Krajina: Mladi vole knjigu uprkos društvenim mrežama

Čitanje je izvor užitka, zadovoljstva i mogućnosti uživljavanja u neka druga vremena (Ustupljeno Al Jazeeri)

Čitanje je od pamtivijeka bilo osnovni način obrazovanja i kao takvo je predstavljalo najznačajniji vid komunikacije, prijenosa znanja i informacija. U vrijeme slavnih kultura i civilizacija knjiga je bila važan i dominantan faktor u društvu. Prihvatala se kao nešto od čega ovisi sudbina pojedinca i cijelog društva. Prema knjizi se gajio veliki pijetet, jer sve što se vezivalo za čovjekovo uzdizanje i napredak kao što su odgoj, obrazovanje, učenje i čitanje vezivalo se za nju. Tako je bilo nekada.

S vremenom to se promjenilo i danas je odnos prema knjizi drukčiji.  Nastupilo je vrijeme novih tehnologija, a knjigu su zamijenili internet i društvene mreže bez kojih je život danas gotovo nezamisliv, posebno mlađim generacijama. Zbog toga je danas uloga porodice, učitelja i bibliotekara posebno važna u kontekstu usađivanja značaja stvaranja kvalitetnih čitalačkih navika kod mladih. Čitanje je izvor užitka, zadovoljstva i mogućnosti uživljavanja u neka druga vremena, svijetove i ljude, često puta i odmak od surove realnosti i problema koji pogađaju društvo. Može poslužiti za odmor i relaksaciju, a to razumiju samo oni koji na čitanje ne gledaju kao na obavezu, već nešto u čemu pronalaze zanimljivost i uzbuđenje.

Vrlo nizak nivo čitanja

Prema riječima Mirele Midžić, direktorice JU Kantonalna i univerzitetska biblioteka Bihać, činjenica je da se situacija danas, u odnosu na onu od prije petnaestak godina, promijenila kada su u pitanju čitalačke navike kod građana, posebno kod mladih. Kao razlog tome ona navodi nepostojanje elektronskih formi knjige na internetu kao što je to slučaj danas, zbog čega mladi, posebno djeca, vrlo rijetko posjećuju biblioteku, jer literaturu pronalaze na interentu.

Međutim, direktorica Midžić ističe kako, uprkos svemu, još uvijek ima ljudi koji su vjerni printanom izdanju knjige i koji se potrude, dođu u biblioteku i pronađu literaturu za sebe. 

„Postoje načini na koje se mi nekako dovijamo toj situaciji. Zahvaljujući našoj saradnji sa Ambasadom USA u BiH, naš Američki kutak ima kindl čitače knjiga koji su namjenjeni za online čitanje knjiga i oni su drugačiji u odnosu na računar i PDF format. S druge strane, pošto je to Amazonov proizvod, imamo mogućnost da od onog momenta kada neka knjiga postane dostupna na Amazonu, ona bude dostupna i kod nas. Što se tiče čitanja printanih izdanja, sve zavisi od od osobe, pristupa i odgoja dijeteta. Puno faktora utječe na to. Moje dijete voli čitati knjige, jer njegova mama radi u biblioteci i nekako utječe na svoje dijete. Ali, generalno činjenica je da djeca danas manje čitaju u odnosu na vrijeme kada su naše generacije pohađale školu. Unazad nekoliko godina elektronska izdanja su uzimala primat, ali prema zadnjim istraživanjima Amazona, stvari se u posljednje vrijeme mijenjaju i printana izdanja se vraćaju u modu, zbog čega smatram da će se taj trend proširiti i na naše područje. Smatram da se ljubav prema knjizi kod djece još uvijek može probuditi. Mi se trudimo da u saradnji sa školama, roditeljima i nastavnicima ponudimo različite sadržaje kako bi ih privukli da se učlane u biblioteku, uzmu knjigu u ruke i razviju kod sebe čitalačku naviku. Dakle, svi zajedno možemo utjecati na poboljšanje čitalačkih navika kod mladih“, poručuje Midžić

Asmir Piralić je profesor bosanskog jezika i književnosti, te historije u bihaćkoj Gimnaziji.  Ističe da je kultura čitanja ovdje prisutna, ali da joj se isto tako od davnina uz bok razvija kultura nečitanja. Smatra da smo kao društvo više naklonjeni ovoj drugoj odrednici jer nam je škola bila uglavnom element zastrašivanja i slabe ambicije. Kako bi to promjenili, profesor Piralić sugerira da roditelji moraju biti osnovni pokretač čitalačkih navika kod djece, jer slaba kultura čitanja kod njih automatski se prenosi i na djecu.

„Očevi i majke nisu bili naklonjeni čitanju pa je i za djecu to bila egzotična djelatnost. Znači, slabo čitanje kod roditelja i škola koja nudi lektirne naslove ne podstiču čitanje. Inače, knjige su skupe i uglavnom većini nedostupne. Ne možemo tražiti izlike jer Srbija itekako ima razvijenu kulturu čitanja, naslovi su rasprodani po izlasku. Biblioteke se posjećuju. Tehnologija je mozda samo pospješila čitanje, danas su elektronske knjige itekako čitane. Mi i tu kaskamo. Prema Amazonu 2015. godine kod nas se pročitalo 0,76 posto knjige po osobi, na osnovu statistike. U Indiji 12,6 posto, u Kanadi i SAD oko 15 posto po osobi. Treba pospješiti roditelje da čitaju i da djeca vide knjigu u roditeljskim rukama. U školi mnogo više pričati o knjigama nakon čitanja“, savjetuje profesor Piralić.

Motivacija je presudna

Prema mišljenju Sabrudine Ezić, profesorice bosanskog jezika i književnosti koja je radila u Gimnaziji Bihać a trenutno je u penziji, nekoliko je segmenata koji su uočljivi u današnjem vremenu kada su u pitanju kultura čitanja i čitalačke navike. Tu prije svega, navodi ona, spadaju tradicija čitanja koju je teško sačuvati, zapostavljenost knjige i čitanja, a i savremena tehnologija koja mijenja čovjeka i njegov pristup svijetu koji ga okružuje. U školama se djela iz književnosti rade prema određenim programima uz malu mogućnost izmjene, a samostalni odabir pojedinaca uglavnom je  ono što je zabava ili način opuštanja. I jedni i drugi trebaju motivaciju, poticaj za čitanje, kaže profesorica Ezić.

„Za svaku je pohvalu ako se pokušaju pratiti književna kretanja u svijetu u skladu sa interesima čitalaca u pogledu izbora tema i motiva, a u valjanoj valorizaciji istih te takvim djelima osvježe kako nastavni programi u školama, tako i police knjižara i biblioteka. I učenici u školama sugerišu da se, pored onih klasičnih djela, čita i nešto novije. Često su to knjige koje su ekranizovane bilo da su to krimići, trileri, misterije ili romani. Iz vlastitog iskustva znam da su učenici u prvom razredu bili oduševljeni romanom „Dobar dan, tugo“ autora Françoise Sagan.  Rado se i danas čita Tolstojeva Ana, ali se preskaču opisi prirode! To je potvrda da je savremena tehnologija promijenila čovjeka, ali se istovremeno i on promijenio u silnoj želji i gotovo instant potrebi da ima, dobije sve odmah. Knjige  se, zasigurno, i čitaju, moguće ipak više one tzv. trivijalne vrijednosti koje samo prate razvoj radnje, ali nemaju literarne vrijednosti što privlači manje obrazovane čitaoce. E,na tome treba poraditi već u osnovnom obrazovanju kad se prvi put susreće s knjigom i kad će ona postati „moranje“ ili zadovoljstvo,želja, neiscrpan izvor znanja i saznanja, utočište. Dakle, presudna je motivacija te isticanje onoga šta se može naučiti iz pročitanog djela. Istina, razvitak savremenih medija dovodi do upitnosti knjige kao izvora znanja ili zabave, ali za knjigoljupca je knjiga u ruci jedini pravi užitak čitanja. Trebalo bi, slijedeći barem dijelom navedeno, pokušati sačuvati tradiciju čitanja knjiga, ne dozvoliti da bude zapostavljena, ali ne dozvoliti ni da savremena tehnologija mijenja nas i naš odnos prema ljudskim vrijednostima“, ističe profesorica Ezić

O vrijednosti knjige i značaju razvijanja čitalačkih navika kod mladih razgovarali smo i sa učenicima bihaćke Gimnazije. Većina ispitanih se slaže sa konstatacijom da su čitalačke navike kod nas u znatnom padu i da nove tehnologije uzimaju primat nad knjigom. Ipak, smatraju kako još uvijek ima i onih kojima je printano izdanje knjige i osjećaj njenog držanja u rukama neprocjenjiv. Zaključuju kako je to uzrokovano nizom okolnosti i načina života savremenog društva. Zbog toga, ističu, nisu iznenađeni takvim stanjem, ali pozivaju na čitanje i očuvanje ljubavi prema knjizi.

„Smatram da vrijednost knjige i književnog duha nikada neće izblijediti, pa tako ni u ovom vremenu. Književnost je nešto što je duboko povezano sa nama i upliće se u skoro sve sfere našeg življenja. Međutim, kako je danas vrijeme globalizacije gdje nam je sve bezgranično dostupno smatram da na našim online bibliotekama možemo pronaći iste sadržaje i pristupiti im na znatno brži način, što naravno jednim dijelom za posljedicu ima stavljanje knjige u drugi plan, ali nikako ne znači da je potpuno zaboravljena od strane svojih čitatelja. Ja smatram da u mom okruženju ima i da će uvijek biti kako mlađih tako i starijih  zaljubljenika u knjigu i njene čarobne vrijednosti bez obzira na vrijeme u kojem se nalazimo“, kaže Amina Šehić, učenica drugog razreda

Gimnazijalci vole knjigu

Gledano iz  perspektive mladih grada Bihaća, knjiga još uvijek zauzima vrlo važno i posebno mjesto u svakodnevnim rutinama mladih, smatra Neira Ćehić, učenica trećeg razreda.

„Knjiga je ta koja kroz generacije prenosi vrlo važne poruke, uči nas i gradi našu ličnost. Činjenica jeste, nažalost, da danas knjigu zamjenjuju sve češće mobilni telefoni i ostali telekomunikacijski uređaji koji nam odvlače pažnju i koje često koristimo u pogrešne svrhe. Smatram ipak da su tu još uvijek mnogobrojni kako mladi tako i stariji ljudi koji se još uvijek obraduju knjizi i koji ih s oduševljenjem čitaju i rado o njima pričaju. Iako nam razni uređaji pružaju efikasno i brzo rješenje nikad ništa neće moći nadoknaditi onu čarobnost koju nam samo knjiga može pružiti.“, ističe Ćehić

Elma Begić je bivša učenica Gimnazije Bihać i PR u CEI Nahla Bihać. U slobodno vrijeme piše kolumne i osvrte putem kojih hrabro i otvoreno javnosti Unsko-sanskog kantona nudi svoj pogled i stavove u vezi svih značajnijih dešavanja u krajiškom društvu. Veliki je ljubitelj knjige i svako slobodno vrijeme koristi u druženju s njom. Ističe kako je ovo vrijeme u kojem se brzo živi i da se knjiga kao takva ne uklapa u savremene obrasce življenja.

„Pripadam ovoj generaciji, ali sam od onih koji vječito vuku knjigu za sobom i čitaju kad god ukradu vrijeme za sebe. Tehnologija je svojom magijom dotaknula i taj segment, tako da danas imamo mogućnost da u jedan mali uređaj spremimo cijelu biblioteku. Nevjerovatno! Međutim, veliki broj knjigoljubaca ima određenu averziju prema knjigama u digitalnom obliku. I sama sam jedna od onih koji vole osjetiti knjigu u ruci i uživati u mirisu papira. Tehnologija ne predstavlja prijetnju knjigama. Ljudi koji ne čitaju su neprijatelji knjiga. Ja sam uvijek prijatno iznenađena kad vidim da neko čita, i zaista nije bitno da li za to koristiti neki uređaj ili drži knjigu u ruci. Dakle, ne bih rekla da je savremena tehnologija krivac zato što je knjiga pala u drugi plan. Ona je zapravo olakšala pristup knjigama i ponudila gadgete za čitanje koji će vam uštedjeti vrijeme. Vjerujem da nije bitno da li čitate knjigu na klasičan ili moderan način. Bitno je da čitate. A što se tiče kulture čitanja u BiH, čini mi se, nikad nije ni bila na nekom zavidnom nivou. Ali kad se krećete među intelektualcima koji cijene knjigu kao nezamjenjiv segment u akademskom, ali i ličnom razvoju, onda razumijete da svaka priča ima dvije strane, a da li ćete to spoznati ili ne, zavisi od toga u kakvim krugovima se krećete“, pojašnjava Begić.

Izvor: Al Jazeera