Konzervativni zaokret turske opozicije

Piše: Galip Daly

Turska je zaokupljena predostojećim predsjedničkim izborima, zakazanim za 10. august. Ovi izbori su od historijske važnosti i imat će značajan utjecaj na budući tok turske politike. Vladajuća Stranka pravde i razvoja na ove izbore gleda ne samo kao na izbore za predsjednika, nego i kao izbore koji će odrediti novu vrstu političkog sistema.

Da pojasnimo: ako kandidat vladajuće  stranke pobjedi, AKP će učiniti sve da promijeni prirodu turskog centralnog parlamentarnog političkog sistema, kako bi dala više ovlasti predsjedniku. Međutim, postoje ustavne prepreke koje bi se morale savladati da bi se ostvario ovaj cilj. Opozicija, koju čine sekularna Republikanska narodna stranka i Partija nacionalističkog pokreta, protivi se takvim promjenama. Stoga obje strane osjećaju da je mnogo toga na kocki.

Objavljivanje Ihsanoglua kao zajedničkog kandidata opozicije iznenadilo je čak i pažljive posmatrače turske politike.

Ovi zajednički pogledi o važnosti i historijskom značaju izbora su se odrazili i na pristupu glavnih stranaka prema procesu odabira kandidata. Obje strane su se prihvatile teškog procesa savjetovanja s velikim brojem političkih i društvenih aktera, sve u cilju odabira pravih kandidata. AKP je nominirala svog predsjednika i aktuelnogpremijera Recepa Tayyipa Erdogana kao kandidata na predsjedničkim izborima. S druge strane, opozicija je objavila da je njihov zajednički kandidat bivši generalni sekretar Organizacije islamske saradnje Ekmeleddin Ihsanoglu. Dugo se očekivala Erdoganova kandidatura za predsjednika, ali objavljivanje Ihsanoglua kao zajedničkog kandidata opozicije iznenadilo je čak i pažljive posmatrače turske politike.

Korak nazad za platformu CHP-a

Izbor Ihsanoglua, konzervativne ličnosti, za kandidata sekularne opozicije se temelji na njegovoj potencijalnoj popularnosti kod konzervativnog segmenta turskog društva. Logika kojom se opozicija vodi je sljedeća: većina turskog stanovištva je konzervativna i ukoliko je predsjednički kandidat u stanuju privući glasove iz konzervativnog segmenta, on ima šansu da pobijedi na izborima. Prema tome, to je rezultat kalkulacije orijentirane na rezultat, prije nego politika vođena principima koja je dovela do imenovanja Ihsanoglua.

Ako je rezultat na izborima jedini kriteriji, onda bi se moglo argumentirati da je opozicija napravila pametan potez imenovanjem Ihsanoglu. No, sudeći po kompatibilnosti profila kandidata i samoproglašenih političkih ideala njegove stranke, jasno je da je njegovo imenovanje korak nazad za političku platformu CHP-a.

Za tursku opoziciju opredjeljivanje za konzervativnog kandidata nije iznimka, niti odstupanje.

Dvije konzervativne ličnosti će biti glavni kandidati za novog predsjednika. Ko god da pobijedi, jedno je sigurno: naredni predsjednik Turske će biti konzervativnog političkog određenja. No, za tursku opoziciju, a posebno za sekularni i navodno socijaldemokratski CHP (člana Socijalističke internacionale), opredjeljivanje za konzervativnog kandidata nije iznimka, niti odstupanje. Prije bi se reklo da je to nastavak reorijentacije stranke ka desnici, karakteristika koja je postala uočljivija u posljednih nekoliko godina. U tom pogledu imenovanje Ihsanoglua je pokazatelj konzervativnog stranačkog zaokreta koji već dugo traje, proces koji prikazuje dramatičnu transformaciju turske političke scene.

Prije je sekularizam predstavljao turski politički, ali ne i društveni konsenzus. Objavljivanjem zajedničkog kandidata,  s opozicisjkim konzervativnim zaokreotom u posljednjih nekoliko godina, čini se da je konzervatizam zamijenio sekularizam kao politički, ali i ako društveni konsenzus. AKP, kao samoproglašena konzervativna demokratska stranka, naglašava konzervativne i islamske vrijednosti i one su glavni temelj njegovog identiteta i narativa. Stoga su one bile proizvod, ali ujedno i tvorac rastućeg vala konzervatizma u Turskoj.

Jezik nabijen vjerskom tematikom

No, CHP-ova nova politika, njegov promijenjeni diskurs i izmijenjeni profil njegovih kandidata, pomogao je da taj trend dosegne šire segmente društva, da dobije na legitimnosti te da se utemelji kao nova turska norma. Posljednih godina CHP je ograničio svoju platformu i političku ideologiju na puku anti-AKP retoriku. I, prema tome, nije uspio predložiti alternativnu viziju demokratske i liberalne politike. Što se CHP više fokusirao na greške AKP-a, to je njegova mogućnost da potencijalno stvori alternativni politički narativ i okvir slabila. Takav pristup se neizbježno mora vrtiti oko konzervativnog programa, koji je, u suprotnom, kulminirao daljim učvršćivanjem konzervatizma u političkoj sferi.

Politički jezik opozicije se također dramatično promijenio posljednjih godina, ali nije postao ni bolji, ni napredniji. Zapravo, on je prisvojio jezik koji naglašava konzevativne vrijednosti, za koje se smatra da stoje iza političkog uspjeha AKP-a. Naprimjer, za vrijeme lokalne izborne kampanje u istanbulskom distriktu Uskudar CHP je naglasio da je njegov kandidat religijska ličnost (muftija) te, da, prema tome, posjeduje neophodan moralni autoritet za tu ulogu. Takav jezik, nabijen vjerskom tematikom, iznova se koristio za vrijeme kampanje CHP-a.

Posljednji lokalni izbori su pokazali dramatičan porast kandidata s otvoreno konzervativnim i desničarskim uvjerenjima.

Imenovanje Ihsanoglua je posljednja u nizu konzervativnih desničarskih ličnosti koje je CHP podržavao od 2007. godine, u isčekivanju poboljšanja razultata na izborima, strategija koja se provodila na štetu političkih principa, integriteta i vizije.

Posljednji lokalni izbori su pokazali dramatičan porast kandidata s otvoreno konzervativnim i desničarskim uvjerenjima. Ankara, Bursa i Hatay su samo neke od provincija gdje je CHP ušao u izbore s otvoreno konzervativnim i nacionalističkim kandidatima.
Kako bi suzbili optužbe za konzervativni zaokret, mnogi tvrde da će izborom Ihsanoglua oslabiti uloga identiteta u turskoj politici, odlika za koju mnogi, posebno sekularni liberali, smatraju da je kao prokletstvo za nekonzervativne stranke i prepreka za razvoj njihovog političkog narativa i platforme o praktičnijim, sekularnim temama.

Jačanje politike identiteta

Oni, također, tvrde da konzervativne partije, posebno vodeći AKP, podstiču i promoviraju politiku identiteta koja okreće konzervativce i islamiste protiv sekularista, a Turke protiv Kurda. Stoga je izbor konzervativne ličnosti za predsjedničkog kandidata prikazan kao odbacivanje politike identiteta vrijednog hvale.

No, ova strategija kratkoročno može imati efekt suprotan od namjeravanog. Izbor konzervatnivnog kandidata stranke koja se izjašnjava kao socijaldemokratska jača politiku identiteta. Uspjeh će, kako se očekuje, biti postignut na osnovu njegovog konzervativnog identiteta prije nego na osnovu njegove popularnosti i to je primarni i vjerovatno najvažniji faktor Ihsanogluovog imenovanja za kandidaturu. U tom pogledu nesretno je što opozicija nije uspjela postaviti ličnost koja zaista može predstaviti različitu političku paradigmu i projekt s alternativnom vizijom od trenutno dominantne. U ovom trenutku izgleda kao da ne postoji održiva izborna alternativa.

Uspjeh Ihsanogluovog će, kako se očekuje, biti postignut na osnovu konzervativnog identiteta prije nego na osnovu popularnosti.

Konzervativni zaokret opozicije zadnjih godina samo potvrđuje je da turski prethodni politički centar, izgrađen oko vojnog sekularizma, u procesu dekonstrukcije. Na njegovom mjestu je izgradnja novog političkog centra, potkrijepljenog konzervativnim vrijednostima, u punom jeku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera