Komandant EUFOR-a: Niko više ne prijeti BiH

Komandant EUFOR-a u BiH i šef operacije Althea, general-major Johann Luif, nakon godinu dana provedenih u Bosni i Hercegovini kaže kako je mislio da će misija u BiH biti lagana i ispunjena diskusijama o izborima i finansijama.

Međutim, dočekala ga je „znatno složenija situacija nego što mu se činilo“, rekao je u intervjuu za Stav.

Luif, koji je prije BiH, bio zamjenik komandanta KFOR-a na Kosovu, kaže kako je, zapravo, stanje na Kosovu puno jednostavnije.

„Na Kosovu imate dvije stranke, jedan problem i to je to. A ovdje imate mješavinu problema na različitim nivoima. U prvih nekoliko sedmica bilo mi je teško shvatiti kako ovdje funkcionira sistem. Političke strukture ponekad ne odaju utisak nekoga ko podržava napredak, već ga usporava. Sistem je podešen tako da pogoduje onima koji ne žele napredak, jer ostavlja mogućnosti za usporavanje procedura. Za to se moglo imati razumijevanja u početku“, kaže Luif.

‘Problem su ljudi’

Smatra da je jedna godina suviše kratak vremenski period da bi se BiH mogla razumjeti.

„Ali moram biti iskren i priznati da sam ponekad razočaran, jer ljudi ne obraćaju dovoljno pažnje na ono što imaju. Zagađenje, odvoz smeća, situacija s rijekama itd., teme su o kojima stalno saznajete iz medija.“

Kaže da BiH treba biti sretna što ima velikih hidropotencijal i prirodna bogatstva, međutim da od toga nema ništa ako se ne radi.

„Problem su ljudi. Pogledajte primjer iz Brčkog, u kojem djeluje austrijska kompanija koja proizvodi šećer i biljna ulja. Obratili su se lokalnim zemljoradnicima nudeći im da proizvode uljarice, ali nije bilo zainteresiranosti, pa se sirovine uvoze iz Rumunije, čime se povećavaju troškovi, a dobit ne dolazi. Takav odnos zbunjuje austrijske biznismene. Pružili su priliku za zaradu, ali na nju nije bilo odgovora.“, kaže general Luif.

Ipak, ističe da je, BiH zabilježila napredak kada su u pitanju njene oružane snage.

„Ako uporedite Oružane snage BiH prije deset ili petnaest godina i danas, uočit ćete da je načinjen ogroman napredak. Sada imate jedinstvenu vojsku, a predstavnici triju konstitutivnih naroda sjede za stolom nastojeći zajedno riješiti probleme. To je uspješan projekt i to pokazuje da je moguće živjeti onako kako se u BiH živjelo stoljećima, da ljudi dogovorom rješavaju probleme. S druge strane, nemoguće je upravljati oružanim snagama od deset hiljada profesionalaca bez dovoljno novca.“

Prema njegovom mišljenju, Oružane snage BiH posjeduju sposobnost i kapacitet da upućuju vojnike u međunarodne misije i to čine veoma uspješno.

„Ono što sve evropske zemlje moraju shvatiti kada razmatraju podršku vašim oružanim snagama jeste to da će se uloženi novac vratiti. Svi zadaci koji se mogu povjeriti OS BiH ne moraju biti dodjeljivani snagama drugih zemalja. Ako danas ulažete novac u razvoj OS BiH, sutra nećete morati slati austrijski, njemački ili francuski vod u neku međunarodnu misiju.“

Oružane snage za međunarodne misije

Iako se mnogi bh. građani žale na velike iznose koji se dodjeljuju OS BiH, Luif smatra da je to privid jer je „državni budžet veoma nizak“ te da je 140 miliona eura, koliko se izdvaja za OS BiH, izrazito malo ako se uporedi čak i s malom zemljom poput Austrije, a koja izdvaja 1,9 milijardi eura za svoje kopnene snage.

„Ako BiH želi imati svoju vojsku, morat će trošiti novac na njeno održavanje“, kaže Luif.

Na pitanje da li su Bosni i Hercegovini, kako neki njeni građani pitaju, uopće potrebne oružane snage, Luif odgovora da je BiH na putu da postane članica Evropske unije, vjerovatno i NATO-a, da postoje brojne prijetnje s kojima se suočavaju evropske zemlje.

„Te prijetnje nisu u vidu oružane sile koja stoji na našim granicama i prijeti izravnim napadom. To nisu prijetnje koje ugrožavaju naše postojanje, ali mogu stvoriti velike probleme. Navedimo samo neke: terorizam, ilegalne migracije, organizirani kriminal itd. Prijetnje dolaze izvana i ponekad je potrebno stabilizirati situaciju daleko od naših zemalja, kroz međunarodne misije. Nije uvijek nužno slati vojnike, ponekad je korisnije poslati policajce ili posmatrače. Ali za sigurnost načelno su zadužene oružane snage. Takve zadatke, naravno, ne mogu samostalno obaviti male zemlje poput Slovačke, Austrije ili BiH, već moraju sve zajedno djelovati pod vodstvom neke veće nacije kako bi, ako ne u potpunosti riješili, a ono barem ublažili problem“, kaže Luif  i dodaje da je „nužno da BiH ima oružane snage spremne za odlazak u međunarodne misije“.

Također smatra da OS BiH, pored policije, civilne zaštite, vatrogasne službe… često na sebe preuzima ulogu spašavanja u kriznim situacijama, poput poplava, vremenskih nepogoda i drugih katastrofa, a budući da je opremljenija, da “ima veoma iskusne oficire i narednike koji znaju kako upravljati sistemom održavanja, ali i – ograničene fondove”.

Na kraju zaključuje kako „više niko direktno ne prijeti BiH“ te da je, gledajući kroz historiju, „svaki rat u tu zemlju stigao izvana i nikad nije započinjao u njoj“.

Izvor: Agencije