‘Kompromis’: IPAP je odustajanje BiH od NATO-a

Vrlo je izvjesno da BiH neće uskoro u NATO poslati svoj Godišnji nacionalni program (ANP), a što je obaveza iz MAP-a, piše autor (EPA)

Pored isključivih stavova na kojima je zapelo formiranje vlasti na državnom nivou – ništa bez MAP-a i nikako MAP i NATO – posljednjih dana se od lidera stranaka u koaliciji mogla čuti i diskretna najava nekakvog kompromisa. I konačno je procurilo, i to ne slučajno iz SNSD-a, šta bi mogao biti taj kompromis. IPAP, a ne MAP !? Prije nego uđemo u tumačenje sadržaja i značenja te mogućih konsekvenci ovog eventualnog deala među strankama u vlasti na državnom nivou, podsjetimo na stavove čelnika koji su zaglavili ovaj proces.

Lider SDA Bakir Izetbegović je prije samo petnaestak dana na jednom stranačkom skupu vrlo rezolutno izjavio: „”Ići ćemo prema NATO-u, od aktivacije MAP-a nećemo odustati. To prepustite nama.“ Lider SNSD-a Milorad Dodik također je već dugo, a intenzivno od izbora u Predsjedništvo, vrlo jasan: „Nećemo prihvatiti MAP, jer je to korak i obaveza prema NATO-u, a NATO pogotovo nećemo prihvatiti. Mi smo to jasno rekli kroz rezoluciju NSRS o vojnoj neutralnosti.“ Isto su redovno ponavljali njihovi stranački sljedbenici. Probosanske stranke iz BH. bloka ili izvan njega davale su bezrezervnu podršku insistiranju na MAP-u pa i po cijenu nastavka odugovlačenja formiranja vlasti, dok je HDZ BiH u posljednje vrijeme pomalo reterirao od svog jasnog stava o NATO putu BiH!  I konačno, SNSD izlazi sa „kompromisnim prijedlogom“ – može IPAP i saradnja sa NATO-om, ali ne MAP!

Sakrivanje pokušaja prevare

U plasiranju ovog mogućeg rješenja za blokadu formiranja vlasti indikativno je nekoliko detalja. Nakon što je prva vijest o tome plasirana u petak, tokom vikenda niko iz stranaka u vlasti na državnom nivou nije se očitovao o tome. Međutim, opozicioni SDP promptno je reagirao upozoravajućim saopćenjem: „BiH nipošto ne smije odustati od NATO puta!“ A zatim baca rukavicu ostalima: „Sumnjamo da bi bilo koja od političkih stranaka, koje sebe smatraju patriotskim, pristala na ovako nešto, ali smo dužni upozoriti na katastrofalne posljedice, čak i razmišljanja u ovom pravcu. Pokušaji obmane da je MAP isto što i IPAP vode Bosnu i Hercegovinu u pravcu da postane kolonija susjedne Srbije!“ Istina, član Predsjedništva BiH Željko Komšić (DF) je dan prije objave ove vijesti gostujući na jednoj televiziji na pitanje novinara „da li će Izetbegović odustati od MAP-a radi formiranja vlasti“ odgovorio: „Odustaće samo ako je lud. Ja mislim da to neće uraditi i ja nikad neću dati podršku za tako nešto.“ Iz DF-a se i naknadno moglo čuti da ostaju isključivo za MAP.

Iz HDZ-a BiH, SDA niti iz SBB-a se nije mogla čuti ni riječ komentara, dok se nezvanično po kuloarima moglo čuti da je jedna od ovih stranaka čak bila spremna pristati na IPAP i da je Dodikova ponuda navodno već dogovorenog „kompromisa“ trebala biti iskorištena, kako bi i druga strana popustila.  

Zanimljivo je da je vijest o „kompromisu“ prvo plasirana bez jasnog izvora koji kaže da „… međunarodna zajednica razmatra mogućnost da BiH dalju saradnju sa NATO-om nastavi proširenim paketom iz IPAP programa, umjesto MAP-a…“ Jasno da je tome razlog to što se stranke boje reakcije javnosti te da su svjesne moralne i političke devijacije ovakve odluke pa se pokušavaju sakriti iza izmišljenog pritiska stranaca. SDA, SNSD, DF i HDZ navodno već neko vrijeme razgovaraju o toj opciji, koja bi za Dodika značila da je pobijedio, jer bi blokirao MAP i NATO put BiH. Pomenuti partneri ili neki od njih bi pokušali obmanuti javnost da su i oni ipak progurali „nešto skoro isto k'o MAP“ nadajući se da  javnost (tj. glasači) neće shvatiti razliku. Većina zapravo i ne zna razliku, a razlika je suštinska.

MAP ili IPAP = unutar ili izvan NATO-a

Ukratko, IPAP je prethodna stepenica prije MAP-a, a MAP je stepenica naviše prema NATO-u. I najvažnije – vraćanje na IPAP bi značilo odustajanje od NATO-, jer je IPAP program namijenjen zemljama koje ne namjeravaju pristupiti Sjevernoatlantskom savezu.

Individualni akcioni plan saradnje (IPAP), koji se provodi od Samita Saveza 2002. godine u Pragu, je oblik bilateralne saradnje pojedinih zemalja sa NATO savezom nakon što pristupe Partnerstvu za mir (PfP). BiH je, od 2008. godine otkad je članica IPAP-a, već vrlo uspješno odradila brojne projekte na planu reforme odbrane i sigurnosti, civilno-vojne i regionalne saradnje, postizanja većeg stepena efikasnosti u odgovoru na vanredne situacije, kontrole i zaštite povjerljivih informacija, modernizacije vojske i prilagođavanje propisa standardima zemalja Alijanse. U BiH je taj mehanizam uglavnom iscrpljen i program po tom ugovoru se završava u decembru ove godine. Dakle, prema sistemu i programima saradnje sa NATO–om vrijeme je za MAP, a ne za vraćanje na već apsolvirane stvari. Na nivou saradnje po IPAP-u osim Srbije ostale su još samo Moldavija i nekoliko postsovjetskih republika (Gruzija, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan) daleko izvan dosega NATO-a, dok su ranije balkanske potpisnice (Makedonija, Crna Gora, Albanija…) već članice Saveza.

S druge strane, Akcioni plan za članstvoMAP – je program savjetovanja, praktične pomoći i podrške u razvoju vojnih efektiva i interoperabilnosti sa NATO armijama u zajedničkim misijama koji je prilagođen potrebama zemalja koje se žele priključiti NATO savezu.

Članice NATO-a (tamnoplava), MAP (svijetloplava), IPAP (žuta), Intenzivni dijalog (zelena), Partnerstvo za mir (narandžasta), Aspiranti za ulazak u Partnerstvo za mir (crvena)

Razlika je suštinska – jedno je gornji limit saradnje izvan NATO-a, a drugo je put ka NATO-u. Sva drugačija tumačenja bila bi samo obmanjivanje javnosti i politikantsko građenje alibija za reduciranje strateškog interesa Bosne i Hercegovine.

Nadalje, ne radi se tu samo o odustajanju od NATO-a, nego i o ozvaničavanju paternalističkog odnosa Srbije prema BiH. Iz SNSD-a to čak i ne kriju. U njihovim nezvaničnim razmatranjima ove opcije govori se da bi program IPAP-a, koji se u BiH već godinama realizira, trebalo „raspakovati“ i prilagoditi sadržaju IPAP-a kakav je u decembru 2014. godine potpisan između NATO-a i Srbije, a provodi se od 2015. godine, odnosno da neće pristati ni na šta više od onoga što se provodi u Srbiji!

Prilagođavanje Srbiji

Takvim prilagođavanjem odnosa BiH sa NATO-om prema nivou saradnje u Srbiji praktično bi se spustio već postojeći nivo saradnje! U kontekstu nedavnih Izetbegovićevih stavova da se „vanjska politika BiH neće voditi u Beogradu, nego u Sarajevu“ bila bi to degutantna politička kapitulacija.

U svojim povremenim fingiranjima kooperativnosti Dodik je sada čak lično pozvao NATO „da se napravi plan određene saradnje u okviru Partnerstva za mir te dogovori šta bi se moglo ove godine zajednički raditi.“ Međutim, u poruci prema partnerima u vlasti Dodik ponovo bahato postavlja limite. “Ako se išta pošalje prema NATO-u, mora sadržati rečenicu da to nije odluka o članstvu, niti preferira članstvo, niti prihvatanje MAP-a, da se kasnije ne bi moglo špekulisati na bilo koji način i o tome se razgovaralo s nekim predstavnicima američke administracije”, izjavio je Dodik utvrdivši svoju poziciju za predstojeće razgovore na ovu temu.

Bit će vrlo zanimljivo vidjeti odgovor političkih partnera. Moguće je da mu neće oponirati Dragan Čović, koji već neko vrijeme prešućuje „opredjeljenost Hrvata i HDZ-sa za NATO“ kad god Dodik to odbacuje. Upuste li se ostali lideri u ovakav zaokret, naći će se na oštrici kršenja zakona na koju su redovno dočekivali Milorada Dodika, kada bi relativizirao odluku Predsjedništva BiH od 10. juna 2009. godine kojom je od NATO-a zatražena aktivacija MAP-a. Također, Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine članom 84. jasno nalaže:  “Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a” pa bi partneri morali radi kompromisa prekršiti i zakon na koji se jednako često pozivaju.

Ruski interes i podrška

Dakle, vrlo je izvjesno da Bosna i Hercegovina neće uskoro u NATO poslati svoj Godišnji nacionalni program (ANP), a što je obaveza iz MAP-a. I vrlo je neizvjesno kako će se raspetljati zastoj nastao u sukobu strategija probosanskih političkih snaga i zastupnika ruskih interesa na Balkanu. Sasvim je sigurno da ovako uporan otpor NATO-u kvazi-elita iz Banjaluke ne bi pružala bez signala i podrške Moskve.  Ruski interes je faktor koji u ovom trenutku snažnije koči BiH ka NATO-u, nego Beograd ili pravno irelevantna „vojna neutralnost RS“ . Ali, dogodi li se vraćanje Bosne i Hercegovine sa MAP-a na IPAP, odnosno trajno skretanje sa NATO puta, uz pristanak stranaka u vlasti (SDA, DF, HDZ, SBB) to će biti početak teškog perioda za BiH, teška blamaža i kompromitacija stranaka i lidera koji to prihvate, a također i razotkrivanje njihovih prikrivenih koncepata buduće BiH. Ali, da ne prejudiciramo…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera