Korona virus i hrana: BiH ne može biti ‘sama svoja’

U proizvodnji pilećeg mesa i konzumnih jaja smo ovisnici od uvoza hrane za ovu vrstu proizvodnje (Al Jazeera)

Situacija oko pandemije korona virusa, zatvaranja ili ograničavanja protoka ljudi i dijela roba otvara pitanja snabdjevenosti tržišta osnovnim životnim namirnicama u Bosni i Hercegovini.

Pored prehrambenih proizvoda, tu su i higijenska i zaštitna sredstva. Lanci snabdijevanja su do sada izdržali sve izazove.

Javnosti su se obratili tragovačka društva i proizvođači, umirujući stanovništvo u pokušaju stišavanja nekada i paničnih nabavki. Brašna, šećera, ulja, zamrznutog mesa, tjestenine, kafe, ali i toaletnog papira, sapuna, dezinfekcionih sredstava ima uprkos desetodnevnim pojačanim kupovinama.

Oglasili su se mlinari i pekari, mljekari i proizvođači voća i povrća. Poručuju da u svojim zalihama imaju robe i da je moguće samo da se zbog distribucije pojave kratkotrajne nestašice. Ne duže od jednog dana.

FInalni proizvodi na osnovu uvoznih komponenti

Ipak, dubinskim posmatranjem se dođe do spoznaje da se u znatnoj mjeri u ovoj državi finalni artikli proizvode na osnovu uvoznih komponeti, kojega (za sada) Bosna i Hercegovina nema. Pa tako postoji fabrika ulja i šećera, ali nema dovoljno bh. suncokreta i šećerne repe od kojih se oni prave. Takva situacija je najizraženija u pogledu proizvodnje pilećeg mesa. Niz pogona u državi je razvio svoju proizvodnju i etablirao izvoz gotovih proizvoda od pilećeg mesa.

Međutim, u javnosti su odijeknule informacije o mogućoj nestašici. Hrana za životinje, kao i začini, crveno meso i ambalaža se ultimativno uvoze. Problem predstavljaju i mali kapaciteti silosa.

„Kada smo mi u pitanju, piletine imamo. Radimo kao i do sada i proizvodimo proizvode od pilećeg mesa. Ne znam hoće li i kada doći do poremećaja na tržištu, zbog moguće nestašice pojedinih repromaterijala, ali naše zalihe su dovoljne“, pomalo zagonetno kažu iz Akova grupe, preduzeća koji ima najveće silose za zalihe hrane.

U nezvaničnom obraćanju saznajemo da je ta zaliha dovoljna za mjesec dana i to pod uslovom da svi njihovi konkurenti na tržište plasiraju onoliko pilećeg mesa koje su plasirali i prije krize.

Entitetske privredne komore imaju pune ruke posla i djeluju po istim ili sličnim uputama. Od njih se očekuje da vladama ponude adekvatne prijedloge za mjere koje će ublažiti krizu.

Trgovci robu ne izlažu na police

„Trgovački lanci i prodavnice prehrambenih proizvoda nam javljaju da trenutno nemaju problema sa zalihama i lancima snabdijevanja. Doduše, Vlada RS-a je proglasila Uredbu o vraćanju cijena proizvoda na dan 5. marta i sada imamo problem što su neki artikli skuplji u nabavi nego što su bile njihove prodajne cijene pomenutog datuma. Trgovci se ne žele izlagati sankcijama i robu ne izlažu na police. Poslali smo prijedlog Vladi da se izmjeni Odluka o visini marži iz 2019. godine i da se proširi lista o proizvodima na koje se odnosi“, kaže Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore bh. entiteta Republika Srpska.

Zatražili smo i procjenu stanja po kojemu ovo može biti i prednost za uspavane domaće proizvođače ili vlasnike kapitala da svoje resurse preorjentišu iz jednog biznisa u drugi.

„Trenutna situacija je afirmativna za domaću proizvodnju. Dvanaest preduzeća koja se bave proizvodnjom tekstila je izrazilo želju za pravljenjem zaštitinih maski. Ubrzano iznalazimo način kako da im se pomogne u nabavci repromaterijala i savladavanju tehnološkog procesa u izradi. Pored toga, javljaju nam se i brojni hoteli imoteli koji su spremni svoje resurse ponuditi za smještaj ljudi u izolaciji. Doći će se i do hrane, a na samim kupcima je da donosu ispravnu odluku i sa polica prvo biraju domaće proizvode“, poručuje Blagojević.

‘Prilika za poravnavanje redova’

Osobe koje se profesionalno bave hranom, njenim svojstvima i upotrebom smatraju da kriza ne mora biti samo negativna. Možda nas čak i natjera da se opametimo, iako promet roba i uvoz-izvoz za sada nisu bili na raspravi u centrima odlučivanja. Barem u široj regiji.

„Svaka kriza, nedostaci i pomanjkanje na tržištu je prirodna prilika za ‘poravnavanje redova’ i prilika da se vanredna situacija pretvori u prednost. Aktuelno zatvaranje granica i otežan uvoz roba, ali i odluke susjednih i drugih država da onemoguće prodaju i izvoz svojih proizvoda, valjda su dovoljna “lekcija” da se treba posvetiti razvijanju domaćih kapaciteta, proizvoda… Stupci medija i društvenih mreža ovih dana su prepuni ‘riječi hvale’ za svaki potez domaćih proizvođača, koji su ostali s nama kad je najteže“, kaže dr. Muhamed Gladan iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Mislio je na odluke nekih preduzeća da svojim proizvodima prije svega zadovolje potrebe domaćeg tržišta, ali i neke obrtičke novitete u izradi zaštitnih sredstava. S tim da takve trendove treba zadržati i poslije krize, jer se nikada ne zna kada će doći naredna.

Ovisnici o uvozu

„Ne tako davna prošlost, posljednji rat, ali i vrijeme ekonomskih kriza, pokazali su da se domaćom proizvodnjom nadomjesti uvoz. Nažalost, čim se granice otvore, mi olako zaboravimo sve i prepustimo se ‘čarima’ nimalo kvalitetnijeg ili povoljnijeg  uvoznog. Treba biti iskren i reći – ne možemo baš u cjelosti biti ‘sami svoji’ (pšenica, šećer, ulje), ali možemo ublažiti sadašnji debalans“, poručuje Gladan.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Posebno izdvaja poljoprivrednu djelatnost jer postoji problem što od sjetve do žetve prođe osam ili devet mjeseci, a problem su obrtna sredstva, dok u proizvodnji pilećeg mesa i konzumnih jaja smo ovisnici od uvoza hrane za ovu vrstu proizvodnje. Svakako, niko ne očekuje da ćemo preko noći postići supstituciju. Ali, treba razmišljati kako ćemo se suočiti sa sličnom ili krizom većih razmjera, koja bi trajala duže i imala dalekosežnije posljedice.

Proizvodnja hrane i poljoprivreda su nekada bili velika prednost ovoga područja. Statistike privrednih komora su govorili da je Bosna i Hercegovina nekada izvozila 80 posto hrane, a sada isto toliko ili čak i znatno više uvozi.

„Svakom prilikom ponavljam da moramo više razmišljati o domaćoj proizvodnji, moramo je bolje i kvalitetnije poticati. Ogromna većina hrane koju konzumiramo nam dolazi iz uvoza. Puno se govori o namjenskoj industiriji i o tome da treba proizvoditi oružje ‘za ne daj Bože’. Isto tako ‘za ne daj Bože’ trebamo biti u mogućnosti da proizvedemo dovoljno hrane da prehranimo Bosnu i Hercegovinu u slučaju da ostanemo u potpunoj izolaciji i da uvoz potpuno stane“, smatra Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Pandemija za otvaranje očiju

Pomaka po njemu ima, ali zbog dugogodišnjega zanemarivanja još uvijek nemamo rezulate s kojima možemo biti zadovoljni. Pogotovo u krizama poput ove sa virusom Covid-19.

„Ove godine je budžet za poljoprivredu u Federaciji rekordno veliki, ali to još uvijek nije dovoljno. Svaka marka uložena u poljoprivredu je istovremeno uložena u sigurnost naše zemlje i njenih građana. Nadam se da će ova pandemija otvoriti oči našim političarima i da će konačno shvatiti da poljoprivreda nije trošak već investicija“, kaže Bićo.

S druge strane, Gladan smatra da poticaji uvijek nisu jedina alternativa trenutnom lošem stanju. Kaže da bi se moglo razmišljati i o uvođenju poreza za one koji imaju a ne obrađuju zemlju ili je ne ustupe nekomo ko bi obrađivao.

„Prilika za nas jeste niz manjih proizvodnih sistema, lokalnih, koji bi bili osnova za snadbjevanje na mikroplanu. Činjenica da se sela ‘prazne’, mladi odlaze, a stariji ne vide perspektivu zbog slabih poticaja. Zato je potrebno da se strategijom ruralnog razvoja koja sa sobom nosi konkretne mjere, vrati vjera da se od proizvodnje može živjeti, da proizvođač na selu može istovremeno da se bavi  drugim poslovima, pa i turizmom. Država bi trebala da organizira otkup, te time dodatno olakša proizvođačima i da garanciju da će proizvedeno biti i plasirano“, zaključuje Gladan.

Izvor: Al Jazeera