Oglasi

Konačno urušavanje britanskog političkog sistema uslijed Brexita

Drugi referendum bi mogao olaškati problem, no ono što Britaniji zaista treba je radikalna ekonomska transformacija.
Theresa MayNakon samita EU-a Theresa May treba osigurati većinu u britanskom parlamentu, što je sada krajnje neizvjesnoReuters - Arhiva

Theresa May je u posljednje vrijeme postala simbol izraza "loš dan na poslu". Ove sedmice, nakon što je potrošila brojne mjesece kroz pregovore dogovora po kojem će Velika Britanija napustiti Evropsku uniju slijedećeg marta, May je imala naporan petosatni sastanak kabineta u srijedu navečer.

Te noći je naciji rekla kako je postignut dogovor, uz neke rezerve. Te rezerve su eksplodirale u javnost narednog jutra kada je Dominic Raab, ministar odgovoran za navedeni dogovor, poveo val ostavci, pa je May sjedila tri sata pred Parlamentom slučajući zastupnika za zastupnikom iz njene vlastite stranke kako joj govore da su oni protiv dogovora. Neki su pozvali i da podnese ostavku.

Duboke podjele

Velika Britanija je sada u najdubljoj političkoj krizi od Drugog svjetskog rata. Dogovor May je jedva živ jer se ne vidi izvodljiv put da bude izglasan u Parlamentu. Ona lično i dalje odbija to prihvatiti. Sa samo četiri mjeseca do „Dana Brexita“, te nekoliko sedmica prije nego što Vlada bude morala pokrenuti vanredne mjere u sklopu priprema za nedostatke uslijed Brexita „bez dogovora“, niko ne zna šta slijedi. Veoma ozbiljne mogućnosti su opći izbori, novi referendum, te novi lider Torijevaca i novi pregovori.

Kako je došlo do ovoga? Britanski establišment je uvijek bio duboko podijeljen kada je riječ o Evropskoj uniji. Dio naše elite se pomirio sa „gubitkom“ imperije i vidio britansku budućnost kao dijela Evrope. No drugi, koje od kolijevke uče da su rođeni da vode svijet, ne mogu prihvatiti umanjenje britanske sile. Za njih je Evropa pogrdna, protekcionistička, birokratska noćna mora i očajno žele vratiti svoje pravo dobijeno po rođenju da, u savezu sa Sjedinjenim Američkim Državama, koriste britanske finansijske mišiće i ponovo vladaju svijetom.

Ovo pitanje je pokidalo na komade Konzervativnu partiju od pada Margaret Thacher. No, u srž pažnje je došlo u vrijeme Vlade Davida Camerona. On je obećao referendum da umiri anti-EU dio svoje stranke, sa tipičnom arogancijom u pretpostavljanju da će lako pobijediti. Nije mu uspjelo.

Danas, bez većine u Parlamentu, ovisna o grupi ekstremno desničarskih gorljivih borava za Brexit sa sjevera Irske, May ne može ignorirati nijednu frakciju svoje stranke. Kćerka vikara, ona pretpostavlja kako će se naporan rad isplatiti. No, neće jer je problem nerješiv. Ona ne može ići naprijed, ali ne može ni biti zamijenjena jer podijeljene frakcije njene stranke neće moći dogovoriti nasljednika.

Otrovni element

Upravo zato ovosedmično povlačenje dogovora, objava uvjeta Brexita i „politička deklaracija“ postavljenih ciljeva za buduće odnose sa EU-om zapravo nas ostavlja u neznanju o našim odnosima sa EU nakon Brexita. Pokušava se reći kako ćemo imati puni suverenitet oko trgovine, regulacija i novca, ali i kako ćemo biti blizu EU toliko da ćemo efektivno biti u carinskoj uniji. Pokušava se preuzeti puna kontrola nad granicama bez stvaranja ikakvih granica (barem za prijestolnicu, ljudi bez značajnog bogatstva moraju držati svoju distancu).

Ne iznenađuje da ovo ne zadovoljava one koji su ostali u EU-u. No, ne zadovoljava ni one za Brexit koji ga žele iskoristiti da pokrenu val deregulacije i liberalizacije, ponajviše kroz trgovinske dogovore. U četvrtak je May bila na udaru onih koji žele ostati u Uniji i žele drugi referendum, kao i onih koji su za „tvrdi Brexit“ i odlazak iz EU bez ikakvog dogovora.

No, postoji još jedan element priče o Brexitu koji je postao veoma otrovan i težak za vođenje. Kako bi pobijedili na referendumu, brexitovci moraju uraditi više od mobilizacije desničarskih glasača koji mrze strance. Oni moraju ući i u duboko nezadovoljstvo postindustrijskih dijelova Engleske i Velsa, područja koja su marginalizirana i otuđena kroz četiri decenije politike ekonomski slobodnog tržišta.

To su zajednice kojima je dosta ignoriranja i koje smatraju kako su ih prodale ranije laburističke vlade. To su pojedinci koji su željeli dići dva prsta za političare desnog centra koji su bili za „ostanak“.

Ovo je aspekt Brexita koji ga čini baš britanskim problemom i koji locira krizu veoma čvrsto u širu i dublju krizu koja trese kapitalizam od finansijske katastrofe 2008. godine. Ne bi trebalo biti iznenađujuće da je ova politička kriza, koja se proširila na SAD, južnu i sada centralnu Evropu, imala prve odbljeske u Velikoj Britaniji koja je praktično izmislila neoliberalizam. Ovo je kriza nejednakosti, siromaštva, postepenog odbacivanja demokratije, te korporativne ekonomije koja je izvan kontrole. Kada frustracije i ljutnje ove veličine nemaju ispusta, nemaju očita sredstva za rješenje, onda migranti i stranci postaju lake mete.

Kombinacija rješenja

Tako britanska kriza reflektira globalnu krizu sa odvojenom elitom od najboljeg načina napretka. Sa jedne strane postoje blairovi i clintonovi koji žele preokrenuti Brexit, svrgnuti Donalda Trumpa i vratiti stare politike koje su im bile korisne. Sa druge strane, postoje oni koji u jačanju populističkog autoritarizma vide „plan B“ za kapitalizam malo različiti od kapitalista koji su podržavali fašizam u Evropi 1930-ih godina.

Bespotrebno je istaći kako nas nijedna od ovih opcija ne vodi u bolji svijet. Iako napuštanje EU-a može stvoriti ozbiljan šok koji ojačava ekstremnu desnicu, jednostavno mijenjanje odluke referenduma neće ukloniti štetu koja je napravljena decenijama ranije.

Drugi referendum koji ljudima daje šansu da ostanu može biti sigurno dio rješenja. No, tu mora biti – kako u Britaniji, tako i na drugim mjestima – radikalna transformacija ekonomije u kojoj vlade ograničavaju snagu korporacija i finansija, pišu se nova pravila globalne trgovine, te se uklanja snaga tržišta koje poklapa velike dijelove našeg društva.

To neće biti lako i neće doći odozgo. No, postoji šansa da možemo iskoristiti podjele među političkim elitama kako bi kroz njih izgradili viziju boljeg, poštenijeg svijeta. Politički haos može svakako biti zastrašujući, ali bez njega teško da dolazi do stvarno velike šanse. Možda još jedan loš dan za Theresu May nas dovodi korak bliže do stvaranja bolje Britanije u boljem svijetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.