Oglasi

Kreševljaković: Kultura nije luksuz već potreba i korektiv društva

Direktor MESS-a o novom konceptu festivala i problemima s kojima se godinama bore, a koje je pandemija dodatno produbila.
Kreševljaković: Ljuti nas negiranje važnosti umjetnosti i kulture za društvoUstupljeno Al Jazeeri

Suočeni s posljedicama pandemije koja je utjecala na sve društvene sfere s jedne, te finansijskim problemima s kojima se bore godinama s druge strane, organizatori Internacionalnog teatarskog festivala MESS odlučili su održati festival u potpuno novom formatu.

Tako će jubilarno 60. izdanje MESS-a trajati 365 dana. MESS će biti otvoren u septembru predstavom Ivanov u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta i režiji Andriya Zholdaka, a potom će svakog mjeseca do septembra 2021. godine predstavljati najavljene programske sadržaje.

“Mi probleme zapravo doživljavamo kao keativne izazove”, kaže direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković u razgovoru za Al Jazeeru.

Iako je riječ o jednom od najstarijih i najrelevantnijih pozorišnih festivala u Jugoistočnoj Evropi koji državu Bosnu i Hercegovinu stavlja na svjetsku kulturnu mapu, organizatori festivala se iz godine u godinu suočavaju s brojnim problemima – od kontinuiranog umanjenja finansija do nepostojanja vlastite scene.

  • Najavili ste veliku promjenu u konceptu festivala pa će tako cijela godina biti u znaku jubilarnog 60. izdanja MESS-a. Kako ste došli na ideju za ovakav pristup i šta to konkretno predstavlja? 

Ne samo ova, već i naredna jer će 60. jubilarni festival trajati od septembra 2020. do oktobra 2021. kada planiramo otvoriti, nadam se u drugačijim uvjetima, 61. Festival MESS. Nadam se da ćemo od naredne godine nastaviti raditi kao do sada, a ovaj jubilarni 60. ostat će sigurno upamćen kao vrlo specifičan.

S jedne strane su mogućnosti organizacije festivala ograničene zbog opasnosti od virusa, a sa druge, kao posljedica vanredne situacije, festivalu su značajno srezana sredstva za rad, oko 40 posto. Suočeni s tom objektivno vrlo nezgodnom situacijom došli smo do ove ideje koja je vrlo originalna, a još bitnije, vrlo je realan način da u uvjetima u kojima smo se našli ipak održimo MESS. 

Generalno, ljudi koji rade u festivalu odrasli su, profesionalno, a i kao ljudi, u specifičnim i radikalnim situacijama. Messovci imaju prirodni instinkt za takve situacije i ova ideja je rezultat jednog takvog iskustva koje je spoj ljubavi prema poslu kojim se bavimo i želje da se djeluje i u najtežim uvjetima. 

  • Prošle godine imali ste nesvakidašnju situaciju jer je zbog umanjenja finansijskih sredstava 59. izdanje MESS-a, umjesto najavljenom predstavom, završeno protestnim peformansom. Da li ste uspjeli na taj način skrenuti pažnju na probleme s kojima se godinama suočavate i kakva je situacija trenutno – koliko ju je pandemija produbila?

Ne znam koliko onima koji su u mogućnosti mijenjati stanje u kulturi znače naši protestni performansi. Realno, češće se čini da su njima problem sami kulturni radnici, umjetnost, umjetnice i umjetnici, nego što ih interesira riješavanje problema u kulturi. Prostor kulture je za mnoge od njih prostor otpora prema svemu lošem u društvu, a oni nisu ljudi koji vole da im se ukazuje na greške. Osobina današnjih političara je da samo žele slušati kada im tepate, a kad im kažete da to što rade je loše, pogrešno, ponekad katastrofalno, onda vas vide kao dušmane, obuzme ih paranoja i u vama vide neprijatelje. Pored takvih, mi u BiH imamo i ove političare koji su još plaćeni od građanki i građana BiH da rade protiv svoje države pa u takvoj kombinaciji teško da se možemo nadati da će se se stvari značajnije mijenjati.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U državi čije političare u doba pandemije, pred smrtnom opasnošću za njene stanovnike, više zanimaju tenderi od života ljudi, znate da je stanje zaista katastrofalno. Kada govorimo o Kantonu Sarajevo, najveći rez u budžetu doživjela je kultura, ali ni to nažalost nije prvi put. To je već postao jedan tradicionalni odnos koji ne čudi jer tim ljudima kultura ni ne znači puno. Za mene je opasnije to što takvi grade društvo gdje žele da i građani/ke budu poput njih i da kulturu doživljavaju kao neki luksuz, a ne društvenu potrebu i društveni korektiv.

  • S obzirom na to da ćete na praktičnom primjeru pokazati da je program MESS-a moguće realizirati tokom cijele godine, mislite li da će to biti neka vrsta indikatora nadležnim da shvate koliki posao zapravo radite?

Ne, neće, nažalost. Nezahvalna je pozicija npr. našeg kantonalnog ministra koji se zaista trudi zajedno sa nama pronaći najbolje moguće načine da se ova kriza u kulturi prebrodi. Ipak, za kolege sa kojima radi u Vladi umanjenje sredstava za kulturu je pitanje nasljeđene prakse, jer oni zaista misle da su i kultura i sport luksuz. I nemoguće im je objasniti da je takvo mišljenje obična glupost.  

  • U međuvremenu ste tužili resornu ministricu Zoru Dujmović zbog podjele novčanih sredstava za kulturu po etničkom principu. Slučaj niste dobili, no poručili ste da ta priča nije završena. Šta dalje slijedi?

Nažalost, nismo dobili taj spor, ali ta priča ne da nije, već ne može biti završena. Takav odnos se mora promijeniti. Uvođenje etničkog principa je nož u srce onog što je sama suština ovog prostora i takva politika jednostavno nije prihvatljiva. Nažalost, bitno je da se počne mijenjati i situacija na globalnoj političkoj sceni, a do tada za mene su najveći krivci oni koji toleriraju da Ministarstvo kulture FBiH pripadne snagama koje razvijanje Bosne i Hercegovine kao kulturnog centra očigledno ne zanima.

Realno, oni koji imaju pasoše dvije države ne razmišljaju o interesima naše zemlje isto kao oni kojima je ovo jedina država. Ja sam siguran da, kada govorimo o kulturi, možemo ovaj prostor učiniti stvarnim regionalnim centrom na koji ćemo se svi ponositi. Festival MESS je u proteklih 25 godina učinio više na afirmaciji umjetnika i umjetnica iz regije, uključujući i Hrvatsku i Srbiju, nego sva udruženja, pa i stranke koje navodno brinu o interesima i vezama sa  tim susjednim zemljama. 

  • Osim finansija, veliki problem MESS-a je i nepostojanje vlastitog prostora. Kako komentarišete činjenicu da su svi pokušaji da MESS dobije svoju scenu naišli na odbijanje i prazna obećanja?

U nekoliko navrata smo bili blizu nekih rješenja, ali nažalost ništa od toga se nije realiziralo jer očigledno još uvijek ne postoji stvarni interes da Sarajevo nakon skoro pola stoljeća dobije još jedan pozorišni prostor. Mi smo se najviše trudili oko bivšeg Kina Sutjeska, odnosno prostora Crvenog križa i Imperijala, ali iz različitih razloga to nije urodilo rezultatom. 

  • Koji su još problem s kojima se MESS iz godine ugodinu suočava? 

Problemi nisu problem... Nekako, kao institucija bazirana na iskustvu produkcije i producenata, mi probleme zapravo doživljavamo kao keativne izazove, kao što je to bilo sada u ovoj situaciji kada smo sa svim ograničenjima i umanjenim budžetom pronašli način da održimo jubilarni festival. Mi želimo biti partneri svima kojima je, kao i nama, stalo do ovog društva, a posebno do pozicije umjetnika/ca i kulturnih radnika/ca u društvu; sa svima koji žele da Sarajevo zaista bude kulturni, pa i pozorišni centar ovog dijela Evrope. Mnogo je razloga zbog kojih je to važno ne samo nama u BiH, već i u regiji.

Ono što ne bih nazvao problemom, već nečim što nas ljuti je negiranje važnosti umjetnosti i kulture za društvo, a koje za posljedicu ima npr. ovu situaciju koju imamo sa Zemaljskim muzejem. To je najznačajnija institucija u ovoj državi, a vidimo kako se odnosimo prema njoj i u kakvim uvjetima ti ljudi rade. Odnos prema Zemaljskom muzeju je najbolji pokazatelj toga što nazivate problemom, a što je zapravo pokazatelj jedne opće nesvijesti u kojoj ovu državu vode ljudi opijeni idejom o vlastitom značaju i drograni isključivo ličnim interesima.

Najstrašnije je to da se takvi u svojoj retorici nerijetko pozivaju na to da su branitelji nekih nacionalnih, vjerskih i kojekakvih drugih identiteta, a njihov suštinski identitet čine jedino njihovi bankovni računi!   

  • Zbog čega je Nostalgija za budućnošću moto ovogodišnjeg izdanja MESS-a i koliko zapravo čeznemo za nekim novim počecima? Koliko su nam neophodni, smatrate li da su mogući i jesu li nam zbog cjelokupne situacije uzrokovane pandemijom jedino novi počeci i preostali?

Da, radi se o čežnji za novim početkom, a koliko čeznemo... Mislim da ovdje ljudi, svjesno ili nesvjesno, jedino što kontinuirano rade jeste čežnja za nečim. Najčešće ne znaju ni za čim, ali konstantno čeznu i konstantno osjećaju neko nezadovoljstvo trenutnim stanjem. To je zbog toga što mi sada ovdje imamo čitave generacije koje su odrasle bez iskustava kolektivnih uspjeha. Imamo generacije koje ne znaju da su ovi isti ljudi nekad organizirali Olimpijadu, osvojili svjetsku titulu u košarci, da su neke naše firme bile svjetski poznate, da je ulaganje u kulturu bilo pitanje strategije. Imamo već i one generacije koje ne znaju ni to da su se ovdje ljudi borili za građansku državu, državu svih ravnopravnih građanki i građana, za ljudska prava, za demokraciju… Pogledajte naše sudove pa mi recite kako mladim ljudima dok gledaju njihov rad može zvučati riječ ‘pravda’?!

Bosna i Hercegovina je dovoljno bogata zemlja da bi njeni građani i građanke mogli živjeti mnogo bolje od ovoga kako žive, ali mnogi to ni ne znaju, jer kako će znati kada ove vlasti, bez griže savjesti, dopuštaju da rijeke mladih ljudi odlaze iz ove zemlje. Da, pandemija se činila kao lijepa prilika da se malo kao društvo presaberemo, ali očigledno je već sada da ćemo se još načekati da doživimo ono u šta nikad nisam prestao vjerovati, a to je normalna zemlja, normalno vrijeme i normalni ljudi. Kako sada stvari stoje, sumnjam da će to moja generacija doživjeti, ali biće tako sigurno jer ne vjerujem da postoji kraj, ali znam da postoje počeci.

  • Vjerujete li da će oni koji donose odluke o kulturi biti senzibilniji i shvatiti važnost i ulogu koju MESS ima za našu državu?

Ne vjerujem, ali se nadam da će se to jednom dogoditi zbog toga što znam da će, kada to shvate, shvatiti i mnoge druge važne stvari zbog kojih ćemo tada živjeti u normalnoj državi, pravičnoj, empatičnoj prema najugoženijim, u državi u kojoj će se cijeniti trud i rad, profesionalizam i znanje… To je sigurno tako, jer smo mi ona ‘zadnja rupa na svirali’ i kada dođu do nas sa tom spoznajom ovaj svijet će već izgledati ozbiljno drugačije od ovog u kome danas živimo.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.