Kome danas smeta ubijeni Boris Njemcov?

Pristalice Borisa Njemcova bezuspješno traže da most na kojem je bio ubijen dobije njegovo ime (EPA)

Navršilo se pet godina otkako je ubijen liberalni političar Boris Nemcov, jedan od najpoznatijih opozicionara Rusije, bivši potpredsednik vlade i najoštriji kritičar predsednika Vladimira Putina.

Ubijen je uoči značajnog političkog skupa, planiranog za 1.mart 2015. godine, u periodu kada je radio na svom izveštaju o ulozi Rusije u ukrajinskom ratu, koji je počeo 2014. godine, nakon pripajanja Rusiji Krima. U to vreme Nemcov je bio poslanik regionalnog parlamenta Jaroslavlja i kopredsednik opozicione stranke PARNAS.

Iako su počinitelji ubistva osuđeni na dugotrajne kazne, organizatori i nalogodavci zločina nisu bili identifikovani, a najverovatnije su na visokim pozicijama, kako smatraju simpatizeri Nemcova. Ruske vlasti, uprkos brojnim pozivima u zemlji i inostranstvu, odbijaju da sprovedu novu istragu, a i protive se nastojanjima građana da dostojanstveno odaju počast.

Šest metaka na mostu kraj Kremlja

Nemcov je upucan u leđa i glavu, u noći s 27. na 28. februar, na mostu Boljšoj Moskvorecki blizu Kremlja, kad se vraćao kući nakon večere u društvu ukrajinske manekenke Ane Durickaje. Političar je preminuo na licu mesta, dok njegova partnerka nije bila povređena.

Predstavnici ruskog državnog vrha, uključujući predsednika Putina, odmah su osudili ubistvo. Ovaj zločin, koji je Evropski parlament kvalifikovao kao “najznačajnije političko ubistvo u najnovijoj istoriji Rusije”, izazvao je osudu širom sveta. Umesto ranije planiranog političkog marša, opozicija je 1. marta 2015. održala povorku u znak sećanja na Borisa Nemcova. U koloni, prema različitim procenama, bilo je 20 do 50 hiljada ljudi.

Vlasti su brzo uhapsile pet osumnjičenih, a svi su poreklom iz republika severnog Kavkaza u sastavu Rusije, Čečenije i Ingušetije. Glavni osumnjičeni, Zaur Dadajev, je bivši zamenik komandanta elitnog bataljona “Sever” čečenskog Ministarstva unutrašnjih poslova. On je u početku priznao krivicu, pa onda povukao priznanje jer je bilo iznuđeno mučenjem.

Prema rečima predsednika Čečenije, Ramzana Kadirova, Dadajev je bio “jedan od najhrabrijih vojnika” i ne bi izvršio zločin protiv Rusije, jer je, kako je rekao, bio rodoljub koji godinama rizikovao svoj život zbog nje. Hrabrim vojnikom Kadirov je nazvao i Beslana Šavanova, koji se navodno ubio prilikom pokušaja njegovog hapšenja.

Zašto nestaju tragovi?

Dve godine kasnije ruski sud je osudio petoricu uhapšenih za “naručeno ubistvo” na zatvorske kazne od 11 do 20 godina. Prema presudi, ova grupa je počinila zločin za nagradu od 15 miliona rubalja (208.000 evra) koju je obećao Ruslan Muhutdinov, a protiv koga je raspisana međunarodna poternica.

Osumnjičeni nisu priznali krivicu na sudu, dok nalogodavac ubistva nije pronađen.

Tokom istrage nestao je zamenik komandanta pomenutog bataljona “Sever”, Ruslan Geremejev, koga u ruskim medijima smatraju ključnim svedokom. Službenici FSB-a pokušali su da ga uhapse 7. marta 2015. godine u Čečeniji, ali ova operacija nije uspela. Geremejev, koji ima visokorangirane rođake u čečenskoj vladi i gornjem domu ruskog parlamenta, ubrzo nakon toga je napustio Rusiju.

“Dakle, čečensko rukovodstvo i agencije za provođenje zakona sabotirali su istragu”, pisalo je u ruskim novinama. Među tim, upravo tih dana, Vladimir Putin je čečenskog predsednika odlikovao Ordenom časti, mada je u javnosti Kadirova bio kritikovan zbog svojih izjava u vezi ubistva Nemcova.

Omiljen političar Jeljcina

Tokom turbulentnih 90-tih, jedan od “mladih reformatora” Boris Nemcov postao je prava politička zvezda. On je rođen 1959. godine u Sočiju. Diplomirao je fiziku i matematiku na Državnom univerzitetu u Gorkom (sada Nižnji Novgorod). Pre nego što je počeo političku karijeru radio je u istraživačkim centrima, autor je više od 60 naučnih radova iz kvantne fizike, termodinamike i akustike.

Postao je u 1991. godini prvi gubernator Nižnjegorodske oblasti, gde je stekao slavu reformatora. Imao je zapažene rezultate u izgradnji puteva, gasifikaciji i realizaciji socijalnih programa, a njegovo je iskustvo ruska vlada navodila kao primer za druge regije. Stručnjaci su njegov stil političkog vođenja smatrali intuitivnim i improvizatorskim, ali svakako je bio retki regionalni šef koji je uživao visoku popularnost.

Prema podacima Fondacije za javno mnjenje, u aprilu 1997, Nemcov je imao dovoljan rejting da bi pobedio svakog od mogućih kandidata u drugom krugu predsedničkih izbora. No, ovu popularnost je faktički izgubio dok je radio u vladi, u koju je prešao na zahtev veoma uticajne kćeri Jeljcina, Tatjane Djačenke.

Nemcov je 17. marta 1997. bio imenovan za prvog potpredsednika vlade Ruske Federacije. Bio je zadužen za organizaciju reformi u socijalnoj sferi i stambeno-komunalnoj službi, za građevinsku politiku, demonopolizaciju, razvoj konkurencije, te pitanja energetike. Kasnije je bio imenovan za ministra energetike i postao član ruskog Saveta bezbednosti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Bio je najmlađi ruski političar na ovim pozicijama i jedan od najbližih saradnika predsednika Jeljcina, sve do pada vlade usled finansijske krize 1998. godine.

Od podrške do žestoke kritike

Iako se Nemcov nekad smatrao za potencijalnog naslednika Borisa Jeljcina, izbor Kremlja je ipak pao na bivšeg službenika KGB-a Vladimira Putina, koga je Jeljcinovo okruženje uzdiglo na poziciju predsednika vlade, a potom imenovalo za kandidata vlasti na predsedničkim izborima 2000. godine.

Nemcov je javno podržao taj izbor. Recimo, u avgustu 1999. govorio je da je Putin prihvatljiv za desnicu, jer je “efikasna, iskusna i inteligentna osoba”. A onda je nazvao Putina “najvrednijim” od svih kandidata na predsedničkim izborima 2000. Nakon nekoliko godina priznao je takav stav pogrešnim, čak i dodao da nikada za njega nije glasao.

Nakon poraza na parlamentarnim izborima 2003. godine na kojima je predvodio listu “Saveza desnih snaga”, Nemcov je podneo ostavku na funkciju lidera SPS-a. Posvetio se biznisu, ali ponovo se vratio u politiku, kao žestok kritičar unutrašnje i spoljne politike Putina i organizator antivladinih protesta.

Između ostalog, podržao je ukrajinski “Euromajdan” u 2013. i osudio pripajanje Krima u 2014. godini. Kad se na istoku Ukrajine rasplamsao rat, tražio je od Kremlja da „zaustavi agresivnu avanturu, da povuče ruske trupe i prekine podršku naoružanim pobunjenicima.

‘Život roba na galiji’

Pored organizacije masovnih protesta u 2007. i 2011-2013. godinama, radio je na izveštajima o korupciji na vrhu vlasti. Među najpoznatijim radovima su “Putin. Korupcija” iz 2011. godine i “Život roba na galiji” iz 2012, u kojima je Nemcov opisao luksuzni život državnog vrha na štetu države.

Njegov poslednji izveštaj “Putin. Rat”, posvećen sukobu u Ukrajini, ostao je nedovršen. Nakon ubistva, na njemu su radili saradnici Nemcova i opozicioni novinari.

U suštini, ovo je bila prva značajna analiza ruske intervencije u ukrajinsku politiku uz upotrebu oružanih snaga sa procenom ljudskih gubitaka i troškova koje je pretrpela ruska ekonomija.

Negativna medijska kampanja, čak i na Balkanu

Iako su ruske vlasti osudili ubistvo Nemcova, u medijima pod kontrolom Kremlja brzo je usledila kampanja u kojoj je bio predstavljen u negativnom svetlu. Tvrdilo se, pored ostalog, da je beznačajan u politici. Naglasak je bio stavljen na njegov “burni lični život”, dok su tragove zločina neki “analitičari” savetovali potražiti u Ukrajini ili Sjedinjenim Državama.

U brojnim televizijskim emisijama ignorisala se činjenica da je upravo Nemcov bio centralna figura koja je poslednjih godina okupljala različite političke snage na protestima protiv politike Kremlja. A prema izjavama njegovih prijatelja i kolega, Nemcov je imao nameru da se kandiduje za predsednika Rusije na izborima 2018.

Nagađalo se da li iza ubistva stoje strane specijalne službe, ultranacionalisti ili islamski ekstremisti? Svaka spekulacija je bila prihvatljiva, ako nije bacila senku na Kremlj.

Ime Nemcova se provlačilo čak i po balkanskim tabloidima koji su preneli propagandne izjave kao ozbiljnu analizu. Tvrdilo se, naprimer, da su članovi ruske opozicije ubijani pod nerazjašnjenim okolnostima, kada god je dolazilo do sukoba između Rusije i Zapada, što ne odgovara činjenicama.

Kome smeta ubijeni reformator?

Pet godina nakon smrti Borisa Nemcova ruske vlasti ignorišu pozive za novu istragu, a svaku raspravu po ovom pitanju u inostranstvu smatraju “rusofobskim”. Moskva je ostavila bez komentara najnoviji izveštaj Parlamentarne skupštine OSCE-a, koja je zatražila nastavak istrage, a pre toga je ignorisala sličnu rezoluciju Parlamentarne skupština Saveta Evrope.

U Moskvi i drugim ruskim gradovima 29. februara očekuju se marševi i skupovi u znak sećanja na Borisa Nemcova. Za većinu skupova organizatori su dobili dozvolu. U isto vreme u Sankt Peterburgu vlasti su zabranili povorku u centru grada pod izgovorom da su ciljevi ove akcije nisu jasno formulisani. Kako se navodi, posebno nije jasan zahtev „o promeni vlasti u Ruskoj Federaciji“ i šta se podrazumeva pod skraćenicom „RF“.

Nakon smrti Borisa Nemcova njegove pristalice bezuspešno traže da most na kojem je bio ubijen dobije njegovo ime. Građani donose na most cveće, fotografije i zastave Rusije, ali “narodni memorijal” redovno uništavaju gradske komunalne službe te nepoznate osobe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera