Koga Egipat bira – Mubaraka? Ne, Sissija

Sissi je u klasičnom vojnom udaru oborio vlast Mohammeda Morsija, prvog slobodno izabranog predsjednika (EPA)

Egipatske vlasti počele su da štampaju 60 miliona listića za predsedničke izbore zakazane za kraj marta, ali radi se o nepotrebnom trošku jer se pobednik unapred poznat: aktuelni predsednik Abdul Fattah al-Sissi.

Pošto su mogući rivali pohapšeni ili su se povukli, Sissi će protiv sebe imati samo jednog kandidata, malo poznatog političara koji je pre nekoliko meseci organizovao kampanju podrške reizboru predsednika, da bi se u poslednji čas prijavio sa jasno dobijenim dekorativnim zadatkom da spreči da se izborni spektakl pretvori u referendum o jednoj ličnosti.

Sedam stranaka opozicije odlučilo je da bojkotuje glasanje, a njihove lidere je državni tužilac odmah optužio da time pokušavaju da “obore režim” i da potkopavaju demokratiju i Ustav zemlje.

Egipćanima je tako samo ostavljena formalna prilika da na 15.000 biračkih mesta potvrde svemoć šefa države, bivšeg komandanta koji je popularnost stekao odbijanjem naređenja da vojska puca u narod tokom egipatske varijante Arapskog proleća 2011.

Klasičnim vojnim udarom došao na vlast

Sissi je u klasičnom vojnom udaru 2013. oborio vlast Mohammeda Morsija, prvog slobodno izabranog predsednika koji je na ovaj položaj stupio juna 2012. Njegov obračun sa Morsijem i proislamističkom Muslimanskom braćom koja su iza njega stajala označio je kraj eksperimenta spajanja tradicija islama i demokratije.

Morsi je uhapšen i u zatvoru čeka šta će se odlučiti oko presude na smrt. Braća su proglašena za terorističku organizaciju, a Sissi je 2014. izabran za predsednika i od tada se nametnuo kao apsolutni kontrolor političkih, ekonomskih i socijalnih dešavanja.

Poništena su sva očekivanja od Revolucije 25. januara o slobodama i socijalnoj pravdi. Najmnogoljudnija zemlja arapskog sveta vratila se autoritarnim vremenima vladavine oficira od Gamala Abdela Nasera preko Anwara el-Sadata do Hosnija Mubaraka.

Repriza prošlih izbora

Šta uopšte znače izbori zakazani za 26-28. mart? Čemu otvorena mogućnost drugog kruga krajem aprila kada je sasvim predvidljivo da će trijumfovati feldmaršal – koji je ovaj čin uzeo da bi sa snažnijim autoritetom rušio prethodnika – i da će Egipat koliko 2. aprila dobiti novog-starog predsednika?

Iako će konačna lista kandidata biti saopštena 24. februara, jasno je da će izbori biti repriza onih iz 2014, kada je Sissi u trci sa levičarskim političarem Hamdeen Sabahijem osvojio čak 97 odsto glasova.

Demokratski civilni pokret (CSD), koalicija liberalnih i levičarskih partija i organizacija osnovana u decembru, i oko 150 liberalno orijentisanih ličnosti dobro su pročitali svet u kome žive: odlučili su se da bojkotuju izbore “zbog nepostojanja ikakvog pozitivnog znaka da će režim garantovati slobodan i fer izborni proces”.

Sissi je odmah uzvratio preteći da će sprečiti svakog ko ugrožava egipatsku bezbednost uz obećanje da se nikada više neće ponoviti neredi kojima je oboren Mubarak.

Širenje straha među biračima

U retkom javnom suprotstavljanju raisu, CDS je ovaj govor nazvao pokušajem “širenja straha među biračima” i “potkopavanjem integriteta izbornog takmičenja”. “Čišćenje političkog prostora od kandidata u ime očuvanja bezbednosti je neustavno i ne doprinosi bezbednosti”.

Na osnovu prijave jednog advokata, državni tužilac pokrenuo je odmah istragu protiv 13 vodećih opozicionih lidera optužujući ih za pokušaj “destabilizacije države” i rušenje ugleda Egipta kod kuće i svetu, što je bio poslednji u nizu dokaza da Sissi ne dopušta bilo kakav izazov svojoj vlasti. Strogo kontrolisani državni mediji pristalice bojkota svakodnevno dovode u vezu sa “stranim konspiratorima koji žele haos”. Uzalud je lider Partije ustava, Khaled Dawoud, optužbe nazvao “lažima”.

“Ostanite kod kuće”, ne odustaje opozicija od poruke biračima posle eliminacije nekoliko potencijalnih kandidata.

Pukovnik Ahmed Qonsowa, koji se među prvima odlučio da učestvuje, u decembru je osuđen na šest godina zatvora zbog “kršenja vojnih pravila”. Bivši načelnik Generalštaba Sami Anan, koji je važio za ozbiljnog rivala, diskalifikovan je pošto ga je armija optužila da je prekršio zakon kandidujući se bez prethodno dobijene dozvole. Sada je u vojnom zatvoru a pravi razlog je što je ovaj još aktivni general najavio da bi u slučaju pobede vratio Muslimansku braću u politički život.

Kratak rok za prikupljanje potpisa

Ambijent zastrašivanja i nepostojanja elementarnih uslova za iole fer kampanju naveo je na povlačenje Mohammed Anwar Sadata, nećaka ubijenog predsednika Sadata i predsednika liberalne Partije reformi i razvoja. Pre njega je trku napustio i advokat građanskih sloboda Khaled Ali, kandidat na izborima 2012, koji se žalio da je rok od samo devet dana za prikupljanje potpisa bio “neprimereno kratak”.

Lideru liberalne stranke Wafd, biznismenu Al-Sayed Al-Badawiju, kandidaturu je onemogućila njegova partija čiji se vrh odlučio da podrži Sissija kao “jedinog koji je u stanju da se suoči sa izazovima Egipta”. Predsednika među više stranaka podržavaju ultra-konzervativna salafistička partija Nour i levičarski Tagammu.

Opozicioni poslanik Haitham el-Hariri tvrdi da je pravo građana da odluče da li će bojkotovati izbore ili ne, ali poziv je poslužio kao prilika da se režim obruši na opoziciju. Stranka Mostakbal Watan (Budućnost nacije), druga po snazi u Parlamentu, izdala je saopštenje u kome se kaže da bojkot “služi stranoj agendi”.

“Ukoliko pobedim, one koji pozivaju na bojkot izveo bih pred sud zbog velike izdaje”, kaže Sissijev jedini protiv kandidat Moussa Mostafa Moussa potvrđujući da je tu da brani, a ne da bude izazov režimu.

Moussa, 66-godišnji inženjer arhitekture, u politički život se uključio 2005. kada je imenovan za zamenika šefa malo poznate stranke Ghad (Sutrašnjica) koju je godinu dana ranije osnovao Ayman Nour. Napustio je partiju, ali se brzo vratio kada su mu dali lderski položaj. Ghad je na parlamentarnim izborima 2015. u koaliciji sa Kongresnom partijom izborio tri poslanička mesta.

Sve se vraća na staro

Tokom Mubarakove ere predsednika je birao Parlament, a 2005. je prvi put dopušten veći broj kandidata. Prvi demokratski direktni predsednički izbori održani su 2012, godinu dana posle obaranja Mubaraka i onoga što se i danas zove “revolucija”. Morsi je u drugom krugu bivšeg premijera Shafiqa.

Sada se po svemu sudeći sve vraća na staro: prevare, krađe i kupovine glasova, kampanje zastrašivanja, protesti opozicije. Sve je učinjeno da izbori budu dobijeni pre izbora i da se neinspirisani birači animiraju da izađu na glasanje. U siromašnim delovima zemlje provladini aktivisti i biznismeni nude hranu i novac kako bi se registrovali oni koji će podržati Sissija.

Prema egipatskim zakonima, da bi se kvalifikovao predsednički kandidat mora da prikupi podršku najmanje 25.000 građana iz 15 guvernorata ili 20 poslanika Parlamenta. Sissi je obezbedio potpise 549 poslanika i više od 173.000 Egipćana iz svih 27 guvernorata –  i to samo u jednom danu od ranog jutra do četiri popodne istog dana. U nadležnoj komisiji kažu da je broj bio veći od 900.000 i da je uključivao i dve stogodišnjakinje. Rival Moussa je u zadatom roku dobio podršku 47.000 građana i 26 poslanika.

Raščišćavanje terena podrazumeva i hapšenja. Šestorica vodećih članova zabranjene Muslimanske braće lišena su slobode u gradu Mansoura u delti Nila pod optužbom da su podsticali na predizbornu “pobunu i nasilje”.

Kampanja uvredljiva po Egipat

Sissi, kome mandat ističe u junu, je tokom poslednje četiri godine učvrstio vlast, eliminisao opoziciju i uspostavio potpunu kontrolu nad medijima, pa sada nastupa sa porukom da su od političkih sloboda važniji ekonomski oporavak posustale privrede i pitanja bezbednosti u vremenu kada džihadističke grupe bliske Islamskoj državi  kontrolišu velike delove Sinaja i svojim akcijama terorišu Kairo i druge gradove.

Sissijeve pristalice žele veliku izlaznost koja bi obezbedila ubedljivu pobedu. Već se održavaju masovni mitinzi mobilizacije podrške predsedniku. “Želimo da očitamo tešku lekciju svima koji građane pozivaju na bojkot”, kaže poslanik Farag Amer.

Kampanja će po formi koju nudi režim možda biti dinamična, ali će biti apsurdna i bez kredibiliteta. Uvredljiva po Egipat.

“Svesno isključivanje svih opozicionih kandidata sa izborne scene čini ove izbore besmislenim”, kaže Medhat al-Zahed, predsednik partije Narodnog socijalističkog saveza. “Nezabeleženo je u istoriji izbora da se rival glavnom kandidatu traži među njegovim pristalicama”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera