Koliko će nas ekonomski koštati novo zatvaranje?

Izjava na početku pandemije COVID-19 da ćemo se “ekonomijom baviti nakon prolaska pandemije” državu i društvo Bosne i Hercegovine je koštala milijarde eura – kako direktne, tako i indirektne ekonomske štete. Ako se je na početku možda moglo i opravdati gašenje ekonomije zbog nepoznatosti virusa i opasnosti koju donosi, sada, nakon šest mjeseci, nema više nikakavog opravdanja za ponovno uvođenje sličnih mjera.

U prvi “lockdown” i gašenje ekonomije ušlo se potpuno površno, bez pripremljenih bilo kakvih ekonomskih analiza, projekcija, simulacija i planova kako i na koji način finansirati sve ono do čega je došlo i što svakodnevno gledamo, a na što je progresivni dio struke od starta upozoravao. Izostanak formiranja ekonomskog kriznog štaba, po uzoru na zdravstveni, trebalo je na početku pandemije imati funkciju procjene troškova po državu i društvo uvođenja ekonomskih mjera.

Ekonomski krizni štab je mogao, da je kojim slučajem formiran i da su u njegovom sastavu bili najveći ekonomski stručnjaci, koje ova država ima, procijeniti na osnovu postavljenih ekonomskih modela koliko će ekonomija opasti zbog pada izvoza, što bi bila posljedica ekonomskih restrikcija, koliko će pasti prihodi u turizmu, u trgovini, koliko će malih i mikro preduzeća i obrta biti ugašeno, radnika poslano na evidencije službi za zapošljavanje, koliko će se za to izdvojiti novca kao pomoć za nezaposlene osobe, koliko će ljudi biti pogođeno zbog nemogućnosti da vraćaju kredite, kako će to utjecati na bankarski i finansijski sektor, kako će se odraziti na dijasporu, dolaske bh. građana i priliv doznaka, kako će se odraziti na naplatu poreza i doprinosa i, konačno, na koji način će se to sve finansirati i nadoknaditi minusi do kojih će doći.

Umjesto ozbiljnog pristupa, stručnih analiza i odgovornog pristupa, dobili smo zakašnjelu i nedovoljno jaku finansijsku pomoć, koja je u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine iskorištena manje od 20 posto, zbog visoko postavljenih kriterija, koje mnoge firme nisu mogle ispuniti. Nakon svega, pojavljuje se nova/stara ideja da bi trebalo uvesti ponovno “lockdown” i rigorozne mjere, u cilju suzbijanja širenja korona virusa.

Ipak, postavlja se pitanje, koliko bi to sve koštalo?

Na osnovu dosadašnjeg iskustva i ekonomskih pokazatelja u toku dosadašnjeg trajanja pandemije COVID-19, riječ je o milijardama eura. Podaci o prikupljenim direktnim i indirektnim porezima te doprinosima pokazuju da je u prvih devet mjeseci prikupljeno oko 380 miliona eura manje, s tendencijom rasta do kraja godine. Od 27.000 otpuštenih radnika u Federaciji tek je vraćeno na posao oko 50 posto. Industrijska proizvodnja je u ovoj godini smanjena za 8,8 posto, a registrirani promet preko fiskalnih uređaja za 2,2 milijarde eura za samo šest mjeseci.

Zabilježen je snažan pad doznaka iz inostranstva u drugom kvartalu od 110 miliona eura. Kao posljedica svega, zabilježen je pad bruto domaćeg proizvoda u drugom kvartalu u odnosu na prvi kvartal od čak 10,8 posto. Prognoze MMF-a pokazuju da će ekonomija u ovoj godini pasti -6,5%. Iako se ovi podaci pokušavaju relativizirati na način da i druge zemlje imaju veliki pad, ekonomija u BiH se treba posebno posmatrati. Kao prvo, naša ekonomija u post-Dejtonskom periodu, osim u prvih nekoliko godina, nije imala stopu ekonomskog rasta od 6,5%, kao što će imati pad u ovoj godini. Pad će realno biti i veći jer kredit MMF-a od 330 miliona EUR-a ima funkciju zamjene nedostajućih poreskih prihoda. Nekoliko podataka već sada pokazuje da će nas ovaj pad i ova ekonomska kriza vratiti nekoliko godina unazad, tj. zbog ove krize, „ukrast“ će nam se ekonomski rast od minimalno tri godine. Pad BDP-a, obzirom na niske stope rasta prethodnih godina pokazuje vraćanje na nivo 2017. godine. Slično se može reći i za obim vanjskotrgovinske razmjene, koja je u ovoj godini na nivou između 2016. i 2017. godine.

Da li to znači i da će i izdaci biti kao u tim godinama?

Ne. Troškovi i izdaci će ostati na istom nivou za finansiranje svih neophodnih javnih potreba. Kao primjer se recimo mogu navesti izdaci za finansiranje penzija. U ovoj godini, u odnosu na 2017. godinu, za penzije u BiH se izdvaja više 516 miliona KM. Drugim riječima, vraćajući se na nivo ekonomske aktivnosti od tri godine unazad, moramo razmišljati kako naći novac samo za ovaj minus, a broj penzionera će i dalje rasti, kako do kraja ove godine, tako i svake naredne, zbog vrlo nepovoljne demografske strukture u našoj zemlji, gdje je prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH 41,6% svih zaposlenih radnika starije od 50 godina.

Ono što je struka upozoravala da nas ova kriza može odvesti u novo „ekonomsko ledeno doba“, sada sve više ima smisla. Kao što jedna izreka kaže da nikada nemamo drugu priliku da ostavimo prvi utisak, tako i u ovoj situaciji nemamo drugu priliku da pomognemo privredi na odgovoran i ispravan način, koja je prepuštena sama sebi da se snalazi kako zna i kako umije. Preduzeća koja su do kraja iscrpila svoje mogućunosti i zalihe kako bi preživjeli u ovoj godini, jednostavno više ne bi imali bilo kakvu mogućnost da prežive novi lockdown. Pad naplaćenih poreza u ovoj godini će biti blizu milijardu KM, koje ćemo nekako nadoknaditi zaduženjima, ali ključno je ko će taj novac vratiti i kojem periodu. Sljedeće godine ako budemo imali pad poreza u visini od 50% ove godine, to je opet minus od dodatnih 500 miliona KM u odnosu na pred-Covid stanje.

Šta bi mogli očekivati u slučaju novog lockdowna? Privrednici i preduzeća bi u ovom slučaju masovno krenuli sa otpuštanjem radnika, jer ne bi imali fiskalni kapacitet da finansiraju plate i doprinose. Radnici bi imali manje novca, dodatno bi porastao pesimizam na tržištu, a time bi došlo do dodatnog pada potrošnje. Padom ekonomske aktivnosti i rastom nezaposlenosti, dodatno će pasti industrijska proizvodnja i izvoz. Država bi mogla računati na veći pad poreskih prihoda nego što je to bio slučaj u prvom slučaju. Manje naplate doprinosa bi značilo i manje novca za finansiranje zdravstvefnog sektora. Prostor za zaduženje bi bio dodatno sužen i svi strukturni problemi bi došli do izražaja. U konačnici zbog kašnjenja u isplati socijalnih naknada, plata i penzija, moglo bi doći i do socijalnih nemira.

Prvi lockdown nas je uveo u stanje duboke recesije, koji do sada nije viđen u Bosni i Hercegovini. Novi lockdown bi nas gurnuo u stanje duboke depresije, što niko je želi ni pomisliti da bi do toga zaista i moglo doći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera