetnice bili ne samo nomadi već nerijetko i prognanici/e. Biti otvoren je imanentno ljudskom biću, a mi sa našom prošlošću o tome imamo i empirijsku spoznaju. Argentinka Macras se u predstavi Otvoreni za sve koja je nastala u njemačkoj produkciji, između ostalog, bavi i diskriminacijom Roma u Evropi i postavlja pitanje: “Kome koriste čije predrasude i ko su istinski nomadi 21. stoljeća?”

• Prije dvije godine, MESS je obilježilo otkazivanje predstave Naše nasilje i vaše nasilje Olivera Frljića, zbog optužbi za blasfemiju te za vrijeđanje vjerskih osjećaja kršćana i muslimana u BiH. U odnosu na ovogodišnju temu festivala, kako danas gledate na taj događaj i mnogobrojne “zabrane” koje je ta predstava imala u Evropi? Da li teatar u današnjem  svijetu, zaista može biti “otvoren za sve”?

– Predstava nije otkazana već je odigrana za ograničeni broj publike. Teatar i umjetnost općenito, moraju biti otvoreni za sve. To je neupitno. Znamo li da je umjetnost u biti društvena refleksija, licemjerni su oni koji pored svih društvenih nepravdi problem prepoznaju u onome što, poput nacista, nazivaju izopačenom umjetnosti. Po meni vjerske ili preciznije ljudske osjećaje vrijeđa korupcija, kriminal, nepravedno pravosuđe, ponižavanje penzionera, žena, djece, siromašnih, a ne teatarske predstave…

Događaj koji ste spomenuli po meni je bio naša blamaža, ali i suočavanje sa jednim od ključnih pitanja našeg vremena gdje smo pod lažnim optužbama bili prisiljeni pronaći kompromis između pitanja ljudske slobode i sigurnosti. Po meni to se nije smjelo desiti u Sarajevu, a pokušaj zabrane te predstave u drugim gradovima govori opet o  vremenu u kome živimo. Isti ti koji su se u Evropi bunili protiv te predstave su oni koji šire strah prema izbjeglicama, koji oživljavaju antisemitizam, islamofobiju ili koji pozivaju sljedbenike da ne daju hranu i vodu prognanicima.

• Vizuelni identitet ovogodišnjeg MESS-a je nastao spojem baroknih skulptura Giana Lorenza Bernini i društvenog života u 21. stoljeću koji je sveden na tzv. emoticone na Facebooku. Na koji način se te dvije suprotnosti spajaju u današnjem svijetu i teatru posebno?

– Odgovor je u komunikaciji. U objašnjenju uz vizualni identitet ovogodišnjeg Festivala stoji: U današnjem svijetu, velikim dijelom zahvaljujući digitalizaciji su svi, pa tako i mi, otvoreni za sve (i prema svima). Bez obzira na to nečije namjere kako dobre, mogu biti i skrivene, pogrešne, iskrivljene… Bernini je na alegoričan način prikazao “spašenu dušu” i “prokletu dušu”. Pitanje koje ovi posteri postavljaju je: Da li vanjština može biti pravi pokazatelj i onoga što se nalazi unutar čovjeka?

• Teatarska publika će ove godine imati priliku pogledati predstave iz 17 država sa četiri kontinenta. Šta je to što ovogodišnji MESS razlikuje od nekih prethodnih izdanja i na koji način je zadržano njegovo kreativno i produkcijsko razvijanje?

– Kod Festivala poput MESS-a najvažnije je očuvati kontinuitet onoga na što je publika naviknuta i siguran sam da smo u tome uspjeli. Imat ćemo priliku gledati različite predstave u smislu formi i sadržaja, prezentirati velika produkcijska ostvarenja, ali i predstave istraživačkog karaktera koje otkrivaju nove teatarske poetike i nekonvencionalne poglede.

• Istog datuma kada počinje MESS, 29. septembra, u Zagrebu u sklopu Festivala svjetskog kazališta biti izvedena predstava Richard III čuvenog Thomasa Ostermeiera i Schaubühne teatra. Radi kreiranja određene festivalske atmosfere i posvećenosti novim evropskim i svjetskim talentima,  a zbog oskudnog budžeta, čini se da je MESS trenutno primoran “žrtvovati” predstave ovakvih teatarskih imena?

– Tačno je samo to da mi imamo značajno manji budžet od Festivala svjetskog kazališta u Zagrebu, ali sa ostalim se ne slažem. Tomas Ostermaier nije nepoznat MESS-ovoj publici, a Schaubuhne Berlin otvorio je MESS 2015 sa grandioznom predstavom rediteljice Katie Mitchel. Od tri predstave koje gostuju na ovogodišnjem Festivalu Svjetskog kazališta u Zagrebu, Pet lakih komada reditelja Mile Rau prošlogodišnji je pobjednik Festivala MESS, dok je Macbett u režiji Alexandra Serra dio ovogodišnjeg programa MESS-a. 

• U kakvim finansijskim uslovima MESS radi danas, u odnosu na prethodne godine?

– Iako se u slučaju Festivala MESS radi o jednoj od najznačajnijih bosanskohercegovačkih kulturnih institucija mi trenutno opstajemo prevashodno zahvaljujući Ministarstvu za kulturu i sport Kantona Sarajevo i našim naporima da dođemo do dodatnih sredstava. Federalno Ministarstvo kulture od kada njime rukovodi ministrica iz HDZ-a, kontinuirano smanjuje sredstva za sve kulturne programe internacionalnog karaktera, a od tih sredstava direktno ovisi finansijska struktura Festivala. Iskreno se nadamo da će nakon izbora Ministarstvo kulture Federacije promijeniti dosadašnju politiku koja kulturu nastoji svesti na etničko pitanje. 

• MESS svake godine donosi i presjek najreprezentativnijih predstava bh. teatarske scene, a ove godine su tu samo dva teatarska ostvarenja (Welcome i Kralj Lear). Da li je to zabrinjavajuće ili zadovoljavajuće u odnosu na regionalnu i evropsku teatarsku produkciju?

– U odnosu na uvjete u kojima rade, mislim da imamo jako dobru teatarsku produkciju, veoma dobre reditelje/ice, glumce i glumice, scenografe/ice, kostimografe/kinje. Upravo predstava Kralj Lear koja je bazirana na glumačkoj snazi, kao i ostvarenje Welcome Nermina Hamzagića, čiji je fokus na rediteljskoj kreativnosti, fantastičan su primjer snage bh. teatarske scene.

• Koji su najveći nedostaci trenutne bh. teatarske scene, a koje prepeke s kojima se teatarski radnici susreću? Kako poboljšati bh. teatarsku produkciju i učiniti je bogatijom i raznovrsnijom?

– Najveći problem predstavljaju finansije kao i činjenica da su sva naša pozorišta, kako u Sarajevu tako i širom BiH, tehnološki toliko zastarjela da jednostavno ne mogu odgovoriti zahtjevima savremene teatarske produkcije. Ako tome dodamo da smo zadnje pozorište u BiH kao zgradu izgradili 70-tih godina, shvatit ćemo da opstajemo isključivo na kreativnosti i ljubavi spram teatra.

• MESS je godinama unazad jedan od najvažnijih teatarskih festivala u regionu i Jugoistočnoj Evropi. Koliki je, zapravo, značaj MESS-a za bh. kulturu i koja je njegova uloga kada je u pitanju pozicioniranje Sarajeva i Bosne i Hercegovine na teatarskoj i umjetničkoj karti svijeta?

– Nisam više siguran da svi na isti način doživljavamo pojam pozicioniranja BiH. Čini mi se da neki ideju promocije BiH ne vide u kontekstu njene otvorenosti, širine, njenog kosmopolitskog karaktera, kakvoj je posvećen MESS, kao smotra visokih umjetničkih dostignuća. Postojanje MESS-a omogućava našoj publici, kao i teatarskim profesionalcima da budu dijelom Evrope i svijeta.

O značaju MESS-a, rekao bih da govori i to da je upravo ovaj Festival prva institucija iz BiH koja je ove godine dobila grant Kreativne Evrope kao nosilac velikog evropskog projekta. MESS je i prije bio nositelj velikih projekata evropskih institucija, jer je naš rad prepoznat i smatraju nas ravnopravnim u poslu kojim se bavimo. Ipak, čini se da oni koji najviše pričaju o tome kako trebamo biti dijelom Evrope više razmišljaju o eventualnoj osobnoj koristi koju bi im Evropa mogla donijeti, nego o usvajanju vrijednosti koje ta Evropa predstavlja, a jedna od tih vrijednosti je i odnos prema internacionalnoj kulturi i kulturi općenito.

• MESS je tokom opsade kao najtežeg historijskog perioda za Sarajevo, predstavljao svojevrsno duhovno utočište za sve građane ovoga grada. Da li možete taj period uporediti sa sadašnjošću, jer čini se da MESS “otvoren za sve”, nikada nije bio potrebniji bh društvu?

– Kako tada, tako i danas i uvijek, teatri, biblioteke, kino sale, galerije, muzeji, predstavljaju prostore u kojima se brani ideja otvorenosti, ideja kosmopolitizma. Umjetnost je izraz duboke duhovnosti i vezana je za samu suštinu čovjeka i bez nje kao takve čovjek nije moguć kao istinsko i slobodno biće.

Izvor: Al Jazeera