Koliko je jarka nova iranska zora?

Zdravlje miliona Iranaca je bilo ugroženo zbog sankcija međunarodne zajednice (Reuters)

Piše: Belen Fernandez

Zamislite da se 10 iranskih vojnika na iranskom vojnom brodu pojavilo u blizini obale Sjedinjenih Američkih Država.

Može se sa sigurnošću reći da, bez obzira na koji smjer djelovanja bi se odlučili američki zvaničnici povodom tog upada, on se ne bi sveo na kratkotrajni pritvor posjetilaca koje bi zatim pustili da idu njihovim putem bez neproporcionalne količine borbene retorike i teorija zavjere koje bi plasirali sektori u SAD-u i međunarodnom društvu specijalizirani za takve stvari.

Proteklih godina je bilo dovoljno da Iran pomjeri prst pa da se ujedine neokonzervativci i druge stranke.

Primjera radi, 2011. godine je pred Kongresnim pododborom održano saslušanje u vezi sa navodnom prijetnjom za nacionalnu sigurnost SAD-a zbog iranskih akcija u Latinskoj Americi.

Među tim akcijama je naveden zahtjev iranske ambasade u Boliviji, koja je tražila da se osigura dvadesetak mjesta u međunarodnoj školi u La Pazu za djecu diplomatskog osoblja. Zastrašujuća stvar.

La Paz je, nemojte zaboraviti, udaljen nekih 6,225 kilometara od Washingtona. Drugim riječima, udaljenost između tog grada i američke prijestolnice je manja od udaljenosti između iranskog tla i američkih vojnih brodova koji su se prošle sedmice pojavili u iranskim teritorijalnim vodama.

I dok je Iran oslobodio 10 zadržanih američkih vojnika u vrlo kratkom roku, razni političari i mediji sa Zapada nisu propustili priliku da prikažu Islamsku republiku kao agresora u ovom slučaju.

Nova zora

Do incidenta je došlo samo nekoliko dana uoči ukidanja brojnih sankcija nametnutih Iranu, što je dogovoreno u okviru nuklearnog sporazuma. Taj sporazum je naširoko hvaljen kao nova zora u odnosima između oklevetane zemlje i takozvane međunarodne zajednice. Ali koliko jarka je ta zora?

Za početak, američko nametanja potpuno novih sankcija Iranu u vezi sa balističkim projektilima u trenutku kada se ukidaju druge sankcije indicira da je, što se tiče “međunarodne zajednice”, Islamska država i dalje persona non grata.

Višegodišnje kreštanje američkog političkog establišmenta o iranskim “destabilizirajućim aktivnostima” na Bliskom istoku je dodatni pokazatelj prevladavajućeg stava da bez obzira kakav površni napredak ta zemlja da ostvari, ona je fundamentalno i neizbježno materijal za Osovinu zla.

Nema veze što Izrael, američki partner u zločinu na Bliskom istoku, zauzima prema svemu sudeći poziciju glavnog destabilizatora u regiji i to ne samo zbog toga što redovno masakrira civile.

Zemlja koja nije potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (dokumenta na koji se stalno podsjeća kada treba demonizirati Iran), Izrael posjeduje pozamašan tajni arsenal nuklearnog oružja koje prijeti cijelom području, kako već takva oružja imaju običaj raditi.

I gle čuda: Izrael sada traži povećanje američke vojne pomoći na eventualnih pet milijardi dolara godišnje, što je značajan porast sa već astronomski visoke sume koju trenutno prima, kako bi se mogao suprotstaviti Iranu i srodnim “zakletim neprijateljima”.

Nova zora, doista.

Drugačiji rat

Barack Obama i kompanija mogu koliko žele hvaliti nuklearni sporazum i razmjenu zatvorenika kao pobjedu “diplomatije”. Ali je činjenica da su samoproglašene “diplomate” protiv Irana godinama vodile rat drugim sredstvima.

Ključni stup ovog rata uključuje ekonomske sankcije, a SAD je prve sankcije nametnuo Iranu davne 1979. godine.

Američki nezavisni naučnik Sayres Rudy je nedavno govorio o savremenim inkarnacijama režima sankcija na konferenciji nazvanoj “Fragmenti carstva nakon američkog stoljeća” – prikladno održanoj na jednom takvom fragmentu, na Američkom univerzitetu u Bejrutu.

Šaleći se da dobije osip svaki put kad čuje frazu “međunarodna zajednica”, Rudy je kazao da takvo navedeno grupiranje “ponosito i vidljivo kolektivno kaznilo iranski narod kako bi se postiglo selektivno razoružanje iranske države koja ne posjeduje nuklearno oružje, iako je i dalje na meti kojoj stalno prijete nuklearne sile”.

Ljepota sankcija za one koje ih implementiraju, ocijenio je Rudy, leži u njihovoj “naizgled birokratskoj, zakonitoj, objektivnoj, transparentnoj i nenasilnoj” prirodi, koja pruža civiliziranu glazuru za ono što može dovesti do uništenja stanovništva.

Kratka objava na internetskoj stranici New York Times 2013. godine opisuje “devastirajuće” posljedice sankcija na Iran, gdje je navedeno da je “zdravlje miliona Iranaca ugroženo zbog nedostatka lijekova i namirnica sa Zapada”.

U Iraku je, kako svi znamo, zbog sankcija gotovo pola miliona djece umrlo – ishod akcija za koje se zalagala Madeleine Albright, bivša američka državna sekretarka, koja je kazala: “Smatramo da je ta cijena opravdana”.

Pišući za internetski magazin Warscapes u oktobru prošle godine, Max Ajl je istakao da “prilagođavanje Irana globalnom sistemu kojim dominira SAD” zahtjeva da Iran “postane znatno drugačija zemlja od one koja je sada – zemlja koja se ne suprotstavlja izraelskim interesima i koja ne koristi svoja naftna bogatstva za razvoj posvećen narodu”, nego ih koristi za kupovinu proizvoda iz ponude Lockheed Martina i slične robe.

Dok se to ne desi, Iran će i dalje za međunarodnu zajednicu na leđima nositi metu. Možda bi smo trebali odložiti proslavu “nove zore”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera