Kontrolirana svađa srpskih i bošnjačkih elita ili separatizam?

Postavljanje ploče sa natpisom “Vojska Republike Srpske” na kasarnu OSBiH Miloš Obilić na Palama mnogo je više od provokacije pojedinaca iz tabora Milorada Dodika. Ovaj čin ima najmanje tri dimenzije od kojih svaka razotkriva međusobne odnose nacionalnih lidera i njihov odnos prema državi Bosni i Hercegovini.

Ona prva je najpovršnija i jeste – provokacija. Postavljanje nove table sa natpisom VRS preko 10 godina nakon njenog gašenja je prst u oko probosanskoj javnosti i novi povod za “kontroliranu svađu” srpskih i bošnjačkih elita kojom jedni drugima ojačavaju status nacionalnih poglavica.

Druga dimenzija je novo ispitivanje nivoa tolerancije tzv. međunarodne zajednice na srpske manevre razvaljivanja ustavnih i zakonskih okvira kojima bi garant trebali biti upravo strani faktori koji su stavili potpis na razne državotvorne dokumente uključujući i Dejtonski sporazum.

I treća dimenzija i najopasnija je nešto što prvenstveno bošnjačka politička elita i od njih postavljeni vojni establišment ne želi vidjeti niti priznati (nije moguće da ne shvataju!?). A to je da ovakvi potezi, kao ovo sa pločom na kojoj vaskrsava VRS, mogu biti uvertira konačnom rascjepu u bh. sistemu tj. onome što Milorad Dodik odavno najavljuje – povlačenje srpskih kadrova iz institucija BiH i početak otcjepljenja. U ovom slučaju, separatistički manevar bio bi izveden u dijelu državnog sistema koji se smatra najfunkcionalnijim, ali i najosjetljivijim – vojnom.

Zbog mogućih dramatičnih posljedica, jer bi se rascjep isprovocirao među ljudima pod oružjem, neophodno je da hitne i konkretne mjere konačno poduzmu i međunarodni faktori, i domaći politički, i vojni organi. Za početak, sa nivoa MO BiH, vojnog vrha i vojnih komandi potrebno je mnogo više od blijedih pripćenja i zamotavanja problema u “naređenje o hitnim mjerama” i planove o zamjeni natpisa na vojnim objektima OS BiH “koji nisu u skladu sa propisima”.

Ako znamo da aktivnosti u vojsci, kao instrumentu sile civilne vlasti, i to posebno u BiH zavise od političke (ne)odlučnosti vladajuće garniture, možda je iluzorno očekivati da aktuelni vojni vrh samoinicijativno dovede u red stvari koje su očigledno politički motivirane.

Upravo takva motivacija se može prepoznati u postupku postavljanja ploče sa nazivom davno ugašene vojne formacije – “Vojska Republike Srpske” – na kasarnu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u kojoj boravi bataljon veze Brigade taktičke podrške. Specifičnost provokacije je u tome što u ovoj kasarni borave pripadnici mješovitog nacionalnog sastava.

Pitanje odgovornosti generala

Ista ocjena (politička motivacija) stoji i za nedavni performans Milorada Dodika u banjalučkoj kasarni Kozara kada je pripadnike OS BiH pozvao da na sljedećem obilježavanju Dana VRS “više od polovine stroja bude obučeno u uniforme bivše Vojske RS”.

Tada je, sjetimo se, gotovo cijela bošnjačka politička i vojna elita oštro osudila ovu provokaciju, unaprijed se prijetilo sankcijama vojnicima koji bi to uradili, i OHR je “izrazio zabrinutost” da bi zatim Dodik blago reterirao u izjavama i sve je zaboravljeno za par dana.

Bio bi najmanji problem da se i u “slučaju natpisa VRS na kasarni OS BiH” radi o istom cirkusu međusobnog podizanja rejtinga strana kroz fingiranu svađu. No, ovaj put niti četvrti dan od otkrivanja skandala nema medijskog pičvajza Dodika i Izetbegovića, dok se sa hrvatske strane minimizira čitav slučaj ili se u Stocu bave svojim poslom u crnim košuljama. Dakle, ipak je to nešto više od provokacije.

Istini za volju, pošto je izbio skandal, nakon što se volšebnim putem slika postavljene ploče na kasarni Miloš Obilić našla u medijima, načelnik Zajedničkog štaba OS BiH general Senad Mašović je, prema saopćenju iz MO BiH, “…izdao naređenje da se što hitnije preduzmu mjere i radnje da obilježja na svim vojnim lokacijama, uspostavljenim Odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, budu kako je to propisano u tačkama 74 i 75 Pravila službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine”. 

A onda ide razvodnjavanje značaja i ovog slučaja i reakcije. Odjednom su se u vojnom vrhu sjetili da “ima još objekata sa obilježjima mimo propisa” pa će se sad pod agendom dovođenja u red svih objekata riješiti i Miloš Obilić. U stvari, ovdje se radi o minimiziranju problema kako se ne bi postavljalo pitanje bilo čije odgovornosti, kako za nezakonito činjenje, tako i za nečinjenje po zakonu.

Razvaljivanje oružanih snaga

A problem koji se ne želi imenovati se zove – razvaljivanje oružanih snaga kao uspješnog državnog sistema i to sa pozicija rada na strateškom državotvornom velikosrpskom projektu čiji je najbitniji korak cijepanje Bosne i Hercegovine. Podsjećamo da je i prema već objelodanjenom dokumentu Memorandum 2 jedan od glavnih taktičkih postupaka opstrukcija državnih organa BiH kako država ne bi jačala. Ovdje je na sceni upravo to.

Indikativno je da nema burnih reakcija ni iz političkog vrha okupljenog oko SDA, ni u vojsci. Ranije su pri mnogo benignijim slučajevima, npr. ako bi pripadnici OS BiH pili kafu sa vehabijama u slastičarnici u Hadžićima ili bi držali knjige o Draži Mihajloviću i postavljali slike na Facebook kako salutiraju Ratku Mladiću ili dižu tri prsta, ili ako bi pjevajući pominjali Bana Jelačića itd., bile pokretane istrage i disciplinski postupci pa su obični vojnici i podoficiri bili kažnjavani.

Ali, u ovom slučaju – ni istrage, ni čestitog rasvjetljavanja, a pitanje odgovornosti u smislu “ko je naredio postavljanje nepropisne ploče?” niko se ne usuđuje ni izgovoriti. Zašto?

Možda zato što ovaj puta nisu u pitanju vojnici i podoficiri, nego vjerovatno generali. Naredbu da se postavi ploča sa natpisom “Vojska Republike Srpske” Kasarna Miloš Obilić vjerovatno je izdao general Gojko Knežević koji svoj postupak objašnjava vrijeđajući inteligenciju javnosti pričom da je “stara ploča pala pri građevinskim radovima pa je normalno da se stavi nova”.

Također, javna je tajna da je za brigu o strateškim srpskim interesima u OS BiH zadužen general Radovan Ilić te da je za to odgovoran lično Miloradu Dodiku. Što će reći da je u čitav slučaj umiješana visoka politika.

U domenu visoke politike je i druga dimenzija slučaja. Nakon prošlogodišnje zloupotrebe jedinice OS BiH pri obilježavanju Dana RS 9. januara, zatim pozivanja srpskih kadrova da napuste državna ministarstva (na šta je “srpski” zamjenik ministrice odbrane odmah zaključao kabinet koji već mjesecima ne radi), uslijedio je već pomenuti Dodikov govor u Kozari o uniformama VRS i sada tabla na Palama.

Taktika “kuhanja žabe”

Pažljiviji analitičari su u ovakvom ponašanju Dodika i sljedbenika prepoznali metod “kuhanja žabe” laganim pojačavanjem temperature. Ili jasnije, povremenim provokacijama, koje su uvijek kršenje zakona BiH i dezavuiranje države, oni lagano podižu intenzitet destrukcije države.

Svaki potez znači neznatno jači udar i pravi neznatno veću štetu nego prethodni. Pojačavanje destrukcije i štete je uvijek minimalno pa ne izaziva ničiju osobitu reakciju, a akterima je najvažnije da suprotna strana, a posebno OHR, NATO ili uticajne države ne reagiraju. No, vremenom kada se pričini tolika šteta da se sistem uruši, neko će i reagirati, ali će biti kasno. Sistem će biti urušen, a žaba već skuhana.

Teško je povjerovati da to politički i u ovom slučaju vojni vrh ne primjećuju i ne shvataju. Zato je neshvatljivo zašto već odavno ne pale alarm i ne reagiraju.

U reagiranju na ove događaje umirovljeni brigadir i bivši komandant Brigade taktičke podrške Amir Čorbo za medije je iznio sumnju: “Nakon ovoga što se sada dogodilo, pitanje je šta će se još događati, da li u OS BiH trenutno imamo ljude dorasle funkcijama na koje su imenovani. Kako to da nisu u proteklom periodu mogli sagledati stanje na terenu? I na koncu, zašto ovih problema nije bilo za vrijeme mog mandata?”, kaže Čorbo.

A to, šta bi se još moglo dešavati, može se čuti zahvaljujući insajderima u kasarnama OS BiH. To je ona treća, najopasnija dimenzija ovog incidenta.

U nezvaničnim procjenama pominje se mogućnost da se nakon “slučaja ploča VRS na Palama”, ako ne bude efikasne reakcije i sve prođe bez posljedica, ista obilježja postave i na još neke objekte OS BiH na području entiteta RS, odnosno da ih se pokuša obilježiti kao “kasarne VRS”.

Pretpostavlja se da bi ovaj potez konačno izazvao oštre reakcije i međunarodnih faktora, i NATO komande u Sarajevu na šta bi politički vrh RS iz Banjaluke odgovorio pozivanjem srpskih kadrova da napuste organe BiH, a vojnicima Srbima da se povuku u te “kasarne VRS”. Naravno, u toj situaciji bila bi spuštena rampa za vojnike Hrvate i Bošnjake koji sada službuju u tim kasarnama i to bi bio kraj multietničkih Oružanih snaga BiH.

Ovakva pesimistična projekcija toliko je radikalna da je u nju teško povjerovati, ali tok događaja naprosto nas tjera na zaključke u tom pravcu.

Stoga je neophodno da prije nego se dođe do tačke sa koje nema povratka bar svoj posao odrade nadležne obavještajno-sigurnosne službe u vojsci, Generalni inspektorat MO BiH i najodgovorniji u vojnom i političkom establišmentu, bar oni čiji patriotizam nikad nije bio upitan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera