Kosovo nespremno za nepogode

Premijer Hashim Thaci posjetio je Restelicu nakon nesreće (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Enver Robelli

Vojnici, policajci, vatrogasci i ostali pomagači, kao i stanovnici sela Restelica, spontano su zapljeskali u subotu navečer kada je iz snježne lavine živa izvučena petogodišnja djevojčica Amsera Reka. Taj trenutak olakšanja zbog spašavanja jednog ljudskog života, zajedno s ljudima u Restelici, dijelili su i građani Kosova unutar i izvan zemlje. Jedna nova nacija, razočarana, pogažena i na razne načine opljačkana jednom od osvajača, a zatim i od domaćih garnitura vlasti, u subotu je pronašla svoj simbol solidarnosti u jednoj velikoj tragediji koja je posljedica prirodne nepogode. Taj je simbol Amsera Reka, koju su vojnici Kosovskih sigurnosnih snaga nosili s ruke na ruku. Naciju ne čine samo junaštva, historija, kultura, sjećanja, loše i dobre bajke, niti heroji na konju, te socrealističke biste izrađene od kipara uvezenih iz Albanije. Naciju ponekad drže zajedno, čine je solidarnom zajednicom, i događaji poput onog u Restelici.

Više od toga, ima i nečeg drugog što izgleda kao znak kohezije koja se stvara za kosovsku naciju, naciju ravnopravnih građana pred zakonom: solidarnost većine građana Kosova (a ta je većina albanska) ovaj se put iskazuje prema pripadnicima jedne manjinske zajednice, Goranaca iz Restelice u opštini Dragaš. Takvom spontanom i javnom solidarnošću kosovski Albanci pokazuju da su spremni tretirati manjine kao neodvojivi dio društva. Ta solidarnost može biti trenutna, potaknuta dramatičnim scenama iz Restelice, ali je njena vrijednost neosporna kao žudnja društva za normalnom državom. Predsjednica Kosova učinila je dobar gest kada je posjetila Amseru Reku u prizrenskoj bolnici, ali i što je izdvojila simboličnu materijalnu pomoć za žrtve snježne lavine. Bio bi znak zrelosti društva ukoliko bi neka nevladina organizacija poduzela inicijativu za otvaranje kakvog žiro računa na koji bi građani mogli uplaćivati sredstva za nesretne mještane Restelice. Svakako, vlasti Kosova, počevši od opštine pa do najviše razine vlasti, imaju svoje obaveze prema toj regiji, ali dodatna bi pomoć građana još više upotpunila spontanu i dobronamjernu solidarnost iz ovih dana.

Bez opreme i stručnosti

Tragedija iz Restelice pokazuje kako su – uprkos tehničkim dostignućima – ljudi ponekad preslabi prema moći prirode. Posljednjih smo godina bili svjedocima nekoliko takvih događaja: cunamija koje je izazvao potres u Indijskom okeanu 2004. godine, erupciji vulkana Eyjafjallajokull na Islandu 2010. godine, te cunamiju u Fukushimi 2011. godine, koji je izazvao nuklearnu katastrofu. Neke od tih prirodnih pojava oduzele su tisuće ljudskih života, izazvale ogromne privredne i ekološke štete. Iz tih su katastrofa države, vlade i društva izvukle potrebne pouke.

Dok je trud vojnika, oficira, policajaca i vatrogasaca Kosova bio nesebičan, i ovaj su put političari visokog ranga bili ti koji su okrnjili ugled države. Trudeći se da stekne što više političkih bodova iz tragedije, kosovski premijer je proglasio ponedjeljak danom žalosti, premda to nije u nadležnosti vlade. 

Nakon tragedije u Restelici i Kosovo treba izvući pouke iz nje. Ubuduće ne treba zanemarivati padavine i dramatične situacije koje one mogu prouzrokovati, kao što se to dogodilo ove godine. Naviknute na male količine padavina posljednjih godina, kosovske vlasti nisu našle za shodno da budu u stanju pripravnosti s ekipama i tehnikom kako bi brzo reagirale u vanrednim situacijama. Kosovski vlastodršci već godinama insistiraju na kupovini jednog službenog aviona koji bi im služio za (ne)službena putovanja, ali činjenica je da Kosovo još nema nijedan helikopter za spašavanje. U takvim situacijama treba se oslanjati na pomoć međunarodnih mirovnih snaga. Prirodne nepogode vrlo često se ne mogu izbjeći, ali se njihove posljedice svakako mogu minimizirati.

Dok je trud vojnika, oficira, policajaca i vatrogasaca Kosova bio nesebičan, i ovaj su put političari visokog ranga bili ti koji su okrnjili ugled države. Trudeći se da stekne što više političkih bodova iz tragedije, kosovski premijer je proglasio ponedjeljak danom žalosti, premda to nije u nadležnosti vlade. Prethodno je ponedjeljak danom žalosti proglasila i predsjednica Kosova. Kada je riječ e političkim nadmetanjima, kada je u pitanju borba za zauzimanje što više medijskog prostora, sadašnji su vlastodršci u stanju prekršiti svaki zakon i svako pravilo. Naime, Zakon o državnom protokolu jasno određuje da se “državna žalost proglašava odlukom Predsjednika”; a također i “dužinu trajanja državne žalosti određuje Predsjednik”. Vlada se u svojoj odluci nije pozivala ni na  jedan zakon. A kako će se i pozivati, kada je njezina odluka bila potpuno proizvoljna! Zasigurno sve to je jedna banalnost koja nikako ne bi trebala zamagliti pogled javnosti prema tragediji u Restelici. Ali takve banalnosti (čak nerijetko još pogubnije) Priština proizvodi često, te time neprestano narušava ugled Kosova.

Uništavanje okoline

U narednim ćemo danima vidjeti kako će se upravljati krizom nepogode u Restelici, te da li će biti poduzete kakve mjere za sprečavanje sličnih tragedija u drugim dijelovima Kosova. Jedna strana medalje jesu evidentne nesposobnosti vlasti, što se vidjelo iz dosadašnjeg suočavanja s posljedicama snijega (blokada puteva, otežanost opskrbe ruralnih područja životnim namirnicama, opasnost za pješake u saobraćaju). Druga strana medalje jest nedostatak jedne meteorološke službe koja bi zaslužila taj naziv kao institucija koja upozorava javnost. U to spada i nedostatak stručnjaka o prirodnim nepogodama i vremenskim pojavama: ukoliko su pouzdani stručnjaci neki od pospanih tipova koje je kosovska javnost imala prilike vidjeti posljednjih dana na televiziji, onda se građani Kosova zaista trebaju zabrinuti šta ih od snijega čeka u narednim danima.

 U sedmicama koje dolaze – i to je sasvim sigurno – ovaj će se snijeg otopiti. Ne treba puno fantazije da bi se predvidjele i moguće poplave. Tada moć prirode može biti još fatalnija nego u Restelici.

Kao suprotnost sadašnjoj situaciji na Kosovu možemo vidjeti naučni izvještaj Švicarskog povjerenstva za istraživanje snijega i lavina. U njemu se, između ostalog, navodi: “Razvojem Alpa, izgradnjom cesta, održavanjem puteva na Alpama u doba hladnoća, porastom sportskih aktivnosti poput skijanja itd., borba protiv najvećeg neprijatelja ljudske pokretljivosti, lavine, stiče sve veću značajnost. Učinkovite mjere za zaštitu alpskih nastanjenih mjesta, te vođenje brige o njihovim prirodnim zaštitnicima, gorskim šumama, svake godine košta našu zemlju pozamašne iznose. Tokom izgradnje zapreka protiv lavina, na temelju iskustva je uočen nedostatak osnovnih naučnihih spoznaja o fizičkim osobinama snijega”. Taj izvještaj je  napisan prije više od sedam decenija i tiče se razdoblja od 1934. do 1937.!

Kosovo je zasigurno jako daleko od Švicarske, ali nije zabranjeno, nije svetogrđe razmišljati kako zemlju zaštiti od prirodnih nepogoda, kako zaštititi prirodu i građane. Zapravo, skandalozno je vidjeti kako se posljednjih godina uništavala okolina na Kosovu. Sječa šuma bez ikakvog nadzora, eksploatacija pijeska iz rijeka do uništenja njihovog prirodnog toka, bacanje toksičnog otpada u ekosistem, masovno onečišćenje zraka, postavljanja telefonskih antena koje zrače bez ikakvih kriterija: sve to utječe na oštećenje životnih staništa, te je zrak koji udišemo štetan čak i za jednog slona, a kamoli za ljudski organizam. Cijenu takve neodgovornosti plaća čitavo društvo. U sedmicama koje dolaze – i to je sasvim sigurno – ovaj će se snijeg otopiti. Ne treba puno fantazije da bi se predvidjele i moguće poplave. Tada moć prirode može biti još fatalnija nego u Restelici.

Preveo: Xh. Shehu

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera