Komšije i susjedi o Vučićevom izazivanju izborne sudbine

Srbija, Izbori
Oliver Varhelyi ističe da je važno da svi građani i politički akteri imaju potpuno povjerenje u integritet izbornog procesa (Reuters)

Piše: Mladen Obrenović

Bez obzira održavaju li se izbori na domaćem ili gostujućem terenu, predizborna kampanja i uspostavljanje novih ili potvrda starih odnosa u nekoj od balkanskih država uvijek utječu na situaciju u susjedstvu. Tako je i s izborima u Srbiji, jer se i tamošnji političari i stranke vrlo često referiraju na odnose sa susjedima, bez obzira radilo se o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj ili Kosovu.

Iako je nezahvalno prognozirati, u Srbiji se neće puno toga promijeniti nakon nedjelje – barem kad je odnos političkih snaga u pitanju. Po svemu sudeći, Srpska napredna stranka, koju vodi aktuelni premijer Aleksandar Vučić, mogla bi osvojiti većinu, no procjenjuje se, kako to tvrdi kolumnist banjolučkog portala Buka Dragan Bursać, da bi to mogla biti i “gotovo natpolovična većina, a samim tim i apsolutna vlast u Srbiji”.

“Prvo i osnovno, [SNS i Vučić] riješiće se ‘neprijatnog balasta’ u vidu Socijalističke partije Srbije i njihovih kadrova koji su participirali u vlasti. Drugo, i ne manje važno, rješavanje je i ‘puštanje niz vodu’ nepodobnih kadrova unutar SNS-a, u takozvanoj reformi Vlade. Vučić će konačno moći razvezanih ruku da radi šta hoće. I koliko hoće, naravno”, ukazuje Bursać.

‘Opuštene posjete’ Vučića i Dodika

“Treće, i ne manje bitno, neutralisanje je ultradesnice, prije svega Vojislava Šešelja i radikala, a onda i Dveri, Zavetnika i ostalih ultranacionalista. Zašto je ovo bitno? Zato što će Vučić ponovo da stane pred Zapad, prije svega Njemačku, kao lojalni i odani proevropejac, bez nepotrebnih skupštinskih ili, u njegovom slučaju, ne-daj-Bože, ministarskih istupa”, dodaje.

Analizirajući prilike u Srbiji, Bursać ne spominje predsjednika Tomislava Nikolića. Kaže kako to radi namjerno, jer Nikolić u toj kombinatorici i kalkulacijama “u najboljem slučaju, ima važnost engleske kraljice”.

Kad su odnosi sa susjedima, prije svega s Bosnom i Hercegovinom, u pitanju, Bursać smatra da “dobri odnosi sa [bh. entitetom] Republikom Srpskom ostaju jedini Vučićev link sa nacionalističkom prošlošću”.

“Primijetio je, ko je htio, na posljednjem iznenadnom sastanku [predsjednika RS-a] Milorada Dodika sa Vučićem, kako je premijer Srbije javno pozvao predsjednika RS-a na predizbornu saradnju u vidu ‘opuštenih posjeta’. Sa te strane, Dodiku je zagarantovana Vučićeva podrška na lokalnim izborima, a Dodik mora odigrati ulogu ‘mlađeg brata’ u predizbornoj promociji SNS-a u Srbiji. Očekivano. Ovo će samo učvrstiti postojeće odnose u Bosni i Hercegovini, šizofreniju na relaciji RS – država”, smatra Bursać.

Oživljavanje sjećanja na ‘vožda’

No, politički analitičar iz Sarajeva Vlastimir Mijović misli da je “ovaj put Vučić pogriješio sa izazivanjem izborne sudbine, pozivajući građane na prijevremeno glasanje“. Procjenjuje da će mu “saldo biti u minusu u odnosu na posljednji, što ne bi trebalo da mu predstavlja problem ukoliko zadrži stare koalicione partnere”. No, Mijović nije siguran da će Vučić u tome uspjeti.

“U pozadini, Vučićev neiskreni prijatelj [lider SPS-a] Ivica Dačić pokušava da bar malo umnoži zbir svojih glasova, ali i da možda formira veliku koaliciju koja bi nadjačala ‘naprednjake’. Tu bi se našli svi stari pajtaši – od SPS-a, preko [Vojislav] Koštuničinog tabora, do [Vojislava] Šešelja, koji su bliski starom miloševićevskom konceptu”, navodi Mijović.

Time objašnjava i “iznenadno oživljavanje sjećanja na ‘djela’ starog vožda [Slobodana Miloševića], preko uključivanja njegovog unuka u kampanju SPS-a”.

“Vučić je to prepoznao i oglasio se kritikom na račun Miloševića, kazavši da je bio neodgovoran prema srpskom narodu te da je, kako je rekao, napravio dvije neoprostive greške: uvođenje zemlje u vojni sukob i ubistva sa političkom pozadinom”, primjećuje Mijović.

Po njegovom mišljenju, Dačić to “mora iščitavati kao primjedbe na svoj račun, što može dodatno da pokvari odnose između dva sadašnja glavna partnera”.

“Oni nakon izbora možda više neće biti zajedno, a kockice se mogu složiti i tako da Vučić više ne mora da bude taj koji vodi vladu Srbije. U svakom slučaju, nakon ovih izbora u Srbiji, mislim da Vučić i Dačić više neće jahati na istom konju”, prognozira Mijović.

‘Loša vremena su iza nas’

Podsjećajući kako sva istraživanja ukazuju da će Vučić i njegova stranka voditi Srbiju i u iduće četiri godine, Ivan Vuković s Fakulteta političkih nauka u Podgorici smatra kako bi to, “ako se uzmu u obzir iskustva iz prethodnog perioda, moglo imati pozitivan uticaj na stanje odnosa među državama u regionu”.

“Slijedeći put evropske integracije, Vlada Aleksandra Vučića pokrenula je proces pregovora sa Prištinom te značajno unaprijedila odnose sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Ako izuzmemo povremene tenzije u odnosima sa Zagrebom, moglo bi se reći da je, u tom smislu, u Srbiji učinjeno više tokom proteklih par godina nego za vrijeme svih post-petooktobarskih vlada”, ukazuje Vuković.

Govoreći o odnosima Podgorice i Beograda, Vuković kaže da je “lako primjetna ogromna razlika u odnosu na period vladavine Demokratske stranke, tokom kojeg je otvoreno miješanje Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore bilo gotovo uobičajeno”. Podsjeća na “činjenicu da je savjetnik bivšeg predsjednika DS-a [Borisa Tadića] istovremeno igrao ulogu glavnog savjetnika političke opozicije u Crnoj Gori”.

“Vjerujem da su ta vremena daleko iza nas. Štaviše, ukoliko tokom narednih godina Vučić ostane na proevropskom kursu i ukoliko se uspije oduprijeti snažnim i sada već očiglednim pritiscima ljudi iz neposrednog okruženja koji smatraju da bi za Srbiju bilo bolje da odustane od ideje članstva u Evropskoj uniji i okrene se Rusiji, prilično sam siguran da će crnogorsko-srpski odnosi nastaviti da napreduju nakon gotovo izvjesne pobjede SNS-a”, prognozira Vuković.

Od evropskog puta mnogo ovisi

Analitičar iz Zagreba Davor Gjenero priznaje kako je “iz hrvatske perspektive teško razumjeti zašto su Srbiji bili potrebni prijevremeni izbori, jer vladajuća koalicija se nije bila raspala i imala je dostatnu većinu za provođenje reformi”. Osim toga “Srbija je imala povoljnu situaciju da su izvansistemske stranke, stranke protivnice pridruživanju Srbije Europskoj uniji, bile izvanparlamentarne”.

Sada prognozira da će “takva situacija, po svemu sudeći, promijeniti i Srbija će imati, unatoč mogućoj naprednjačkoj apsolutnoj većini, bitno nepovoljniju strukturu parlamentarne arene”.

“Trenutno zatezanje odnosa prema Hrvatskoj i odbijanje razgovora o pitanjima zbog kojih Hrvatska izražava rezerve prema otvaranju Poglavlja 23 možda je uvjetovano predizbornom klimom, ali možda naznačuje pristup što ga Vučićeva administracija misli imati tijekom pregovaračkog procesa”, kaže Gjenero.

Po njemu, “nije moguće naslutiti oblikovanje nekih novih politika prema europskoj integraciji ili prema srpskim manjinskim zajednicama u susjednim državama”.

“Moguće je da će napetosti u odnosima između Srbije i susjednih država (prije svega Hrvatske i Bosne i Hercegovine), ali niti za to nema nekih čvrstih indikatora. Bude li Srbija doista napredovala prema članstvu u EU, ona će morati popravljati svoje odnose sa susjedima i primjenjivati europska načela dobrosusjedstva. U protivnom, otvarat će se nova pitanja, zbog kojih bi se mogle javljati i nove rezerve prema otvaranju i zatvaranju pojedinih pregovaračkih poglavlja”, dodaje.

Pogled prema Zapadu i zbog Kosova

Kosovski analitičar Belul Beqaj smatra da će izbori u Srbiji te sve ono što će uslijediti nakon njih “nastaviti dosadašnju politiku u odnosu na region i Kosovo”.

“Verujem da će se SNS još više i jače odrediti prema proevropskom kursu, utoliko pre što na izbornoj listi imaju dve stranke sa ruskim prefiksom. Premijer Vučić će pojačati svoj politički kurs i još više se približiti zapadnoj politici kako bi uspešno završio započeti proevropski kurs. Držaće se i dalje vojne neutralnosti, ali će biti spreman za pojačano partnerstvo sa NATO-om, ne dovodeći u pitanje saradnju sa Rusijom”, objašnjava Beqaj kompleksnost koalicijskih odnosa na listi “Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje”.

U tom smislu, nastavlja Beqaj, takav će pristup Srbiji omogućiti da u odnosu na srpske zahtjeve u regiji, posebno na Kosovu, “ima preimućstvo”.

“Političko vodstvo Kosova nema moć (zbog nekritičnog pristupa prema vlastima od strane međunarodne zajednice i njihovog jednostranog kritičnog odnosa prema kosovskoj opoziciji) da se suprotstavi Srbiji i međunarodnoj zajednici kad su u pitanju srpski zahtevi na Kosovu, pogotovo kad je u pitanje uspostavljanje zajednice opština sa srpskom većinom. Drugo je pitanje koliko će to ići glatko, zbog žustrog negodovanja kosovske opozicije”, zaključuje Beqaj.

Izvor: Al Jazeera