Kome smeta ezan u bjelopoljskom selu

Piše: Andrej Nikolaidis

Da i mi dočekamo dobre vijesti, da i nama napokon lakne. Crnogorski portali su javili: “Razglas sa džamije u Nedakusima više nije problem.”

Šta se to zbilo u Nedakusima, u Bijelom Polju?

Podgorički dnevnik Dan je ispalio (baš tako: ispalio, jer takvo novinarstvo nije manje opasno od artiljerijske paljbe) članak o čovjeku iz Bijelog Polja koga su umalo linčovali susjedi muslimani.

Otišao on, Mile Španjević mu je ime, pred džamiju, da komšije lijepo zamoli da malo smanje razglas kada pozivaju na molitvu. Nema on ništa protiv bilo koje vjere, pa ni muslimana, sa njima je on komšija, nikad nikakvih problema nije bilo, ali oni sad napravili tu novu džamiju, pa ezan plaši žene i nejač. A to nije u redu. On komšije muslimane uljudno zamolio, ako može malo tiše, a oni podivljali, nasrnuli na njega. Jedva živu glavu spasio. Tako Dan.

Sutra se pravoslavci iz kvarta, kako se kaže, homogenizovali, pa ispred  Osnovne škole “Nedakusi” održali zbor građana. Složili se da je preglasan razglas sa džamije, pa su zatražili da se razglas isključi. Čudi ih što na zbor nisu došli i muslimani.  

Sve kulminiralo prije 15 dana, kada je džamija otvorena, pisale još podgoričke novine.

“Od tada se muslimani sve više drže na odstojanju, sve se manje sretaju i pričaju sa nama”, povjerio je novinarima Španjević.

Radomanu Piperu za sve je kriva vlast, jer je dozvolila da džamija bude nelegalno izgrađena. Bilo bi zanimljivo saznati koliko je uopšte u Nedokusima legalno izgrađenih kuća, ali to su crnogorski novinari, koji su se upadljivo solidarisali sa borcima protiv džamije, zaboravili da pitaju.  

“Mališa Tvrdišić je na zboru rekao da nikome ne smeta bogomolja, ali da se ton razglasa mora smanjiti, dok Vuksan Jelić smatra da je to smišljena provokacija i da namjerno pojačavaju razglas preko svake mjere”, moglo se pročitati.

Priča iz drugog ugla

Naravno, postoji i druga verzija priče. Glavni imam Islamske zajednice u Bijelom Polju Enis Burdžović ispričao je kako je Španjević, kada je stigao pred džamiju, bio pijan. Parkirao je automobil i trubio, sve dok nije prekinuo molitvu, jer su vjernici izašli van da vide što se dešava. Prijetio je da će baciti bombu.

Burdžović kaže kako muslimanima nikada nisu smetala zvona sa crkvi u Bijelom Polju.

“Ezan traje dva do tri minuta. Znači, to ne može da predstavlja neku konstantnu buku”, kaže on, pa dodaje da je spreman da snize ton ukoliko ezan u Nedakusima nije po zakonskoj regulativi o buci. Kako tvrdi, visina ezana u Nedakusima ista je kao kod svih drugih džamija u bjelopoljskoj opštini.

Sad su, hvala Bogu, komšije riješile nesuglasice. Čitamo: “To je rezultat sastanka gradonačelnika Bijelog Polja Aleksandra Žurića sa predstavnicima Odbora Islamske zajednice i Mjesne zajednice Nedakusi, koji je bio zatvoren za medije.”

Ima još: “Nakon sastanka u kući Rista Ratkovića, koji je trajao oko tri sata, glavni imam Enis Burdžović i predsjednik Žurić nisu željeli da daju izjave novinarima.

Nova politička praksa u Crnoj Gori je sljedeća: kod nas su međunacionalni odnosi odlični, a o izlivima fašizma i nacionalizma najbolje ne pričati u javnosti, ne dizati tenziju (…) Pravi problem nije fašista, nego onaj ko upozorava na fašizam, jer taj nas svađa sa fašistima.

Predsjednik Mjesne zajednice Nedakusi Željko Raičević kazao je da problem između stanovnika tog prigradskog naselja ustvari i ne postoji, te da se sada vode komšijski razgovori kao bi se slične napetosti izbjegle u budućnosti.”

Sad, hvala Bogu, džamija nije problem.

Ali šta ćeš, ima svakakvih ljudi, nekima nikad ugoditi. Ja sam, na primjer, jedan od takvih, nikakvih. Jer se pitam: a je li problem što je čovjek usred ramazana prekinuo molitvu i prijetio da će na džamiju baciti bombu? Je li problem što su novine lagale o tome da su ga vjernici pred džamijom htjeli linčovati? Je li problem što je održan zbor građana protiv ezana? Zar nije očito da je incident u Nedakusima crnogorska verzija skidanja ćiriličnih tabli u Vukovaru? Jer u hrvatskom je fašizmu figura neprijatelja Srbin, dok je u srpsko-crnogorskom fašizmu neprijatelj musliman. Možda je to problem?

Ma jok. Ništa od toga u Crnoj Gori nije problem. Kao što lijepo reče gospodin Raičević: problem ustvari ne postoji. Jer je nova politička praksa u Crnoj Gori sljedeća: kod nas su međunacionalni odnosi odlični, a o izlivima fašizma i nacionalizma najbolje ne pričati u javnosti, ne dizati tenziju, pustiti da se stvar smiri, da komšije to među sobom riješe. Jer onaj ko govori o našem fašizmu zapravo produbljuje naše podjele, a nama treba pomirenje. Pravi problem nije fašista, nego onaj ko upozorava na fašizam, jer taj nas svađa sa fašistima.

Odlična je to filozofija, mnogo će nam sreće donijeti, kao što su se i Hrvati usrećili legalizacijom ustaštva, a Srbi pomirenjem četnika i partizana.  

Predstavnik te škole mišljenja jest Goran Danilović, drugi čovjek opozicione Nove. Kako bih vam najkraće objasnio kakva je to stranka, ta Nova? Da probam ovako: predsjednik im je Andrija Mandić, četnički vojvoda. Goran Danilović je uređivao fašističko glasilo “Glas Crnogoraca”. Ta je stranka odbila u crnogorskom Parlamentu glasati za Rezoluciju kojom je osuđen genocid u Srebrenici. Što će reći da bi, nakon što je Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio izmjene Krivičnog zakona koje se odnose na zabranu negiranja genocida i ratnih zločina, ta partija morala biti zabranjena u Federaciji.

Čudna zemlja

Ali kako Crna Gora nije Federacija, nego regionalni “lider u evropskim integracijama”, viđeni crnogorski intelektualci promjena i pomirenja izgaraju da Novu dovedu na vlast, dok oni koji se usude reći ili napisati nešto o tome kako bivši fašisti, a sadašnje demokrate, vestminsterskog tipa na vlasti neće riješiti nijedan od problema Crne Gore, ali hoće stvoriti stotinu i jedan novi – bivaju medijski strijeljani kao korumpirani i saradnici tajnih službi.

Šta ćeš, čudna zemlja.

Možeš biti metalac ili panker, pa to, kad ti dosadi, više ne biti. Ali ne možeš biti bivši fašista, kao što ne možeš biti ni bivši ubica. Kada napraviš tu vrstu etičkog prestupa, zauvijek ćeš ostati ono što si odabrao da postaneš.

Nego, da se vratimo na to kako izgleda Danilovićeva verzija “problem ustvari i ne postoji” filozofije? Majstor komentariše već znamenitu izjavu koju Erdogan nije dao, onu o tome da će Turska zaštititi Bošnjake bude li ih neko dirao, pa veli: nemoj nas miriti i braniti, Erdogane, bla, bla, bla, pa onda još malo… Tako stižemo do dijela na koji valja obratiti pažnju: “Zašto bi neko ‘dirao’ Bošnjake ako Bošnjaci žive mirno i ne diraju druge? Šta znači ‘dirati’ Bošnjake?”, pita se Danilović, koji kao da se upravo vratio sa dvadesetogodišnjeg putovanja za Mars.

Školski primjer moralnog idiotizma, eto šta je Danilovićeva izjava. “Šta znači dirati Bošnjake?” Možda počiniti genocid nad njima, na primjer onaj koji je Danilovićeva partija odbila osuditi? Zašto bi neko pobio žene i djecu u Srebrenici, ako su oni “živjeli mirno i nisu dirali druge”? Zašto bi u Višegradu automobilima vukli žive Bošnjake kroz grad, vadili im unutrašnje organe, zatvarali ih u plamteće kuće, a tijela im bacali sa mosta u Drinu, ako su oni “živjeli mirno i nisu dirali druge”? A možda se sve to Bošnjacima desilo jer onomad nisu živjeli mirno i dirali su druge?

Ako žive mirno i ne diraju druge, smanje ezan, odustanu od gradnje džamija i, svakako ne bi škodilo, kolektivno odsele nekamo – kakav problem Bošnjaci uopšte imaju, kakav su problem ikad i imali? 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera