Kompanije plivaju u moru informacija

Piše: Erol Mujanović

Kompanije danas prikupljaju sve više podataka i često ni same ne znaju šta da rade sa većinom informacija ili često jednostavno ne stižu.

Kako bi se svi raspoloživi podaci što bolje iskoristili i pružili kompaniji značajnu prednost na tržištu, potrebne su nove vještine i novi stil vođenja.

Korištenje veoma obimnih i raspoloživih informacija može radikalno popraviti rezultate kompanije, ali potrebno je promijeniti organizacijsku kulturu i procese donošenje odluka, te naći i stručnjaka sa posebnim vještinama.

Jedna od najpopularnijih  poruka i osnovnih postulata u menadžmentu jeste da se ne može upravljati onim što ne može biti izmjereno.

Kako se onda snaći, kao donosilac odluka, u ogromnim količinama informacija koje nam raznim kanalima stižu svaki dan i, naravno, kako ne propustiti nešto važno, uz istovremenu eliminaciju nepotrebnih hrpa informacija.

To su pitanja sa kojima je svaki dan suočena gotovo svaka osoba na poslu, a posljedica greške obično raste sa pozicijom i funkcijom koju osoba obnaša u organizaciji.

Vrste informacija

Postoje najmanje tri karakteristike informacija kojima smo danas preplavljeni i koje čine cijelu situaciju potpuno novom i neuporedivom sa bilo kojom situacijom u ovoj oblasti u prošlosti:

Količina dostupnih  informacija koja se posebno odnosi na kapacitet prikupljanja informacija o potrošačima i o njihovim navikama i ponašanju. U ovom kontekstu, zahvaljujući novim tehnologijama i alatima, sve se lakše prikupljaju podaci, ali problemi nastaju kasnije tokom procesa, kod obrade, analize i korištenja informacija koje treba pretvoriti u znanje.

Brzina informacija je danas toliko razvijena da se brojni indikatori uspješnosti poslovanja mogu pratiti u trenutku dešavanja.

Walmart danas prikuplja toliko informacija o transakcijama kupaca svakog sata da bi trebalo 20 miliona fajlova na polici kada bi se ista količina informacija trebala odštampati i pohraniti na stari način.

Brzina informacija je danas toliko razvijena da se brojni indikatori uspješnosti poslovanja mogu pratiti u trenutku dešavanja. Naprimjer, koristeći mogućnost lociranja mobilnih telefona moguće je odrediti, recimo u najprometnijim danima u godini, broj gostiju koji posjećuju određeni tržni centar i na osnovu toga napraviti projekciju i procjenu prodaje za svaku radnju, čak i prije nego što određena radnja zaključi radni dan i procijeni prodaju.

Takođe, može se dobiti mnogo podataka koristeći različitost izvora informacija, koje idu od socijalnih mreža, preko e-mailova i SMS poruka, pa do alata mobilne komunikacije ili online kupovine.

Mnogi menadžeri su i dalje skeptični prema vezi između tretiranja ogromnih količina podataka i poboljšanja poslovnih rezultata, posebno kada se uzme u obzir da je zaista potrebna bolja organizacija, te više raspoloživih ljudskih ili finansijskih resursa kako bi se okean informacija pretvorio u vrijedno i korisno znanje.

Međutim, nova i vrlo detaljna studija koju je proveo poznati američki institut Massachusets Institute of Technology (MIT) je pokazala, na uzorku od 300 kompanija koje su izlistane na berzi, da kompanije koje zasnivaju svoje poslovanje i procese donošenja odluka na analizi velikog broja (baza) podataka, imaju bolje poslovne i operativne rezultate.

Konkretno, kompanije čiji se proces donošenja odluka zasnivao više na procesuiranju i analizi informacija, a manje na drugim metodama donošenja odluka, pet posto su produktivnije i šest posto profitabilnije od ostalih.

Procenti se mogu činiti minornim, ali ako se uzme u obzir višemilionski obim poslovanja i period od, naprimjer, 10 ili 20 godina, onda se radi o zarađenim ili ušteđenim svotama novca koje se mjere milionima eura.

Kako bi se ogromne količine podataka pretvorile u stratešku informaciju za donosioce odluka, tehnički izazovi su svakako prisutni, ali su još važniji izazovi sa kojima se susreće sama uprava organizacije. Menadžeri koji moraju uvesti kulturu donošenja odluka, koja se zasniva na kvalitetnom i relevantnom prikupljanju i tretiranju informacija, moraju stvoriti nove uloge i naći nove vještine.

Tranzicija ka novim praksama i načinu razmišljanja može započeti pitanjima kao što su:

„Šta nam govore podaci?“ ili „Koliko se možemo osloniti na izvor podataka?“

Kompanije neće moći ubirati u potpunosti plodove novog načina donošenja odluka, koji se zasniva na analizi ogromnih količina informacija, sve dok ne postave stvari na pravi način u pet ključnih oblasti: liderstvo, upravljanje talentima, tehnologija, proces donošenja odluka i kultura kompanije.

Liderstvo je element od kojeg sve treba da krene. Kompanije koje uspješno posluju, zasnivajući proces donošenja odluka na procesuiranju ogromnih količina različitih informacija, uspješne su ne zato što imaju više ili bolje podatke, nego zato što su lideri znali postaviti prave ciljeve u pravom trenutku i motivisati osoblje, često vlastitim primjerom, za uspjeh u procesu promjena.

Poslovni lideri moraju znati kako i kada pokrenuti ovakve reforme, kako će se to odraziti na tržište i na partnere, kao i na sve druge ključne oblasti poslovanja. Lideri se, prije svega, moraju kvalitetno posvetiti ljudima koje vode. Upravo će to biti ključna vještina za menadžere u narednoj deceniji.

Predstavnici najpoželjnijih planetarnih poslodavaca, poput Googlea, naprimjer, predviđaju da će u narednoj deceniji natraženije zanimanje biti upravo stručnjak za procesuiranje i analizu velike količine informacija.

Upravljanje talentima, odnosno sposobnost prvo pronalaženja, a potom zadržavanja stručnjaka za podatke: Cijenjeni poslovni časopis Harvard Business Review je svrstao ovo zanimanje u najtraženija zanimanja u narednih deceniju ili dvije.

Ovakve stručnjake ne samo da ne proizvode obrazovni sistemi, nego je situacija utoliko kompleksnija jer je potrebno naći osobu koja je veoma vješta u radu na računaru i na adekvatnim programima, ali i koja ujedno posjeduje spobnost da razumije koji tip informacije i kako informacije moraju biti servirane za ključne donosioce odluka. Dakle, potreban je visok nivo i socijalnih i tehnoloških vještina.

Tehnologija je treći važan element za poboljšanje profitabilnosti i produktivnosti kompanija putem uvođenja procesa donošenja odluka, koji se zasniva na korištenju i analizi ogromnih količina podataka. Tehnologija sama po sebi nije presudna, ali važno je ići u korak sa vremenom i koristiti alate koji dozvoljavaju, naprimjer, ukrštanje i poređenje informacija iz različitih izvora. Na taj način se prave i značajne uštede vremena koje može biti iskorišteno za druge aktivnosti.

Procesi donošenja odluka i samim tim timska ravnoteža se mogu drastično promijeniti usljed uvođenja novih praksi poput ove. Naime, za razliku od prethodnih decenija, gdje je često izvor prave informacije bila osoba koja ima i veliki uticaj u samoj kompaniji, danas to više nije nužno slučaj.

Čak štaviše, menadžeri „iz prošlih vremena“ se često mogu osjećati odbačenim i ostavljenim po strani, jer se sada odluke donose na drugačiji način, a osobe uključene u analizu i dobijanje podataka su potpuno druge osobe. Tako je lider grupe i cijele organizacije onaj koji treba da pazi na ravnotežu i odnose u timu i da izbalansira situaciju kako ne bi došlo do pada produktivnosti.

Novi stručnjaci

Kultura kompanije se, takođe, mora promijeniti i mogla bi se ogledati  u rečenici „Šta mislimo o tome?“,  koja postaje „Šta znamo o tome?“.

Nove vještine i nova vrsta potrebnih stručnjaka koji su potrebni za uspjeh uvođenja ovakvog procesa u kompanije zaslužuje više pažnje. U najmodernijim svjetskim kompanijama, poput socijalne mreže LinkedIn, takvi stručnjaci su ključ uspjeha.

Radi se, dakle, o stručnjaku za podatke koji ima zadatak uloviti samo tri ili četiri vrste ribe, među svim postojećim vrstama u cijelom okeanu koji predstavljaju danas raspoložive informacije.

Današnji donosioci odluka se moraju nositi svaki dan sa vrstom i količinom informacija koje prevazilaze sve dosadašnje prakse i standarde.

Privlačenje ovakvih stručnjaka se možda čini lakšim nego što jeste, ali ako samo pokušamo zamisliti sve potrebne procese i aktivnosti koje je potrebno sprovesti da bi se ovakva osoba, sa specifičnim profilom, pronašla, zadržala, iskoristila u punom potencijalu i motivirala na poslu, jasno nam je da je zadatak poseban.

U okruženju gdje se izazovi i poslovni ciljevi mogu promijeniti na dnevnoj osnovi, kao što varira na istoj osnovi i raspoloživost i tok informacija, ovi stručnjaci su razvili talenat da briljantno povezuju informacije, kompletiraju i provjeravaju podatke, te da ih serviraju u pravom trenutku i na pravi način donosiocu odluka koji će tako unaprijediti poslovanje. 

Veoma su snalažljivi u virtualnom i digitalnom svijetu, a izazov za njih je da nauče efikasno komunicirati na načih da ih sve zainteresovane strane u određenom projektu razumiju. U suprotnom im korisnost drastično opada. Imaju i veoma snažan kapacitet da gledaju iza površine i izgleda u identifikaciji problema i rješenja, a karakteriše ih i velika radoznalost.

Dokazi sa terena i iz prakse su, dakle, veoma jasni. Odluke koje se zasnivaju na velikoj količini procesuiranih informacija su bolje odluke.

Izazovi postoje, naravno u tehnološkom smislu, kao i u organizacijskom/ ljudskom smislu, ali poboljšanja za poslovanje su neupitna. Lideri će ili prihvatiti i djelovati u skladu sa ovim promjenama ili će biti zamijenjeni.

Predstavnici najpoželjnijih planetarnih poslodavaca, poput Googlea, naprimjer, predviđaju da će u narednoj deceniji najtraženije zanimanje biti upravo stručnjak za procesuiranje i analizu velike količine informacija.

Kompanije moraju biti pažljive i shvatiti da nije dovoljno kupiti moderne IT alate za tretiranje informacija, jer je suština upravo u definiranju i načinu korištenja ovakvih alata, koji sami po sebi nisu svrha, nego samo način za poboljšanje poslovanja.

Izvor: Al Jazeera