Oglasi

Korist Moskve od previranja na istoku Evrope

Od povratka Putina na mjesto predsjednika Moskva snažno nameće svoj utjecaj regiji.
Rusija i Bjelorusija su potpisale sporazum koji predviđa bliske ekonomske, političke i vojne veze Reuters

Piše: Janusz Bugajski

Kada je komunizam propao, sovjetski blok se raspao i Sovjetski savez rasuo, većina je smatrala da je ruska imperija nepovratno otišla u historiju. Nedavna politička dešavanja duž ruskih granica sa Evropom pokazuju da predsjednik Vladimir Putin računa na povratak historije.

Tri faktora stvaraju nemire u bivšim sovjetskim republikama, koje Moskva potiče i iskorištava: ekonomske teškoće, socijalni nemiri i politička nesigurnost.

Široko rasprostranjena ekonomska recesija u Evropi je ostavila trag na cijeloj regiji, s obzirom na to da je sve manje investicija, trgovina stagnira, a sve je teže dobiti kredite. Nepotpune strukturalne reforme u nekoliko zemalja doprinose materijalnoj nestašici, slabljenju životnog standarda i ograničavaju stvaranja novih radnih mjesta. Porastom nezaposlenosti vrtoglavo raste i frustracija javnosti političkom elitom.

Ekonomski problemi izazivaju javne nerede, tako da su opći izbori postali sredstvo za uklanjanje stranaka sa vlasti, umjesto da pružaju validne političke alternative. Takvi uslovi potkopavaju reformističke i prozapadne pokrete i ohrabruju razne oblike populizma i autoritarizama, a u nekim slučajevima razaraju nacionalno jedinstvo.

Splasnula nada

Ti faktori su doveli do toga da je znatno splasnula nada za zemlje kao što su Ukrajina, Gruzija i Moldavija. Protekle su dvije decenije od njihovog stjecanja nezavisnosti, a u međuvremenu je izblijedilo uvjerenje da će sve postsovjetske države uspostaviti stabilne demokratije, ekonomije otvorenog tržišta i da će postati kandidati za članice Evropske unije. Umjesto toga, Kremlj koristi previranja u susjedstvu da se predstavi kao politički model koji treba slijediti, te kao lider višenacionalnih organizacija, kojim bi se druge zemlje trebale pridružiti.

Od povratka Putina na mjesto predsjednika, Moskva snažno nameće svoj utjecaj regiji, tako da su bivše sovjetske republike pod sve većim pritiskom da sudjeluju u integracijskim planovima Moskve. Na vrhu prioriteta Putinovog trećeg mandata je asimilacija bivših sovjetskih republika, bazirana na čvršćim ekonomskim vezama. Ta bi asimilacija trebala kulminirati političkim i sigurnosnim paktom zamišljenim kao Euroazijska unija, u čijem centru bi se našla Rusija.

Ekonomski problemi izazivaju javne nerede, tako da su opći izbori postali sredstvo za uklanjanje stranaka sa vlasti, umjesto da pružaju validne političke alternative. Takvi uslovi potkopavaju reformističke i prozapadne pokrete i ohrabruju razne oblike populizma i autoritarizama, a u nekim slučajevima razaraju nacionalno jedinstvo.

Kremlj želi da ima jak utjecaj na vanjsku i sigurnosnu politiku svojih prvih susjeda, tako da će oni ili ostati neutralni i odbiti ulazak u institucije Zapada ili će aktivno podržavati ruske stavove i planove.

Ukrajina je najočitiji primjer nesigurne demokratske transformacije sa nepotpunim programom reformi koji idu u prilog ciljevima Moskve. Politički sukobi između bivših lidera Narandžaste revolucije su otvorili prostor za autoritativniju, antireformističku i međunarodno neutralnu Vladu koja je ugušila napredak Ukrajine ka Zapadu. Kremlj sada nagovara i pritišće predsjednika Viktora Janukoviča da prihvati Carinsku uniju, u čijem središtu je Rusija, te druge "Euroazijske" institucije, a da Kijev odustane od evropskih i transatlantskih težnji. 

Pod kontrolom države

Što se tiče Bjelorusije, Rusija već ima potpisan "međudržavni ugovor" i sada nastoji natjerati predsjednika Aleksandra Lukašenka da omogući ruskim oligarsima povezanim sa Kremljom pristup privredi koju kontrolira država. Lukašenko očajnički pokušava da uravnoteži Zapad sa Istokom, s obzirom na to da on ne želi da preda svoje političke ili ekonomske moći, ali je sve više izoliran u suprotstavljanju žestokom ruskom ucjenjivanju.

Od izbora premijera Bidzina Ivanišvilija u oktobru prošle godine, Gruzija počinje da odustaje od svojih prozapadnih obaveza i sklonija je da klekne pred Rusijom. Postoje sumnje da Ivanišvili ima ili bliske veze sa Kremljom, temeljene na njegovim prethodnim poslovima u Rusiji ili da treba naklonost Putina da bi zadržao svoje bogatstvo. Koji god da je razlog u pitanju, Tbilisi ima sve manje ambicija za pristupanje NATO-u i Evropskoj uniji, a mogao bi biti skloniji da postigne kompromis sa Rusijom u vezi sa svojim okupiranim teritorijama u Abhaziji i Južnoj Osetiji.

Kremlj želi da ima jak utjecaj na vanjsku i sigurnosnu politiku svojih prvih susjeda, tako da će oni ili ostati neutralni i odbiti ulazak u institucije Zapada ili će aktivno podržavati ruske stavove i planove.

Najnovija priča o uspjehu Moskve je Moldavija, u kojoj je proevropska Vlada, koju je podržavala EU, svrgnuta nakon glasanja o nepovjerenju vladi premijera Vlada Filata. Napad su predvodili komunisti, koji predstavljaju opoziciju u toj zemlji, a zahtjeve su temeljili na tome da je većina Moldavaca nezadovoljna ekonomskim uslovima i sveprisutnom korupcijom zvaničnika. Istovremeno se vladajuća koalicija, Alijansa za evropsku integraciju, upustila u političke sukobe slične onim koje su pogodile Narandžastu koaliciju u Ukrajini.

Pad moldavske vlade pokazuje provizornu prirodu demokratije, slabost političkih partija i snagu antireformističkih elemenata. Posljednji skandali o korupciji su desetkovali podršku javnosti administraciji, a u nekoliko zemalja Evropske unije su pokrenute finansijske istrage protiv sumnjivog milijardera koji je nominiran za zamjenika predsjednika Parlamenta, Vlada Plahotniuca. Iako su komunisti povezani sa Moskvom, Plahotniuc ima poslovnu imovinu u Rusiji kojom Kremlj očito može manipulirati da dobije političko povinovanje. 

Populizam i radikalizam

Skretanjem Moldavije daleko od puta koji vodi EU-u raspada se cijeli program Istočnog partnerstva, koji je osmišljen u Briselu za postsovjetske države, a koji je zamišljen za poticanje reformi i usklađivanje sa evropskim normama. Dok EU nema apetit da se proširi ka istoku, ljudi iz istočne Evrope su iscrpili svoje obaveze prema reformama koje nalaže EU. 

Zabrinjavajuće je to da zemlje centralne i jugoistočne Evrope, koje su već članice NATO-a i EU-a, nisu imune na unutrašnja previranja i negativan utjecaj Rusije.

Zemlje kao što su Bugarska i Rumunija proživljavaju vlastite političke sukobe koji su potkopali političke strukture i koji su otvorili prostor za radikalne populističke elemente.

Istovremeno je Putin procijenio da sa Evropskom unijom u rasulu i odmicanjem SAD-a od Evrope Rusija ima priliku da iskoristi političke prilike u Bugarskoj, Rumuniji i drugim državama, kako bi proširila svoje regionalne ambicije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.