Kopti sumnjaju u Sisijeve namjere

Nedavna pogibija 25 vjernika ponovo je unijela nemir među gotovo 10 miliona Kopta (AP)

U vreme kada je u udaru leta 2013. vojska oborila Muslimanskoj braći bliskog predsednika Muhameda Mursija, egipatski hrišćanski Kopti su slavili, a vođu puča, generala Abdel Fattaha al-Sisija, doživljavali su kao spasioca posle godina straha i sukoba sa muslimanskom većinom.

Euforija generalom koji je postao predsednik u međuvremenu je popustila. Mnogi pripadnici najveće hrišćanske zajednice Bliskog istoka smatraju da čovek za koga su mislili da je “poslat sa neba” nije ispunio obećanja o jednakosti svih 92 miliona Egipćana data pre tri godine.

Protesti su poslednjih meseci postali sve češći. Doskorašnji stubovi podrške režimu pretvorili su se u rastući izazov vlastima, a neuspeh Sisija da spreči samoubilački napad pripadnika Islamske države Irak i Levant na glavnu koptsku crkvu u Kairu i pogibiju 25 vernika ponovo je unela nemir među gotovo 10 miliona Kopta.

Od vremena reformi 1950-ih, kada je patrijarh postao glavni predstavnik Kopta u političkom životu, dotle vibrantno koptsko civilno društvo umnogome je paralisano, a Kopti su tokom decenija autoritarnih vlasti – od Gamala Abdela Nassera preko Anwara Sadata do Hosnija Mubaraka – bili suočeni sa sistematskom diskriminacijom. Sadat je u prvoj fazi otvoreno koketirao sa islamistima iz Muslimanske braće, pa je čak prognao koptskog patrijarha Shenoudu Trećeg. Posle Sadatovog ubistva pozicije Kopta, čije je napredovanje u državnoj službi oduvek bilo limitirano, nisu se bitnije poboljšale.

Vlasti su se dugo oslanjale na koncept “sesija pomirenja”, ali povremeni sastanci predstavnika muslimanske i hrišćanske zajednice nisu smanjili međusobno nepoverenje ili otklonili razne nesporazume. Kopti su regularno napadani, mahom po siromašnim selima juga.

Uključili se u politički život

Posle godina relativne izolacije, koptska zajednica – posebno mladi – dočekali su revoluciju januara 2011. sa nadom da će konačno biti prihvaćeni kao ravnopravni građani, iako ih je crkva savetovala da se drže podalje od demonstracija koje su posle 18 dana oborile Mubaraka. Mnogi su se, ipak, uključili u politički život, pristupajući novoformiranima strankama. Bili su aktivni na društvenim mrežama.

Sukobi, međutim, nisu prekinuti. U napadu na crkvu u Aleksandriji tokom novogodišnje službe 2011. ubijena je 21 osoba. Vlasti su takođe znale da budu direktno umešane u obračun sa Koptima, kao u centru Kaira oktobra 2011. prilikom brutalnog obračuna sa demonstrantima koji su protestovali zbog paljenja crkve u južnom gradu Aswanu. Ubijeno je 28 mahom hrišćana, a masakr Maspero od tada je simbol odnosa države prema Koptima.

Uprkos represiji i kršenju ljudskih prava, većina Kopta je zdušno stala na stranu Sisija i pre nego što je on preuzeo vlast juna 2014, ali sektaško nasilje ubrzo je ponovo kulminiralo kada su islamisti besni zbog Mursijevog obaranja napali više od 200 objekata u vlasništvu Kopta, uključujući crkve i kuće. Vlasti su najavile da će nadoknaditi štetu, ali obećanje je samo delimično ispunjeno.

Sveopštem strahu hrišćana dopreneo je i nalet ISIL-a po Iraku i Siriji 2014, što je bio uvod u pohod islamista na Libiju gde su 2015. ubili 21 egipatskog Kopta koji su tamo bili na radu. Egipatsko vazduhoplovstvo je u znak odmazde – ali i dobrog gesta zaštite Kopta – izvelo 13 udara na “ciljeve terorista” po Libiji.

Malo podignutih hramova

Posebno poglavlje predstavljala su ograničenja gradnje ili obnove koptskih crkava. Mubarak je u periodu vlasti 1981-2011. vešto koristio razne birokratske zapreke pa je tokom prve decenije podignuto tek 10 koptskih hramova.

Egipatski parlament, izabran prošle godine sa rekordnih 39 hrišćanskih poslanika (6,5 odsto), ovog avgusta je konačno prihvatio nov zakon koji olakšava i ubrzava proces dobijanje dozvola za građenje crkava i promenu restriktivnih pravila ustanovljenih još u vremenima otomanske vlasti koja su decenijama pojedine kongregacije primoravale da grade bez dozvola ili da službe obavljaju po zgradama koje nisu namenjene verskoj praksi. Prema zvaničnim statistikama iz 2011, Egipat ima 2.869 crkava i više od 108.000 džamija.

Ubrzo potom je jedan musliman, nezavisni poslanik, podneo prvi zahtev da izgradi crkvu u svom guvernoratu Assiut, u Gornjem Egiptu, u selu Salam (mir) u kome je rođen pokojni koptski patrijarh Shenouda Treći koji je čak 41 godinu predvodio egipatsku koptsku crkvu.

“Želeo sam da za istoriju ostane zabeleženo da je musliman bio prvi koji je podneo zahtev za podizanjem crkve posle prihvatanja novog zakona”, izjavio je Badri Ahmed Deif. “Moj cilj je da se podignu novi mostovi između muslimana i hrišćana”.

Kontrola države

Pojedini hrišćanski poslanici kritikovali su odrednicu zakona po kojoj poslednju reč o gradnji crkvi imaju guverneri provincija, a i Human Rights Watch je zaključio da zakon pojačava kontrolu države i sadrži mnoge odrednice koje su izazvale oštre kritike uticajnih Kopta koji tvrde da vlast pokušava da sačuva dominaciju nad hrišćanskom zajednicom.

“Zakon omogućava većini da odluči da li manjina ima pravo na svoju religioznu praksu”, smatra Ishaq Ibrahim, istraživač iz Egipatske inicijative za lična prava.

Sisi je krajem septembra ratifikovao zakon i odobrio izgradnju koptske crkve u novom Kairu, ali to nije bilo dovoljno da spreči grupu koptskih intelektualaca da u istom mesecu potpišu peticiju u kojoj se izražava protivljenje Sisijevom režimu.

“Uprkos srdačnih odnosa između sadašnjeg režima i egipatske crkve, obični hrišćanski građani su žrtve diskriminacije”, podseća se u peticiji.

Protesti su obeležili ovo leto posle serije napada, uključujući i brutalni incident kada je u selu na jugu Egipta jedna 70-godišnja hrišćanka skinuta i pred 300 muslimanskih muškaraca naga vođena ulicama. U junu su Kopti bile mete napada u provinciji Minya u kojoj čine 35 odsto stanovništva. Spaljeno je jedno njihovo obdanište, a na Sinaju je ubijen koptski sveštenik. U julu je ubijena hrišćanska sestra iz poznatog manastira u starom Kairu, a Kopt farmaceut je pretučen do smrti i odsečena mu je glava u mestu Tanta.

Biskup Makarios iz Minye, koji uporno bojkotuje “sesije pomirenja”, u jednom trenutku je optužio režim da Kopte tretira kao “neželjeno pleme”. Egipatskom velikom muftiji Shawky Allamu, koji je pozvao na “uzdržanost”, poručio je da “saučešća nisu dovoljna”, da “bes raste, a da vlasti kasne”.

Kakve su Sisijeve namjere?

Na udaru kritike je, zbog podrške predsedniku, i poglavar koptske crkve Tawadros Drugi. Kopti se pitaju kakve su zaista Sisijeve namere. Širom Egipta, ali i oni u dijaspori, protestovali su i zahtevali da režim zaštiti njihova prava. U Washingtonu su Kopti pozvali američku administraciju da pritisnu egipatske vlasti kako bi se obuzdalo sektaško nasilje.

“Kopti u Egiptu i dalje su suočeni sa značajnim izazovima. Ipak, predsednik Sisi je zauzeo javni stav da koptska zajednica mora da bude zaštićena”, saopštio je ovog leta američki State Department podsećajući da je Sisi od preuzimanja vlasti 2014. bio prvi egipatski predsednik koji je dva puta prisustvovao hrišćanskim misama i da se angažovao oko obnove mnogih crkava uništenih tokom nasilja koje je pratilo obaranje predsednika Mursija.

Onda je eksplodirala bomba u maloj crkvi svetih Petra i Pavla (El-Boutrosiya) priljubljenoj za koptsku katedralu svetog Marka u kairskom kvartu Abbassiya. Taj deo katedrale služi za molitvu žena, pa je među žrtvama – “krstašima” kako su nazvani u saopštenju ISIL-a – bilo najviše žena i šestoro dece.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je za napad optužilo “terorističku ćeliju” koja je naredbe dobijala od ogranka Muslimanske braće sa sedištem u Kataru i sarađivala sa islamistima iz grupe Ansar Beit el-Maqdis koja operiše na severu Sinaja, ali ostalo je nejasno koja je grupa iz sastava ISIL-a prihvatila odgovornost za napad koji se desio u trenutku kada Sisi ratuje na nekoliko frontova: njegove ekonomske reforme nailaze na žestok otpor sirotinje, surov obračun i hiljade pohapšenih pripadnika Muslimanske braće nisu završena priča, a na severu Sinaja širi se teror egipatskog ogranka Islamske države.

Podrška Sisiju stigla je iz raznih krajeva sveta. Od Bele kuće preko Saveta bezbednosti UN do pape Franje, koji se pomolio za mrtve i ranjene “brutalnog terorističkog napada”. Egipatska armija je među prvima osudila “kukavički” čin uz očekivanje da napad pojača odlučnost i solidarnost naroda u suočavanju sa terorizmom i ekstremizmom.

Ahmed El-Tayeb, veliki imam Al-Azhara, najstarijeg sedišta sunitskog islamskog učenja, među prvima je izrazio saučešće zbog “terorističkog napada” ističući da je ciljanje bogomolja i ubijanje nedužnih kriminal suprotan principima islama, ali ne slušaju ga svi muslimani.

“Neka Allah blagoslovi osobu koja je ostvarila ovaj plemeniti čin”, jedna je od poruka na društvenoj mreži Telegram.

Odlučno traže pravdu

Sisi je posle jednog od najkrvavijih napada poslednjih godina proglasio trodnevnu žalost, ali nije uspeo da ublaži gnev Kopta. Iako su Nasser, Sadat i Mubarak posećivali katedralu svetog Marka od kako je podignuta 1968, Sisi je januara 2015. postao prvi šef države koji je prisustvovao božićnoj misi koju Kopti održavaju po starom kalendaru. Očekivali su da ih zaštiti.

“Dok god je egipatska krv jeftina, dole sa svakim predsednikom”, vikali su ljutiti Kopti dok su drugi ponavljali slogan iz vremena pobune 2011. kada je srušen Mubarak: “Narod traži pad režima”.

“Nećemo dopustiti da teroristi zaprete našem nacionalnom jedinstvu sa muslimanima”, kaže Hani Bakhoum, podsekretar koptskog patrijarhata. “Zaštitićemo naše nacionalno jedinstvo”.

Istovremeno, ubeđeni da dosadašnji napadi nisu ozbiljno istraživani, Kopti ovoga puta odlučno traže pravdu.

“Gde je bilo obezbeđenje? Ispred je bilo pet-šest policijskih vozila a gde su oni bili kada se unosilo 12 kilograma TNT eksploziva? Govore nam o nacionalnom jedinstvu, polumesecu i krstu. Ovoga puta nećemo zaćutati”, citira Reuters 25-godišnjeg Mena Samira čiji glas odjekuje kao eho probuđenog koptskog nezadovoljstva.

Kopti će očito nastaviti da traže punu integraciju u sve segmente egipatskog društva. Dopadalo se to režimu ili ne.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera