Kodeks koji će istjerati jazavca iz parlamenta

Kakofonija je malo utišana kada su u „bijelu salu“ ugrađeni ometači signala mobilne telefonije (Al Jazeera)

Piše: Snježana Mulić-Softić

Zastupnici i delegati Parlamentarne skupštine BiH  (PS BiH) godinama su se na sjednicama ponašali kao nemirna djeca u školi. Jedni su kasnili, drugi nisu dolazili nikako, treći nisu pratili o čemu se razgovara, četvrti su pričali na telefon, igrali se na laptopima ili čitali novine, peti su dobacivali kolegama, koškali se, šesti izvodili performanse…

Sve to doprinijelo je da učinak ovog najvišeg zakonodavnog tijela dođe na neslavnu listu državnih parlamenta u regiji koji imaju najslabiji rezultat.

„Naš parlament je među najneefikasnijim u regiji. Često se odbija izjašnjavanje o predloženim zakonima, tako da mogu reći da je skoro podjednak broj odbijenih i usvojenih. A sve to se dešava uglavnom zbog činjenice da se na sjednicama više pažnje posvećuje pričama o kojima tamo ne bi trebalo raspravljati ili da se vrijeme troši na druge, nevažne stvari, umjesto na ono za što su zastupnici i delegati postavljeni i za što su dobro plaćeni“, kaže Ivica Ćavar, konsultant za monitoring rada PS BiH ispred Centra civilnih inicijativa (CCI).

Kakofonija u bijeloj sali

Ćavar, koji već osam godina prati rad državnih parlamentaraca, ističe kako je konačno napravljen korak naprijed, jer je Zastupnički dom PS-a usvojio Prijedlog kodeksa ponašanja zastupnika i delegata u PS-u BiH, a što je CCI predložio još 2008. godine.

Kaže da je CCI ovim prijedlogom htio zaštititi delegate najvećeg zakonodavnog tijela u BiH, sačuvati njegov dignitet, ali i preduprijediti neke nemile scene, koje se nerijetko dešavaju i u pravim demokratijama: „Vidjeli ste da u nekim parlamentima dođe do tuče, fizičkih obračuna, bacanja jaja ili suzavca, kao što je to slučaj ovih dana u kosovskom parlamentu, a, na sreću, kod nas još do toga nije došlo i zaista naše parlamentarce za to treba treba pohvaliti“.

Na sjednicama bh. državnog parlamenta ponekad je bučno kao na velikom odmoru u školi, delegati ulaze i izlaze iz sale dok traje sjednica, glasno pričaju ili dobacuju dok neki zastupnik govori, okreću leđa predsjedavajućem, neki drijemaju, a neki razgovaraju na telefon.

Kakofonija je malo utišana kada su u „bijelu salu“ ugrađeni ometači signala mobilne telefonije.

„Znalo se desiti da istovremeno, usred sjednice, zazvone tri-četiri telefona, svaki sa drugačijim zvonom, odnosno melodijom, a onda bi oni čiji su to  telelefoni, odgovorili na poziv. To je bilo strašno, nedopustivo. Sada bar toga nema“, priča Ćavar.

Strah od kazne

Kaže kako Prijedlog kodeksa, koji je, na njegovo iznenađenje usvojen u Zastupničkom domu bez glasova protiv i sa samo sedam suzdržanih, i čije se usvajanje očekuje uskoro i u Domu naroda, predviđa kazne za različita kršenja reda i mira, a koje idu od usmene opomene, preko novčanih kazni, koje idu do 70 posto paušala, pa do javnog objavljivanja imena i prezimena kršitelja u sredstvima javnog informiranja i na internetskoj stranici PS-a BiH.

Upravo je ova zadnja kazna izazvala najviše negodovanja.

Ivo Miro Jović, zastupnik HDZ-a  tako je izjavio kako bi prije pristao na novčanu kaznu, nego da mu se ime nađe u medijima, shvatajući tu mjeru kao „zakivanje na stub srama“.

Odredbama ovog kodeksa bit će zabranjeno međusobno vrijeđanje među poslanicima i delegatima u toku održavanja sjednica, zabranjeno čitanje novina, korištenja računara i mobitela, te razgovora među parlamentarcima, ukoliko takvo ponašanje ometa rad sjednice, ali i neumjesno odijevanje.

Parlamentarnci se, kaže Ćavar, uglavnom odijevaju pristojno, ali se dešavalo da neki odjeću iskoriste za promociju svoje političke stranke ili neku drugu provokaciju.

Tako je Jerko Ivanković Lijanović, zastupnik Narodne stranke Radom za boljitak, na sjednice dolazio u majici na kojoj je bio logo stranke koju predstavlja, što mu je poslije zabranjeno.

Teatar na Marindvoru

Bijela sala na Marindvoru ponekad je bila poput teatra.

Kad je u martu 2012. zastupnički dom raspravljao o prijedlogu Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti, zastupnik SNSD-a Drago Kalabić prekinuo je raspravu.

Naime, Kalabić je usred rasprave ustao, ogrnuo seljački prsluk i na glavu stavio šubaru, glumeći Davida Šrtbca, lika iz satirične priče “Jazavac pred sudom” Petra Kočića.

„Istina je da je Kalabić izmamio osmijeh zastupnika i da ih je sve zabavio, ali i to da je taj njegov performans prekinuo raspravu o tako jednom važnom pitanju za ovu državu“, kaže Ćavar s ogorčenjem.

Ističe, kako je čak i na sam dan usvajanja Prijedloga kodeksa došlo do narušavanja mira u sali, a nakon što je zastupnik Zaim Backović, također usred rasprave o jednom zakonu, počeo dijeliti iskopiranu “Gramatiku bosanskog jezika” i govoriti o temi koja nije bila na dnevnom redu.

Ćutljivi delagati

Da je kodeks neophodan bh. parlamentu potvrđuje i  Maja Gasal-Vražalica, zastupnica Demokratske fronte „Željko Komšić“.

„Delegat Mario Kramatić na jednoj od sjednica Zajedničke komisije za ljudska prava uvrijedio me je na nacionalnoj osnovi, naglašavajući da se moj glas ne može brojati kao glas iz hrvatskog naroda. Članice i članovi, kao i predsjedavajući komisije su reagirali, a i ja osobno, tražeći zapisnikom da se konstatira da me kolega vrijeđa, te da komisija zauzme stav i reagira, jer je nedopustivo da neko ko je član Komisije za ljudska prava nema osjećaj za Hrvate i Hrvatice koji dolaze iz drugih stranaka“, priča Gasal-Vražalica za Al Jazeeru, dodajući kako je isti kolega vrijeđao i ministra prometa i komunikacija te Demokratsku frontu nazvao „multičetničkom“ umjesto multietničkom.


Ivica Ćavar, CCI

Ona kaže da je ovih primjera puno, te da joj je žao što kodeksa, ovakvog kakav se sada usvaja, nije bilo ranije, a na koji bi se mogla pozvati i zaštititi.

„Da je postojao kodeks, mogla sam reagirati prijavom bar tri puta“, kaže zastpnica DF-a.

Iako Prijedlog kodeksa regulira i način ophođenja zastupnika i delegata prema kolegama, ali i prema gostima i novinarima (gdje se izričito navodi da im je dužnost medijima i građanima dati informacije i ne odbijati njihove zahtjeve), Ivica Ćavar među najvrednije odredbe svrstava one koje se tiču prisustva zastupnika i delegata na sjednicama i njihovog aktivnog učešća u njima.

„Sramota je da neki zastupnici i delegati primaju tako velike plaće, koje su između pet i sedam hiljada maraka, a da se ne pojavljuju na sjednicama, da ne diskutiraju, niti daju bilo kakav svoj doprinos. Mnogi od njih izađu usred rasprave, i onda se desi da, kad dođe red za glasanje, nema kvoruma.

Mnogi zakoni su zbog toga ostali neusvojeni, a mnoge sjednice prekinute. Zastupnici su dužni biti na svojim mjestima i raditi svoj posao, prije svega zbog građana koji su ih izabrali i koji im daju te plaće.“

Kaže da je ranije bilo puno onih koje su zvali „ćutljivim delagatima“.

„Oni su, doduše, raspravljali po komisijama, ali na plenarnim sjednicama ne bi progovorili ni riječi. Sjećam se zastupnika SDA Seada Jamakosmanovića koji je samo sjedio i nijednom se nije javio za riječ. Mnogi od njih su glasni dok ne dobiju mandat, a čim ga dobiju, ušute se, jer onda se više misli na osobni interes, nego na interes građana zbog kojih su tu. Drago mi je da kodeks regulira i to koliko se najviše neopravdano može izostati i da na neki način tjera zastupnike i delegate da budu aktivni na sjednicama, jer će samo tako ovaj parlament postati efikasniji.“

Suzdržan čitav klub

Kao pozitivan pomak smatra i činjenicu da u Zastupničkom domu niko nije bio protiv kodeksa. Međutim, kompletan Klub SNSD-a, njih sedmoro, bio je suzdržan.

Lazar Prodanović, zastupnik SNSD-a, kaže da nema ništa protiv kodeksa, da mu je, naprotiv drago što je konačno pred usvajanjem, ali da je kompletan Klub imao zamjerku na drugostepeni postupak u odlučivanju o kazni, što znači da će o njoj odlučivati samo Komisija za ljudska prava.

„Smatramo da bi o tome trebali odlučivati kolegiji oba doma i to smo, dok je kodeks još bio u izradi, isticali i uputili smo amandmane, ali oni nisu prošli.“, kaže Prodanović.

Također ističe da je bit kodeksa, ustvari, ponašanje zastupnika i delegata, a ne kazna koju predviđa za kršenje pravila ponašanja.

„Trebamo se primjereno ponašati u parlamentu, ne zato što to propisuje kodeks i zato što postoje kazne ako to ne radimo, već zato što smo ljudi, što smo izabrani od naroda i stranaka da ih predstavljamo i što, jednostavno, tako treba da bude“, zaključuje Prodanović.

A CCI-jev konsultant za monitoring se nada da će uskoro i njegov rad u Parlamentarnoj skupštini BiH imati kraće i učinkovitije radno vrijeme.

Izvor: Al Jazeera