Kolaps vojnih komisija u Guantanamu

Piše: Andy Worthington

Vijest da je  Komisija američkog vojnog suda ukinula presudu protiv Davida Hicksa, prvog zatvorenika kojeg je osudio kritikovani pravosudni sistem vojne komisije u Guantanamu, dovodi u pitanje budućnost cijelog sistema.

Za Hicksa, australskog državljanina koji je uhapšen u Afganistanu gdje je prošao vojnu obuku, nikada nisu pronađeni dokazi da je učestvovao u borbama, a pogotovo u borbama protiv američkih snaga.

U martu 2007. godine prihvatio je nagodbu na svom suđenju, priznavši da je pružao materijalnu podršku za provođenje terorizma te se odrekao svog prava na žalbu, uvjeren da je to jedini izlaz iz Guantanama.

Zauzvrat, osuđen je na sedam godina zatvora, od čega će odslužiti samo devet mjeseci. U Australiju je vraćen sljedećeg mjeseca, a oslobođen je u decembru 2007. godine. Od tada se bori da spere ljagu sa svog imena. Konačno je to i uspio uraditi presudom kojom je također poništena njegova odluka da ne uloži žalbu.

Niz poniženja

Ovo predstavlja četvrto poniženje za vojnu komisiju, koja je riješila ukupno osam slučajeva od kada je ponovo aktivirana u novembru 2001. godine.

U oktobru 2012. godine, presudu protiv Salima Hamdana, vozača Osame bin Ladena, koji je nakon suđenja u julu 2008. godine osuđen na pet mjeseci zatvora, poništio je Žalbeni sud u Washingtonu uz obrazloženje da to nije bio ratni zločin u vrijeme kada je donesen Zakon o osnivanju komisije.

Ukidanjem presude Hicksu ostale su samo četiri presude i neke od njih su upitne.

Ono što je to zapravo značilo je da je Kongres donio zakon 2006. godine nakon što je Vrhovni sud poništio prvu verziju komisije zbog kršenja Jedinstvenog kodeksa vojne pravde i Ženevskih konvencija.

To je postalo jasno 2009. godine kada je Obamina administracija po treći put aktivirala komisije nakon što su stavljene na čekanje kada je Obama preuzeo dužnost.

U svjedočenju pred Senatom, David Kris, advokat Ministarstva pravde, i Jeh Johnson, viši advokat pri Pentagonu, istakli su da bi optužbe za pružanje materijalne podrške mogle biti žalbe koje bi bile usvojene. Međutim, Senat ih je ignorisao.

U januaru 2013. godine, Okružni sud u Washingtonu poništio je presude za pružanje materijalne podrške protiv drugog zatvorenika, Ali Hamze al-Bahlula, jemenskog državljanina koji je napravio promotivni videosnimak za Al-Kaidu.

Bahlul nije pripremio dobru odbranu na svom suđenju u oktobru 2008. godine te je osuđen na doživotnu kaznu. U daljem suđenju se nije uspjelo utvrditi da li će Bahlul biti osuđen po drugoj optužbi, o zavjeri, ali domine su se nastavile rušiti.

Trećem zatvoreniku, Nooru Uthmanu Muhammmedu iz Sudana, komisija je poništila optužbu 9. januara 2015. godine. Muhammed, koji je radio u vojnom kampu u Afganistanu, prihvatio je nagodbu u februaru 2011. godine, priznavši krivicu za pružanje materijalne podrške i zavjeru u zamjenu za 14 godina zatvora, od kojih treba odslužiti 45 mjeseci. Vraćen je u svoju zemlju 2013. godine.

Upitne presude

Ukidanjem presude Hicksu ostale su samo četiri presude i neke od njih su upitne.

Ibrahim Al-Qosi, kuhar iz Sudana, prihvatio je nagodbu u julu 2010. godine za pružanje materijalne podrške te je vraćen u Sudan dvije godine kasnije. Njegova osuda očigledno više nije validna, ali pitanja se također moraju postaviti u vezi sa presudom protiv Omara Khadea, bivšeg zatvorenika, kojem se kao maloljetniku nikada nije ni trebalo suditi.

U oktobru 2010. godine, Khadr je pristao na nagodbu, priznavši krivicu za ubistvo i pokušaj ubistva, što predstavlja kršenje zakona o ratovanju i za špijunažu, kao i za zavjeru i pružanje materijalne podrške. On trenutno služi osmogodišnju zatvorsku kaznu u Kanadi.

Jedan od njegovih advokata, Nate Whitling, za Hicksovu presudu je rekao da je „bitna“, te je rekao da ona „potvrđuje da je odluka o odricanju žalbe koju je potpisao Omar kao dio njegove nagodbe nevažeća i da on može uložiti žalbu na svih pet osuđujućih presuda“.

Majid Khan i Ahmed al-Darbi pristali su na nagodbu, ali još nisu osuđeni. Međutim, kako se komisije ruše oko njih, nije jasno da li sistem može preživjeti.

Sedam muškaraca, uključujući Khalida Sheikha Mohammeda, trenutno prisustvuju naizgled beskonačnim ročištima prije suđenja, dok njihovi advokati pokušavaju otkriti dokaze njihovog mučenja u „tajnim zatvorima“, a tužitelji pokušavaju osigurati da njihovi iskazi o mučenju ne izađu na vidjelo. Umjesto toga, ima više smisla da se komisije ukinu i da ovi muškarci budu prebačeni u SAD, te da im se sudi na državnom sudu.

Ovo se trebalo desiti kada su prvi put uhapšeni, što je u nekim slučajevima prije više od deset godina. To bi značilo da bi pravda konačno mogla biti zadovoljena, te bi to također pomoglo Obami da ispuni svoje obećanje o zatvaranju Guantanamu koje dugo odgađa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera