Koliko je Republika Srpska zaista protiv NATO-a?

Aktuelna politička borba za i protiv NATO puta Bosne i Hercegovine, koja se u dijelu javnosti predstavlja i kao pitanje opstanka cjelovite države, odvija se bez ikakvog aktivnog učešća građana i uticaja njihove volje. Građani su pri tome najčešće tretirani kao strogo kontrolirana masa za podršku određene politike. Stoga su pomalo iznenađujući rezultati istraživanja Fakulteta političkih nauka iz Banje Luke o stavovima građana bh. entiteta Republika Srpska o integracijama BiH u NATO i EU, a također su indikativni i rezultati ankete na istu temu koju je u FBiH proveo USAID. Dakle, posmatrajući sveukupne rezultate, ako bi se danas proveo referendum u cijeloj državi, više od 60 posto stanovnika bi bilo za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, uključujući i građane RS-a.

Statistike kontra politike

Iako su statistike relativno pouzdani pokazatelji javnog mišljenja i stavova o društvenim pojava, s druge strane predodžbe o “volji naroda” koje kreiraju političari sasvim su nepouzdane. Stoga je istraživanje koje je nedavno proveo Anketni centar FPN-a iz Banje Luke, a u okviru projekta Udruženja EDA Banja Luka, vrlo dragocijeno u smislu objektivizacije javnog mišljenja u oba entiteta o NATO putu Bosne i Hercegovine. Prvi grubi zaključak je – niti su građani RS-a sasvim protiv NATO-a, kako želi predstaviti vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata, niti su građani entiteta Federacija Bosne i Hercegovine jednoglasno za NATO, što tvrde vodeće stranke Bošnjaka i Hrvata.

Na pitanje “Da li ste za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO?”, očekivano, “protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO” je većina ispitanika u RS-u, ali tijesna većina – 53,1 posto. Pri tome je 20,4 posto građana RS-a odgovorilo “da, u svakom slučaju”. Ukupno 8,5 posto ispitanika je uslovno za NATO, “da, ukoliko Srbija isto učini”. Postoji i 18 posto neodlučnih ispitanika (“ne znam”), koji bi mogli odnijeti prevagu na stvarnom referendumu. Očigledno da su antinato propaganda, snažan ruski medijski utjecaj i agresivna dnevna politika Milorada Dodika polučile tek polovičan uspjeh, a s druge strane, promocija ekonomsko-političko-sigurnosnih vrijednosti NATO članstva još nije doprla do nekih ciljnih grupa u RS-u.

Na isto pitanje u ranijem istraživanju USAID-a, “Anketa percepcije građana u Bosni i Hercegovini 2016”, 85 posto građana Federacije Bosne i Hercegovine izjasnilo se “za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO”. Ako se ovi procenti primijene na ukupan broj stanovnika u entitetima, u konačnom to znači da je najmanje 60 posto građana Bosne i Hercegovine za ulazak u NATO. Kako je rečeno, danas i s ovom pameću referendum u Bosni i Hercegovini za pitanjem “Da li ste za ulazak u NATO?” uspio bi s gotovo dvije trećine većinom “za”.

Važnije od toga je da bi u ukupnom rezultatu bili sadržani glasovi, odnosno volja pripadnika svih naroda te da bi tako bio validan i pred relevantnim međunarodnim tijelima. Slično istraživanje javnog mnijenja provedeno je u Hrvatskoj prije nego je primljena u NATO (2008. godine) i pokazalo je da je tada “za NATO” bilo 61 posto građana. Ova podrška javnosti bila je dovoljna Saboru i Vladi Hrvatske da donesu potrebne odluke o članstvu.

NATO će tražiti referendum

Mišljenje javnosti o ovom pitanju vrlo je bitno i političke elite će morati voditi računa o tome kada ubuduće budu nastupali s isključivim stavovima. Jer, NATO će, imajući u vidu prevrtljivost srpske politike u vezi s već donesenim odlukama, ruski i srbijanski uticaj, nejasna kolebanja unutar bošnjačkog korpusa te pretežnu opredjeljenost Hrvata za NATO integracije, zasigurno u jednom trenutku tražiti referendumsko izjašnjavanje građana o ulasku države Bosne i Hercegovine u Alijansu. “Prijateljsku teritoriju” u nekoj zemlji definiraju građani i njihov odnos prema NATO-u, bazama, instalacijama, vojnicima… te opredijeljenost države, a ne parcijalne stranačke i etnonacionalne politike, koje se sada dominantno bave ovim pitanjem. Stoga će u nekoj budućoj fazi procesa referendum o NATO-u biti vrlo izvjestan.

Bosna i Hercegovina je trenutno, posmatrano iz Brisela, vrlo nepouzdan kandidat za članicu Saveza. Tek kroz najavljeni “Program reformi Bosne i Hercegovine” treba otkloniti niz slabosti u svim domenima, od pravosuđa, preko državne administracije i uprave, sektora sigurnosti i odbrane, verifikacije i kontrole granica, pa do efikasnog suzbijanja vanjskih utjecaja u obavještajnim i strateškim državnim pitanjima.

Generacija ratnika ‘za’ NATO

Istraživanje je prema riječima Borislava Vukojevića, rukovodioca Anketnog centra banjalučkog FPN-a, provedeno sa 1.001 ispitanikom različitih dobi. Uz pitanja je ponuđeno nekoliko odgovora s gradacijom stavova. Rezultati su pokazali zanimljiv raskorak u odgovorima između ispitanika zrelije dobi (s ličnim iskustvom rata) i mladih, koji su, kako se pokazalo, slabije otporni na propagandu i druge vanjske utjecaje.

Dakle, među onih 20,4 posto pristalica učlanjenja Bosne i Hercegovine u NATO u RS-u najviše je starijih od 55, pa čak i iznad 60 godina, dok su antinato raspoloženi uglavnom mladi. Na to je skrenuo pažnju i Zdravko Zlokapa, dekan FPN-a, bacajući tako nešto drugačije svjetlo na najaktuelnije političko pitanje u RS-u: “Zanimljivo je da su stariji građani pokazali tendenciju da se više izjašnjavaju za ulazak u NATO pakt, a također i da su mnogi građani ulazak u NATO pakt odbijali samo uslovno, odnosno ako Srbija to uradi, onda možemo i mi”, kaže Zlokapa.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ovaj fenomen bit će predmot novog istraživanja, ali se logično tumačenje za pronato raspoloženje kod starijih može naći upravo u njihovom iskustvu rata koje su doživjeli i nikako ne žele ponoviti.

Razumijevajući politike koje im upravljaju životima, mudro su odvagali da članstvo daje najbolje garancije političke stabilnosti i dugotrajnog mira. Nadalje, pokazalo se da na zrelije generacije manje utječe propaganda tipa “NATO nas je bombardovao, pa zato NE”, ili “nećemo da dođemo u situaciju da ratujemo protiv Srbije” i slično. Ljudi u RS-u danas znaju da to nisu stvarni, niti releventni razlozi.

Pijuni ruskih interesa

Mnogo je tragičnija srpska historija u odnosima s Turskom, Njemačkom te sa zapadnoevropskim članicama NATO-a, čija je avijacija tukla ciljeve u RS-u i Srbiji, pa to ne smeta političko-ekonomskim elitama da razvijaju odnose i biznis s njima, niti građanima RS-a da bolju budućnost potraže upravo u tim državama. Tako je postalo jasno da je aktuelno blokiranje atlantskog puta Bosne i Hercegovine od Milorada Dodika i SNSD-a u državnim organima zapravo borba za ruski geostrateški interes (zaustavljanje širenja NATO-a), a ne borba za boljitak RS-a, čiji građani, kroz Dodikovu politiku, postaju tek pijuni ruskih igara.

Vjerovatno je da bi Rusija podržala i potpomogla Dodikovu separatističku avanturu, ali građani RS-a sada znaju da bi “perspektiva” otcijepljene teritorije bila neizvjesna i agonična poput stanja u Pridnjestrovlju, Južnoj Osetiji, Abhaziji i Donbasu, koje je upravo Moskva, čak i vlastitim tenkovima, ohrabrila i gurnula u prevrat samo zato da države kojima pripadaju (Moldavija, Gruzija, Ukrajina) ne bi postale sfera utjecaja Zapada.

Osim zbog neperspektivnosti slijeđenja ruskih interesa, nepovjerenje građana u srpske političke elite po ovom pitanju stvoreno je i pristajanjem SNSD-a na NATO put 2005. godine, dakle nakon bombardiranja. Zato se aktuelni Dodikov zaokret ne može shvatiti ozbiljno. A posebno nakon njegovog parafa na “Programu reformi Bosne i Hercegovine”. Ovaj dokument tajnovitog sadržaja, koji će biti poslan u Brusel umjesto ANP-a (Godišnji nacionalni izvještaj), već je u RS-u ocijenjen kao “Dodikova kapitulacija u drugom pakovanju”.

EU, NATO i ekonomija

Istraživanje je pokazalo da je građanima RS-a nejasna veza između NATO-a, ekonomije i puta ka Evropskoj uniji. Preko 60 posto ispitanika podržava integraciju Bosne i Hercegovine u EU, ali 37 posto njih misli da se u EU može bez članstva u NATO-u, isto toliko “ne zna” kakva je tu veza, dok je samo četvrtina svjesna da je NATO karta za EU.

Iznenađujuće je da najveći dio onog malog procenta koji je protiv puta u EU pripada mlađoj populaciji (18 do 41 godinu), koja čini novi iseljenički val iz Bosne i Hercegovine baš prema zemljama EU. Niti jedan autobus iz RS-a nije otišao prema Rusiji, iako Dodik kroz medije često šalje poruke tipa: “Mi koji ovdje živimo mislimo da je Rusija fer i da nam puno pomaže.” Ovaj disbalans između euroskepticizma mladih i njihovog egzodusa u EU te rusofilije političara RS-a i ignoriranja od mladih također bi mogao biti predmet novog istraživanja.

Također, građanima RS-a uopće nije jasna veza između članstva u NATO-u i investicija i razvoja ekonomije u Bosni i Hercegovini, pa 50 posto smatra da članstvo nema veze s investicijama, dok oko 40 posto vjeruje da bi “članstvo podstaklo ekonomski razvoj”. Čini se da je javnosti u RS-u ciljanom antinato propagandom jednostavno sakrivena činjenica da su sve postsocijalističke države nakon prijema u NATO doživjele enorman rast stranih investicija te višestruko uvećanje bruto domaćeg proizvoda, zaposlenosti i standarda.

Upravo ovo posljednje u narednom periodu moralo bi biti u fokusu afirmacije atlantskog puta Bosne i Hercegovine, jer je osnova motivacije ljudi za ili protiv nekog puta na koncu uvijek bolji standard, mir i stabilnost, plaćeni računi, dostojanstven život…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera